Tewba – pokajanje je prva faza kroz koju prolaze svi oni koji žele da se vrate Allahu, kao i oni koji nastoje poboljšati svoj odnos prema Allahu. Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u svojoj knjizi podstiče na tewbu, pa kaže:

“O vi koji vjerujte, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo…” (Prevod značenja, Et-Tahrim,8)
Allah Sebe opisuje kao Onoga koji puno oprašta pokajnicima. On tvrdi:
“Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje.” (Prevod značenja, Taha, 82)
“Allah se više raduje pokajanju roba Svoga nego čovjek koji je imao jahalicu negdje u pustinji pa mu pobjegla, a na njoj mu hrana i piće. I tako izgubljene nade u njen povratak dođe do nekog drveta i prilegne u njegovom hladu razočaran. I dok je u takvoj situaciji iznedana pred sobom ugleda svoju jahalicu. Uzima za njene uzde i od velike radosti izgovara riječi: O moj Bože, Ti si moj rob, a ja Tvoj gospodar!,’ pogriješivši od neizmejrne radosti.” (Muslim)

Imam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, je opširno pojasnio razlog Allahove subhanehu ve te ala radosti i značenja te radosti. Ukratko, sve se svodi na to da je Uzvišeni Allah opisan kao darežljiv, milostiv i dobročinitelj. Griješni rob je izložen Allahovoj subhanehu ve te ala srdžbi i kazni i on uzrokuje da Allahova srdžba dođe na mjesto zadovoljstva a kazna na mjesto plemenitosti i dobročinstva, on svojim griješenjem izaziva djela koja Allahu subhanehu ve te ala nisu draga, pa kada se pokaje svome Gospodaru, On se raduje zbog povratka dobročinstva i plemenitosti koju će pokazati Svome robu.
Isto tako od Ibn Qajjima, Allah mu se smilovao, navodi se hikaja koja govori o odnosu pokajnika prema Allahu pa kaže:
“Pričali su neki pobožnjaci da su vidjeli kako su se u nekom sokaku otvorila vrata na koje je izašao dječak koji traži pomoć i plače, a njegova majka ga tjera sve dok nije izašao napolje. Nakon što je izašao napolje , ona je ušla unutra i zatvorila vrata pred njim. Dječak se odmakao nedaleko, razmislio i shvatio da nema drugog prenočišta do u kući iz koje je istjeran, niti ikog da ga prihvati do njegove majke. Vratio se nazad, skrhan i tužan. Vidjevši da su vrata zatvorena, prislonio je glavu uz njih stavivši lice na prag i tako zaspo. Majka je izašla i kad ga je vidjela nije se mogla suzdržati, već se bacila na njega i počela ga ljubiti i plakati rekavši: ` O moje djete, kuda ideš od mene? Ko će ti drugi prenoćišste dati do ja? Zar ti nisam rekla da mi ne proturiječiš, da tvoje griješenje ne pređe granicu i da ne izađe iz kruga mojih mogućnosti, pa da ti ne mognem oprostiti, uprkos tome što te sažaljevam i što ti želim dobro. ` Zatim ga je uzela i uvela u kuću.
Sad zastani na riječima majke.“I da tvoje griješenje ne pređe granicu i da ne izađe iz kruga mojih mogućnosti, pa da ti ne mognem oprostiti…, to usporedi sa riječima Gospodara kada kaže:
“Allah je milosniji prema svojim robovima od majke prema svome djetetu.”(Muslim)
Allah s.v.t, voli pokajnika, jer je rekao: “Allah uistinu, voli one koji se puno kaju.” (Prevod značenja, El-Bekare,222)
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao:
“Allah ispruži Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je griješio danju i ispruži ruku danju da bi se pokajao onaj koji je griješio noću, i tako sve dok Sunce ne izađe sa zapada.“ (Muslim)

Pravo i iskreno pokajanje ima znakove od kojih su:
1. Da pokajnik bude nakon pokajanja bolji nego što je bio prije.
2. Da osjeća strah od kazne sve do smrti, sve dok ne čuje meleke koji mu govore. “Ne bojte se i ne žalostite se, radujte se Džennetu koji vam je obećan.” (Prevod značenja, Fussilet, 30) Tada strah prestaje.
3. Da što više plače, bude skrušen i ponižen pred Allahom subhanehu ve te ala.
4. Da se Zemlja griješniku stijesni i suzi, te da u svojoj duši osjeti tjeskobu sve dok se ne pokaje.
Ovo potvrđuje Allahove subhanehu ve te ala riječi o trojici koji su izostali iz bitke na Tebuku pa im je Allah Jedinig oprostio. Kaže Allah Uzvišeni u suri Et-Tewbe, 118 ajet, u prevodu značenja:
“A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim kada su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, ustinu, prima pokajanje i Milostiv je.”
5. Napuštanje lošeg društva
Onaj koji tvrdi da se iskreno pokajao, a i dalje se druži s ločim dručtvom, ne odvaja se od njega, može biti jedan od dvojice: lažov u svojim tvrdnjama ili da njegove strasti dominiraju njime i da ga vuku u loše društvo. Inače, napuštanje lošeg društva je osnova pretpostavke i nužnost u pokajanju.

Allahu moj, učini nas od onih koji ti se puno kaju. Amin!

Pripremila; Alma Kominlija Askar

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja! (sura Muhammed,33,ajet),

tj. Kur^an i Sunnet (Hadis)

od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao u mesdžidu na čovjeka koji spava na licu, pa ga je udario (dodirnuo) nogom rekavši: “Ustani, to je džehennemski način spavanja“. (Ibn Madže )

………..

Najgori položaj za spavanje je na stomaku! .

Spavanje na stomaku može da izazove degeneraciju kičme, poručuju stručnjaci sa univerziteta Saint Louis, iz Sjedinjenih Država. Doktor Adam Tanase, kiropraktičar iz St Louisa, upozorava: “Nikad ne spavajte na stomaku. Iznenađujuće veliki broj ljudi nije svestan da je ovo loše za zdravlje. Osim što uništava kičmu, ovakav način spavanja snižava i krvni pritisak”.
Ako mu ne vjerujete, pokušajte da hodate sa glavom okrenutom u jednu stranu. Ubrzo ćete osjetiti bol i umor u predjelu ramena i vrata. Tijelo ne voli ovaj položaj, a ne voli ni kad legnemo licem prema dole. Okretanje glave i vrata na ovaj način, makar i na par minuta, napreže ligamente i mišiće oko kičme. Ako ovako spavate svako veče, pritisak na zglobove i nerve raste, a degeneracija kičme uveliko se odvija.

Doktor Tanase poručuje svima koji imaju naviku da spavaju na stomaku da se natjeraju da promijene položaj i okrenu na bok.

(24sata.info)

MISLJENJE  UCENJAKA o spavanju na STOMAKU

Spavanje na stomaku-Šejh Ibn

Usejmin

OVDJE pogledajte

————–

Pripremila : Mirela

pa bujrum:
Rodjen sam u malom i nadasve mirnom Slavonskom selu, vecinom (danas) Katolickom u skromnoj obitelji.
Bilo nas je ukupno 6 clanova porodice, otac, majka, 2 sestre i 2 brata, te odmah kuca do nas i baka sa 2 unuka(od tetke po ocu).
Otac mi je bio i ostao zadojen Titovom socijalistickom ideologijom i protivnik bilo kakvim religijama,
dok mi je majka bla uvijek pobozni katolik…. a mi djeca smo nekako pre-brzo krenuli u svijet i to vrlo mladi,
tako da smo se nekako nabrzak rasuli i ostali sami sebi, ono malo znanja oko vjere i Boga koje smo imali je bilo vrlo skromno
da ne kazem i nikakvo i formalno koliko nas je majka uspjela nauciti a i sama je bila samo formalista bez veceg znanja.
Dakako tako smo se formalno i ponasali, periodicno obavljajuci svoje vjerske obaveze vise ili manje,
uglavnom ispunjavajuci samo one sakramente koji su propisani (sakramenti su stroge obaveze u katolickoj crkvi) ali ne i ostale vjerske obaveze
poput odlazaka u crkvu na molitvu ili kucne molitve ili nesto drugo sto bi bilo svakodnevno……tako da nam je znanje i djela bila poprilicno skromna,
a mi poprilicno nezainteresirani i zauzeti drugim stvarima a i otac je bio poprilicno sklon psovanju i galami i sa trkom za dunjalukom tako da nam je samo otezavao.
Baka koja je zivjela pored nas bila je takodjer pobozni katolik ali isto tako samo formalista koji nije znao aman skoro nista vazno oko vjere,
hocu reci da nije posjedovala neko vece znanje od onoga da tako kazem “ponavljanja kao papagaj” samo ono sto je cula usima.
Kod nje je bilo dvoje djece od kceri tj. moji bratici po ocu i to iz mjesovitog braka muslimana i katolkinje, djeca su i dan danas ostala
onog znanja koje smo i mi ostali imali a i ponasanja, najstariji sin im je bio krsten, drugog je tetak Salko vodio na sunecenje i dobio je muslimansko ime,
koliko sam shvatio doslovno ga je krisom i bez znanja majke odveo hodzi (ukoliko je to istina) a imali su i trece djete koje je bilo sa njima u Njemackoj
i doslovno nikad nije dolazilo u Slavoniju, takodjer ni on do danas nije vjernik ni jedne ni druge konfesije…..neopredjeljen (za sad).
Sve ovo nebih ni spominjao da se ne radi i o Islamu jer im je otac bio musliman iz BiH i odlazli smo u Bosnu u goste redovito dok je SFRJ jos bila citava,
i nisam bio “onaj” koji nikada ustvari nije vidio muslimana, ali vidio sam samo ljude, dzamiju i tradiciju susjednog nam naroda, no nisam kod njih vidio i ono bitno: ISLAM.
Odrasli smo tako svi skupa u mirnom “sokaku” pretezno igrajuci se sa puno djece i jedni od drugih se nismo bas puno razlikovali po nicemu,
i to je surova stvarnost cak i danasnjice da djeca izrastaju kao dzehili i kasnije se kao i ja i djeca oko mene “bliznji i daljnji” izrastemo u neznanju u nesto naopako,
u moderne-dzehile koji misle samo o materijalizmu uz uzivanje i to pametno-otimajuci jedni od drugih, neko vise neko manje cim se ukaze prilika ili planirano cak.
Iako smo se ustvari patili da zaradimo bilo kakav novac, nase duse su bile otrovane materijalizmom i pustim zeljama ovosvjetskog uzivanja i imanja.
a i sigurna je cinjenica da svaki ponaosob razmislja o milijunima i lagodnom zivotu i to je opca zelja jednog klasicnog europljanina ili zapadnjaka nemuslimana …..(bez uvrede).
- Poceo je rat, taj strasni rat je ustvari prekinuo sve te snove, uzivanja, igre i zabave… besciljna lutanja, ali je donio nova iskustva,
i u tom ratu sam prvi puta 1992-3. cuo jednu pjesmu na radiju koja je spominjala muslimane i ramazan te bajram jer zivim blizu BiH granice pa smo redovito slusali i njihove kanale.
Naucio sam napamet dio te pjesme jer mi je nekako bila mila srcu i onako cudna i nesebicno draga….dugo sam je jos poslje pjevusio, posebno njen refren
koji je glasio: “slobodno ja govorim la-ilahe-ilalah, da ramazan ja postim la-ilahe ilalah”, cak su mi drugi znali psovati i sl. no ja se nisam obazirao puno na njih.
Jednom zgodom sam na terenu u Bosni upoznao neke borce muslimane koji su se borili sa nama i koji su bili super ahlaka i OK ljudi i borci….
drugaciji su bili od onih prica sa kojima su nas strasili poneki “likovi” da su tu neki “strasni mudzahedini” koji su poubijali neke nase HV vojnike samo zbog vjere.
Rat je prosao i osto iza nas…..ostavio sam najbolje godine svoga zivota u blatnom hladnom rovu i ostao sa poprilicno velikom dozom sovinizma i stresova od istih.
U meduvremenu sam se ozenio i dobio sina (3 godine kasnije jos jednoga) i zivot je isao dalje……ali sam se nakon 2 godine opet vratio u profi-uniformu
(na nagovor jednog prijatelja nadimka Glava) kada me je vidio kako se mucno patim po baustelama radeci kod privatnika na gradjevini…..pomogao mi je dosta pri ulasku
u gardijsku brigadu, cak u njegovu postrojbu i pocela je nova epoha zbivanja u mom zivotu……upoznao sam mnoge momke novajlije i stare prekaljene ratnike
koji su svoj status zaradili po svim ratistima diljem Hr i BiH…..koji se nisu po nicemu razlikovali od mene po svome ponasanju i zivotu i uvjerenju.
U mojoj vojnickoj karijeri, koja je bila poprilicno naporna i bezvoljna, valjda zbog proslih ratnih godina, usputno se dogodilo puno toga, od pijanki do raznih afera i sl.
nakon par godina rada uhvatila me je pomisao i zelja/nostallgija ili vec o vjeri i Bogu te spoznaji tko sam ustvari ja… i kuda se to krecem, unutar vojarne je postojala katolicka kapela,
u koju smo redovito odlazili na mise i slusali mladoga kapelana cak i privatno znali zaustavljati ga po vojarni u slobodno vrijeme zbog savjeta i sl.
Bio sam odlucan da naucim nesto vise o svom spasenju i Bogu, jer onaj nacin zivota koji sam zivio je bio apsolutno KAOS i propadanje bez Bozijeg zakona.
naravno zena mi se i djeca u taj kaoticni zivot nikako ne uklapaju pa su mi vise bili kao smetnja vec kao nesto sto je ustvari jako vazno u covjekovom zivotu,
odlucio sam jednoga dana da se preobratim iz nevjernika u vjernika i poceo sam odgovore traziti u prakticiranju svoje katolicke religije,
ali mi je i to bilo malo samo puko prakticiranje vec sam si dao truda i da proucim krscanske svete knjige (Stari i Novi zavjet = Tewrat&Zebur i Indzile).
Gledao sam da ih sto prije nabavim i kada sam nabavio Stari zavjet(tewrat+zebur), nosio bi ga redovito na posao u vojarnu kada bi bio 7-dnevno osiguranje (straza)
jer sam tamo imao vremena napretek i mogao sam osim pukog citanja malo i studirati procitano te razmisljati o porukama…….
Sto sam vise citao Bibliju-stari zavjet vise me je fascinirala ista i vise sam znao svakim danom, no nekako nista nisam opet znao, mislio sam da ne pamtnim dovoljno dobro
i da je problem u meni, neke price sam shvatio i zapamtio no veci dio te goleme knjige nisam uopce shvacao niti sam zapamtio puno ista.
Kada sam ju napokon i zavrsio, nakon mozda i godinu dana proucavanja, jos uvjek sam bio na istom mjestu, samo sam od te knjige
naucio one osnovne stvari koje sam ustvari vec i znao djelomicno, nekako taman i sa krajem citanja dogodilo se novo cudo, moja tetka koja zivi
u jednom mjestu pored grada Rijeke, banula je u goste i donjela Novi Zavjet (indzile) mojoj mami koja ga je meni odmah tutnula u ruke ni sam neznam zasto,
mozda je sam Allah swt htio da sve ide tim tokom, iskreno neznam, ali sigurno je da sam bio na neki nacim sretan jer sam odmah pomislio: to je to, tu su odgovori u ovoj knjizi koju izgleda trebam.
posto je ta knizica ustvari malog formata (koju i sad imam tu pored sebe) bila vise dzepni primjerak ispisana sitnim slovima, nosio sam ju svakodnevno na posao u vojarnu u dzepu
i pomalo svaki dan citao i proucavao istu, sto sam dalje citao sve vise sam bio uvjeren da je to ono sto sam trazio odnosno sto mi je falilo sto sam zanemario kroz zivot.
Kada sam ju napokon procitao i proucio za nekih cca, 6-8 mjeseci, dosao sam sad na neki visi nivo-razinu i poceo sam prakticirati svoju zanemarenu vjeru…..no ne zadugo.
Posto sam sada bio poprilicno potkovan znanjem iz ove dvije goleme knjige odnosno ujedinjene u jednu pod imenom Biblija, pocele su me prozimati sumnje u ono sto jesam i sto smo svi prakticirali.
Oduvijek kao djete me je bilo strah kipova koje krscanske crkve napretek imaju diljem planete, posebno me je kao maloga strasio Isus (Isa a.s) koji lezi u sanduku
odmah sa ljeve strane ulaskom u mjesnu crkvu, to je mjesto koje je u polumraku ulaznog haustora sa tim lezecim mrtvacom mi je bilo poprilicno jezovito kao djetetu.
Vidio sam svakakvih apsurda koje vjernici a i ja sa njima radim/o ili stvari koje su jako vazne zanemarujemo, bilo me je ponekad i stid kada vidim polugole djevojke kako ulazeu crkvu na mise,
a na drugu stranu bilo me je i briga kada smo pijani isti na ponocke za badnjak/bozic pa jedva stojimo na vlastitim nogama u crkvi, vidio sam stvari koje su mi u mojoj glavi bile bubnjale da to sve ustvari nije dobro.
Iz dana u dan sam bio sve vise frustriran i razocaran sa onom sto sam vidio i prakticirao od svoje krscanske tradicije, primjer: za korizmu sam se odricao puno poroka
poput alkohola, cigareta, i dr. stetnih ili grijesnih stavri, ali nakon 40-ak dana koliko traje korizma JEDVA SAM DOCEKAO da ponovo zapalim cigaretu i napijem se alkoholom kao stoka.
psovke su bile neizostavni dio moga zivota i moje blize i daljnje okoline, sto socnije to bolje, zabranjeni pogledi su nista u usporedbi sa akcijama
koje su kovane prema zenskom rodu, kutije bludnih filmova, droga, nocni izlasci, oholost i bahacenja…..cak su naum-padala i samoubistva od razocaranja.
Iako se sve to dogadjalo i dalje sam bio u srcu vjernik, vjerovao sam u Boga i nisam zelio to izgubiti, znao sam ponekad u suzama moliti Boga da mi oprosti za neke teske stvari koje sam pocinio,
ali sam se brzo vracao pokvarenom nacinu zivota, i nikako se nisam mogao izcupati iz kandza zlog drustva i pokvarenog svijeta oko sebe, ne videci da sam i sam takav….ustvari nisam vidio izlaza iz tog stanja.
Vrijeme je odmicalo i moj zivot se nije promjenio, osim moje cvrste vjere – moje ponasanje je ostalo isto pa mozda i gorje a u najbolju ruku isto.
Mislio sam da ce mi se zivot popraviti sa upoznavanjem svoje religije u kojoj sam odgojen na neki nacin….ali nije.
Ali kada sam vidio druge ljude pa i moje bliznje da su slicni meni pa i kada pogledamo svijet i dalje, mislio sam da je to tako i tu nema ljeka…..pomirio sam se sa tom cinjenicom.
I tada odjednom, dogodilo se to jednog zimskog dana, katolicki svecenik koji obilazi cjelo selo i “sveti kuce” pred Novu godinu, dosao je na red i na nas stan,
cekali smo ga svi skupa u punom porodicnom sastavu(zacudo), zena ja i sinovi, stavili smo novac na stol za svecenika i sitnis za djecu (koji su ministrirali) i svi smo nestrpljivo iscekivali
da i tu vjersku obvezu ustvari rijesimo za ovu godinu, djeca su usla, miris tamjana iz dimne kutije jednog od djecaka-ministranta obisao je svaki kutak sobe,
svecenik je usao zadnji i nabrzake iscitao iz knjizce sto je vec iscitao i izdigao ispred nas poprilicno velik kriz koji je obrisao sa nekakvom platnenom maramicom izvukavsi je iz dzepa,
te je redom od najnizega sina do mene najvecega postrojenog u redu isao da ljubimo isti i……BUUUUUUUUUUUUM !!!!!!!!!!
puknulo/sjevnulo mi je nesto u glavi, nikada necu (cini mi se) doznati sta mi se taj tren desilo, mozda je Sam Uzviseni Allah swt to bio sa svojim NURom,
mozda sam se samo-explozivno poput munje u ocima na tren osvijestio, spoznavsi da tu nesto nije u redu,
mozda me je taj dogadjaj ljubljenja probudio iz sna-znanja koje sam imao citajuci Bibliju…..jednostavno neznam.
Ali jedno je sigurno, u taj tren mi je pala napamet 1. Bozija zapovijed iz Biblije iz Mojsije-vih (Musa a.s) ploca u kojoj nam se Uzviseni Bog prijeti sa tom zapovjedi
da je JEDAN jedini i da ne pravimo sebi lika ni oblicja koje cemo obozavati a upravo sam sada poljubio drvenu letvu (da tako kazem bez uvrede) na kojoj je plasticni covjeculjak prikovan ili zaljepljen vec.
usto mi je jos prohujala i jedna poprilicno gnusna misao da je tu “letvu” odnosno kriz poljubilo cjelo selo i to u zimsko doba godine kada je sezona gripe ustvari najveca
i da je ovo ljubljenje kriza koje je (izgleda mi) ionako grijeh, ustvari vise nego idealan nacin da se ljubljenjem prenese gripa i na one koji je nemaju jos u selu…..apsurd.
Ali gripa mi je bila manje vazna, ovo sto sam uradio ljubeci drvo tj. drveni kriz (citaj idol) me je iznenada probudilo da tako kazem iz mrtvih i dovelo u opasno razocaranje, ocaj i novo duboko razmisljanje.

-Zapocelo je doba razocaranja, sumnji i opustanja. Mislio sam se kako to da jedna tako velika religija kao moja u kojoj sam rodjen odnosno u kojoj sam odrastao sa roditeljima.
moze da ima takvu golemu gresku kao sto je bila ova “ljubljenjem kriza” odnosno izrezbarenog i sjepljenog u kriz drveta sa likom raspetoga covjeka (idola), i to jos da trazi netko od mene i mojih,
a to je svecenik mjesnih vjernika tj skolovani znalac …hmm….bio sam duboko razocaran sa svime i vrlo potresen cinjenicom ali i iznenadjen da to do sada osim mene
nitko nije primjetio niti pricao o tome okolo u mojih tada nepunih 40-ak godina zivota ….cudno. Nisam se nadao da cu naci odgovore jer nisam ni znao odakle da pocnem ni gdje da trazim.
Moja se je krscanska vjera preko noci ugasila u tzv. “cekanje”, u jednom trenu sam znao da me Bog nije niti nece napustiti nikada a u drugom sam znao da “sve ovo” nesto nevelja …nikako,
samo nisam imao adekvatan odgovor na tu cinjenicu niti sam znao ni pretpostavljao gdje da trazim uopce odgovore…..poceo sam da se opustam od vjere jer je to ustvari tako najlakse,
kako se kod nas u narodu kaze: “pusti brigu na veselje”,… i pocelo je – danonocne video igre, kolektivne zabave svih tipova, dugi vecernji divani, opijanja i sve druge vrste zabava su bile dobrodosle.
Ali to nije potrajalo dugo, uvjek bi nocu u gluho doba ma kojim stvarima da sam se prije toga bavio, hvatila bi me nostalgija za Uzvisenim Bogom i znanjem oko istoga.
Tako sam i poceo po ko zna koji puta iznova i iznova, isao sam redom da vidim sta drugi vjere kazu o tome, budisti, hindusi, muslimani, daisti, ovi-oni…….i (onako letimicno gledajuci) ni u nijednoj nisam vidio
odgovore na moj problem, jer ni jedna nije slicna mojoj vjeri….no zadrzao sam se na jenom Islamskom sajtu jer sam primjetio da muslimani govore o jednom Bogu
i govore na sav glas da krscani ne govore istinu, sto me je poprilicno zainteresiralo jer sam mislio da muslimani vjeruju u tko to zna koga, odnosno u nesto svoje, ali kada sam
kasnije vidio da se spominju krscani i jevreji u raspravama, nije mi dugo trebalo da shvatim da tu ima nekih poveznica izmedju istih religija, i dao sam si truda ponovo….poceo sam pretragu
ovaj puta po temi ISLAM, ispocetka nisam nista shvacao, strane rijeci, hijeroglifi-kaligrafija, jedine slicnosti su JEDAN BOG, ali mi ne odgovaraju imena nikako, i onda sam shvatio da su neka
imena ustvari ista samo su iz drugog podneblja…..kada sam vidio da Islam spominje ime poslanika Isusa (Isa a.s.) ostao sam zaprepasten skroz ?????
Cudio sam se cudom kako to da muslimani vjeruju u Isusa, ja sam bio duboko uvjeren da oni vjeruju u nesto posebno kao Indijanci ili Bude ili Hindusi a gle cuda sad ???
Odmah me se zainteresirao Islam, sto sam vise “surfao” od sajta do sajta na internetu sve sam vise znao, svako pitanje koje sam si postavljao prije da mi je bilo sumnjivo ili netocno u krscanstvu
i to sam nekako u sebi znao da je tako, nasao sam u Islamu odgovor onako kako sam i mislio da bi trebalo biti ustvari, svaki puta kada bih se iznenadio odgovorom
srce bi mi zaigralo a mozak prokuhao, i tako iz dana u dan upoznavajuci Islam u jednom sam trenu rekao sam sebi gotovo u suzama: “pa Boze dragi pa ja sam ustvari musliman”.
Doslo je do velike-velike prekretnice u mojem zivotu, shvativsi da nisam ono sto ustvari jesam – odnosno da sam ono sto trenutno nisam, poceo sam se zanimati kako da budem musliman.
I poceo sam traziti kako da se vratim u “ono” sto mi zdrav razum govori da ja jesam ustvari i da napokon odhnem sa trazenjem istine i zabluda sa kojima se nosim.
Jedne veceri na divanu kod moga “najboljeg” prijatelja sam onako sretan i zanesen, glasno lanuo da je pitanje, ne dana, vec sata kada cu postati musliman,
on mi je otresito rekao da mu u kucu onda vise ne ulazim, no znajuci njegov status iz rata, nije me puno cudila takva reakcija (kasnije cu malo vise o tome),
Nisam cekao dugo, vec narednih dan sam upisao jednostavno u google: “kako postati musliman” i na prvi link ( http://www.sehur.net/html/ulazakuislam.php ) koji mi se ponudio
kliknuo sam i valjda je to bila Allahova swt volja da bude takav kakav je i on mi je ustvari bio uputa u moj Islam, jer ne moze jednostavnije biti (vidi link iznad)
Srca cista, uma cistoga, gotovo drhteci od srce, sa suznim ocima sam u sobi samo sa Uzvisenim gospodarom, izrekao sam Sehadet ……rekao sam hvala ti Gospodaru moj pa mi pokaza Islam,
bio sam izbezumljen od srece, i danas mi suze idu kada se sjetim Allaha swt i toga dana i svega sto sam upoznao u Islamu.
Nisam se dao omesti, biti musliman sigurno znaci i imati odredjene obaveze koje su i naglasene na onom sajtu, isao sam postepeno i redom.
nikuda se nisam zurio, bio sam oprezan da ne stanem na neku nedaj-boze zamku ili sta vec, posto sam apsolutno neznalica oko Islama.
Vidio sam da postoje neke razlike i u samom Islamu, poput Sijja i Sunnija i dr., znao sam da sam na pravom putu jer me Uzviseni Bog vodi samo nisam znao koji je to put pravi i ucio sam dalje.
Nasao sam si onlin-Kuran sa prevodom Besima Korkuta, Hadise Buharija, text kako obaviti namaz, kako postiti, kako se uzima abdest, sta je to sadaka i zekat, Hadzdz.
sta su to sartovi namaza, abdesta, imama, i dr…….puno sam naucio i poceo sam prakticirati svoju novu vjeru, no nikako mi nije bilo jasno koji je pravac bio onaj koji trebam.
Ispocetka je bilo naporno klanjati namaze, posebno jer sam se krio od svih, nisam nikada u narednih 3 godine pred nikim klanjao namaz pa ni pred djecom ni zenom.
Nitko nista nije ni znao ustvari, prijatelji su mi neki bili u ratu u BiH (spomenut je gore), padale su glave sa obe strane, a vec mi se najbolji prijatelj ocitovao da mu u kucu ne ulazim ako postanem muslim.
Iako sam i dalje isao kod njega povremeno, nisam mu vise nista ponaosob govorio, i on je kod mene dolazio, ali isto tako rijetko kao i ja kod njega.
Ali ne moze se to zauvjek kriti, shvatio sam da moram reci zeni i djeci jer je vidjela da se zakljucam u sobu vise puta na dan dok sam u namazu, a po noci se krijem po stanu
obavljajuci nafile, vitre i Sabah, tako da sam joj jednom rekao o svojoj odluci i nakani….bilo me je poprilicno strah kako ce reagirati i do cega ce me ovo sve dovesti jer djeca su jos nedorasli osmoskolci.
Prva reakcija joj je bila smirena i nezainteresirana oko svega toga jer je ustvari bila zbunjena a i prije toga sam bio dzehil i znala se smireno nositi sa mojim problemima….
no to se u prvi mah cinilo OK, ali zapravo nije bilo tako…….
Znao sam da moram otpocetka da to rijesim jer kao sto su i prvi muslimani u casnoj Mekki ispocetka se krili pa su naposljetku izasli na ulice, tako sam i ja morao to uraditi prije ili poslje.
Tako sam krenuo prvo od mojih ukucana, zena nezainteresirana a djeca ko djeca puno toga nerazumiju uopce, otac i majka i brat koji su udaljeni oko 2 km od nas su takodjer bili zbunjeni i iznenadjeni,
susjedi vecinom suzdrzani i sumnjicavi neki cak i agresivnog-uvrijedljivog ponasanja no rijetki su ti, danas me susjedi i poznanici iskljucivo ispituju o pojedinostima u Islamu,
ako se po ovim ljetnim danima zadivanimo negdje vani hvatajuci nocne svijezine i osvijezenja koje smo preko dana onako znojni pozeljeli……
Ispocetkka kada mi je zena bila nezainteresirana i suzdrzana oko moje odluke i preobrazbe da tako kazem ne znaci da je to dobro za konvertita vec je to ustvari zatisje pred buru kako se kaze u narodu
jer se problemi slazu iz dana u dan zbog zabrana koje Islam ima, odnosno sloboda koje krscani imaju a ne slazu sa navikom muslimana i tu je trebalo naci dogovor a zbog nezainteresiransti supruge
je to predstavljalo poprilican problem, svinjetina, alkohol i mnoge druge stvari koje su bile svakodnevnica su postale prepreka…..a kod nje je izazivalo ljutnju jer je to sve utjecalo i na njezinu slobodu i izbor.
Ali hvala Allahu swt pa je sa vremenom to prebrodila uz mnoge trzavice, prepirke i nagovore…..pa se stanje bar sto se tice hrane i alkohola drasticno poboljsalo u kuci,
svinjetina je u 99,9% slucajeva potpuno izbacena iz uporabe, mozda da se dogodi (sto im ja ne mogu zabraniti niti zelim) da godisnje donese mozda jednu pastetu malu ili sl. koja ima svinjskih sastojaka
ali obicno ako to zateknem obavezno to popratim sa negodovanjem ili kakvom prikladnom pricom da im ogadim takve stvari nebili se okanili takvih proizvoda, ali izbjegavam prepirke jer one ne vode nikuda.
Odkad mi se Allah swt.smilovao od namirnica imam sve sto trebam i sto je dopusteno i zena i djeca su na to pristali jer uistinu je zdravija i bolja prehrana sa namirnicama koje su halal….
neke stvari doslovno nebih nikad ni kupovao da nije bilo ovih zabrana i potreba za novim namirnicama, jer u mojoj narodnoj tradiciji pa i kod mene je hrana bila maltene jednolicna i godisnja
i to pretezno od krmetine te piletine i malo sta drugoga poput zeca, puretine, ribe i sl. …..ali vecina je bila krmetina i piletina kao osnovne sirovine……
Vrijeme je odmicalo i sve sam prilagodio okolinu i obitelj da to bude tzv. status-quo koji do danas traje, svi su nekako skepticni prema Islamu, tek pojedini pitaju i vecinom ostaju sutljivi nakon odgovora.
molim Allaha swt da mi da snage i znanja da ne grijesim u svojim govorima prema Islamu jer ionako crna slika o Islamu se tesko da ispravljati jer jos uvijek nisam kompetentan da govorim o svemu
a i dzehili koji me okruzuju i ispituju pa i krscani koji to isto rade, najcesce pokusavaju u svim tim razgovorima samo da nadju dlaku u jajaetu nebi li naposljetku nasli nesto sto ne velja u Islamu
i s tim dosli do zakljucka kako sam ja ustvari pogrijesio i da je to sve bila samo obicna farsa i varka i promasena faza…… ali nikako im to ne ide za rukom, jer sto dalje idem to sam jaci u znanju i svi “oni” i njihovi sejtani prokleti bili
koji ih nagovaraju ne mogu nauditi iskrenom Allahovom robu ma koliko se trudili i zalagali na tom polju, svaki puta oni prvi zapodjenu price i teme ili pitanja nebili s (brijem losim namjerama ili vec) nesto postigli….
ali svaki puta izgube ili ostanu zateceni cinjenicama koje su suprotne njihovim ocekivanjma, cak sam im jednom rekao: “tko to sad stalno i iznova zapocinje price vezane za Islam kako ste to meni znali reci zadnjih godina”.
Prvu godinu moga Islama, po grigorijanskom kalendaru negdje u 3. mjesecu 2009. sa svojih 40 godina sam prihvatio Islam i poceo ga prakticirati
uz gore navedene trzavice sa zenom i hranom te blizom/daljnjom obitelji, prijateljima i susjedima, imao sam pune ruke posla i sa prakticiranjem Islama, pa sam poceo polako sa namazima,
odlucio sam odmah klanjati svih 5 farz namaza i na vrijeme da mi to ostane rutina odmah svih 5….bilo je naporno jer moj jedini izvor informacija je bio internet ustvari, no nisam se dao opustati….
nasao sam si link:( http://www.youtube.com/watch?v=hfvvrDDCnek ) kako se klanja i poceo tako (kasnije sam saznao da je to safijski nacin) no tako sam prvi puta naucio i tako sam radio….
U prvoj godini sam propusti mnoge namaze, jer sam se doslovno krio od svih, no vecinu sam uradio na vrijeme i ispravno…..prespavao sam cca. 15 Sabaha koje sam naklanjao….
prekinuo dosta namaza iz bojazni u raznoraznim situacijama i sl. no vecinu sam ih uradio tako da je taj broj godisnji bio cirka izmedju 30-50 namaza koje sam napustio iz straha ili prespavani…
no jos tada nisam skoro nista puno znao pa sam si stalno ponavljao dat ce Allah i bolje uslove InshAllah….slicno je bilo i sa mjesecom Ramazana u prvoj godini koji mi je dosao odmah u 8. mjesecu
u kojem sam izgubio oko 5-6 dana koliko se sjecam jer sam se svaki puta napio vode u vecernjim satima iz zaborava a prije vremena za iftar tako sam sam te dane morao namiriri u mjesecu sewala
cim ispostim i onih 6 dana Sewala da upotpunim godinu odmah sam i na KAZA dane koje sam dugovao pa i bjele dane sam odmah ispocetka poceo postiti pa evo i do danas elhamdulillah,
njih sam (bjele dane) samo jedan mjesec zaboravio postiti odkako sam u Islamu ni sam neznam kako i zasto, kada sam se sjetio jednostavno je prosao rok i ostalo mi je samo zaljenje za njima….
Druga godina je bila vec bolja, iako sam i dalje klanjao samo farz i na vrijeme, iza mjeseca Ramazana sam poveden primejrom mjeseca posta u kojem sam poceo klanjati i nafile u mubarek nocima Kadra,
odlucio(nijet) da cu klanjati i sunete koji idu uz farz i tako sam poceo odmah iza muberk mjeseca sa tim ibadetom jer sami farzovi su mi sada isli rutinski
i nekako mi se cinilo malo imati samo farzove…..i zaista je sunet uz farz upotpunila one praznine…….u ovoj drugoj godini sam se poceo zanimati i za dzemat
pa sam u nekoliko navrata pokusao pristupiti u dzemat Vinkovce no nisam ih mogao naci te sam mislio citajuci sa Gunja-nskog sajta IZ da su moze biti opet prebaceni U Osijek…pa sam tu potragu obustavio.
U toj dobroj drugoj godini moj Islama taman kada sam malo bolje uprakticirao svoju vjeru pocela su velika iskusenja sa mojim najboljim “prijateljem” kojega sam napocetku ovog pisanja spomenuo
pa cu ukratko o njemu malo i laznom prijateljstvu odnosno prijatelju koji je bio samo prividno taj no sa pricom ce se lakse naci najprikladija titula za takve i slicne njemu
jer ja ju neznam a u daljnjem tekstu zvat cemo ga Glava jer mu to i je nadimak, Glava mi je prijatelj od malih nogu i mladji je od mene 3 godine, ratovao je u BiH i Hr za vrijeme svoje sluzbe u gardi…
no u jednom periodu svog ratnog puta zapovjed je bila i za Gornji Vakuf gdje su bjesnile bitke izmedju Bosnjaka i Hrvata gdje su oni ostali nekih par mjeseci na tom terenu…
kao i u o svakim terenima tako mi je divanio i o tom gdje je kako kaze bio tolerantan prema muslimanima koji su bili zarobljeni za razliku od domacih postrojbi koje su ih maltretirali i radili svakojake grozote.
u jednoj svojoj prici mi je naglasio svoju mrznju prema muslimanima i djamiji koja je tamo bila istaknuta i u koju je ispalio 28 raketa tipa “OSA” 90 mm gadjajuci minaret iz kojega kako kaze
nije prijetila opasnost niti je otvarana vatra taj puta, kada sam ga pitao a sto ti je smetala munara kako on kaze “raketa” posto je vjerojatno (ne znam osobno) Turskog stila gradnja pa mu valjda slici na tzv. raketu.
rekao je sa mrznjom u ustima i srcu nesto pagano i ruzno o turcima i muslimanima sto je meni iako sam i sam bio dzehil, bilo poprilicno ksenofobicno, ruzno, ogavno i glupo…..pucati u zid vjerske zgrade
zato sto ne volim neki narod mi se cinilo poprilicno glupavo i sirovo…..sto od njega nekako i nisam ocekivao jer su price kruzile da je on bio poprilicno dobar i fer borac…..
no kako god, cinjenica je da je mrzio je ne Bosnjake samo vec i muslimane i sve vezano za njih valjda iz dna duse sto nije ni krio i po izrazima na licu i pogrdnim rijecima koje je iznosio u javnosti.
Onaj dan odnosno par dana nego sam odlucio svjedociti sehadet i biti ono sto jedam, kako sam to u pocetku ovog pisanja i rekao, tom mom prijatelju Glavi u njegovoj sam kuci rekao da cu postai muslim
na sto je on energino odgovorio da mu onda vise u kucu ne ulazim, dao mi je do znanja iako sam znao da ne voli ni malo muslimane dokle je njegov sovinizam spreman ici……i koliko je velik podlac, vidjet cete iz daljnjeg texta
Kako sam naveo vec nismo se bas nakon toga a ni koju godinu dvije prije bas puno posjecivali kako smo to nekad mladji imali prilike…..sad posebno nakon onih izjava sam nekako “ohladio” na njega
svoj Islam sam krio od njega maximalno iako sam mu i poslje dolazio kao i on kod mene jer se valjda ne mozemo tako lako osloboditi filinga cjelog djetinjstva koje smo proveli zajedno do danas……
Znao je doci i bahnuti dok klanjam (zakljucan u sobi) i pitao bi mog sina di sam a kada bi cuo da sam u sobi pitao bi: “jel klanja” sto bi mu djete potvrdilo a on bi se na to zgrozio (kasnije mi je to naglasio jednom porukom)
Dolazio je jos i posudjivao alat kojim je renovirao obliznji cafe-bar, ocekivao je da bi mu i ja trebao pomoci kako smo to inace radili no ja sam sutio jer je i on sutio iako bi mu moze biti da je pitao i pomogao opet,
jer sam mu i prije gradio gotovo sve imanje koje posjeduje a poprilicno je veliko sad vise ili manje sam ja uradio sa ostalim prijateljima ali uglavnom sam ja bio svaki dan….
stvarno sam mu puno pomogao da mi se nikad ne moze oduziti a on mi je poceo odbijati od sebe……
I tada se dogodilo jedan dan je poslao poruku na facebook vidjevsi moju sliku profila (neki covjek u dovi) u kojoj je pisalo: “sta ce ti taj mundjos na profilu) mundjos mu je valjda trebalo znaciti musliman pogrdno.
na sto sam mu ja onako iz sale odgovorio sa smajlom; da se lude cude…..iza cega je pocela paljba sa svim kalibrima po svetinjama islama a bogme i po meni…..da me Allah swt sacuva tog zla.
dugo jos poslje sam bezuspjesno pokusavao da mu objasnim kao je u zabludi gdje sam se na koncu posvadio sa njim i otpirio ga na pomalo grub nacin jer ocito je to i zasluzio sa svojim psovkama
a i nakon 3 mjeseca nije vise bilo smisla truditi se toliko dugo sa nekim tko ne zeli da slusa uopce sta drugi kazu vec samo JA JA JA i JA…..mislio sam da sam s njim zavrsio ali sam se prevario i to gadno.
Nedugo nakon toga stize nova poruka od drugog vojnika iz iste nam postrojbe koji mi govori prvo ruzne stvari o Islamu i muslimanima, potom da postoje ozbiljne prijetnje po mene,
zatim kako sam “digo” 100 ljudi na noge zbog toga sto je jedan njihov borac mogao to da ucini i da ode u njihove ajmo reci neprijatelje, naravno i njega sam otpirio
jer zaista vise nisam imao zivaca ni vremena slusati te ksenofobicne manijake kojih sam se vec podosta naslusao i sa Srpske strane tokom svih ovih minulih godina rata i kasnije….
Dogodilo se cudo, nakon par tjedana krenuo sam u gljive, volim taj hobi i danas i kada je sezona ili kada je dobra kisa odem redovito po sumi traziti i skupljati te ukusne darove od Boga.
ali u svom retrovizoru sam vidio da me prati jedan auto dok sam isao prema sumi, da to je bio on moj sad vec bivsi prijatelj Glava sa kojim sam u zavadi….
izsao sam iz auta i krenuo poljskim putom prema nedalekoj sumi, imao sam nozic u dzepu i najlon vrecicu za gljive, prolazili su mi trnci kroz ruku stiskajuci taj mali nozic u dzepu i misleci
sta sad ta ksenofobicna budala hoce, sami smo u prirodi a znam da on ima vartena oruzja a ja samo mali nozic u dzepu……..vozio je svoj mali auto tik pored mene brzinom moga hoda i gledao je u mene netremice.
ispocetka nisam uopce obracao paznju na tu provokaciju no kako se auto njije zaustavljao vec je i dalje isao brzinom moga hoda okrenuo sam pogled da vidim sta hoce jer sam znao da je to on…..
Osmjehivao mi se kroz otovoren prozor i rekao da stanem….stao sam……izasao je i krenuo prema meni, dovio sam Allaha swt. da me sacuva iskusenja i stisnuo mali nozic u dzepu jos jace…..
ocekivao sam bitku ili vec no on je ispruzio ruke kao da bi me zagrlio i rekao nesto ne sjecam se tocno ceka, poput: ma hajde necemo se svadjati vise ili slicno……prihavtio sam ispriku no nisam mu oprostio
onaj tko moze onako gadno-pogrdne rijeci govoriti o poslaniku Muhamedu saws i Allahu swt ne moze biti moj prijatelj vise, osim ako postane i sam musliman i zatrazi halala na one uvrede, no on to nije ucinio.
Samo se je dosao izmiriti samnom …ako je i to, jer mu vise nisam vjerovao nista……dosli smo do sume i ja sam otisao u sumu jer sam znao gdje su gljive a on je na drugu stranu otisao uz sumu,
obravsi gljive za par minuta otisao sam kuci i nismo se tu vise sreli….kasnije mi je poslao poruku kuda sam otisao onako brzo, iskreno ni nisam htio da vise divanim sa njim……i reko sam mu da ga nije bilo.
Primirje nije dugo trajalo pocetak 11. mjesec u gljivama a vec nove uvredljive poruke SMS-om na mobilni koncom 12. mjeseca a potom je nahuskao neke momke iz Zupanje da me prate,
pa su me u nekoliko navrata pratili dok nisam slucajno u Zupanji na nagovor jednog frenda ujednom kaficu i verbalno napadnut ali proslo je bez sukoba, jer sam svojim mirnim stavom napustio lokal
iz kojega su me zbog vejre istjerali vlasnik i pomagaci a pogodite tko je jos sjedio pored njih i cerekao se na sve to…….kada sam dosao kuci bio sam strasno ljut, otisao sam do njegove kuce autom
i rekao njegovoj zeni da ce netko ovako poginuti ako se ne smiri i on i njegovi jataci, on je kasnije dosao oko pola noci nazad meni na vrata vjerojatno se raspravljati o istom,
ali sam ga grubo povicima tjerao, ne izlazeci van iz stana prijeteci mu policijom ako se ne udalji, ali zena mi je izala van i bila su dvojica, policajac van duznosti i on,
kasnje je ovaj jadni policajac umalo dobio suspenziju a on mu je zet ustvari koji je ozenio od sestre kcer pa ga je on kao ajmo reci nekakvu zastitu ili svjedoka poveo ili sta vec…..
Kada je kontakt policajac na neznam ciju inicijativu dosao, a on mi je i prijatelj znani pitao o cemu se radi i kada sam mu objasnio tko sam i sto oni ustvari hoce,
nakon nekoliko razgovora prestali su me pratiti jer je policija angazirala specijalne agente koji nas prisluskuju i sl.a posto on zivi poprilicno bahato to mu nikako ne ide u prilog.
Evo do danas su elhamdulillah ostavili moju malenkost na miru a ni ja vise ne idem na sporna mjesta a preporucujem i drugoj braci i sestrama da ne idu u cafe-bar “Forum” u Zupanji
jer je vlasnik islamofobican i zadrt a takodjer ni u cafe-bar “Drag Star” u Gradistu jer je moj bivsi “prijatelj Glava” islamofobican i su-vlasnik je tog lokala…….pa da ne bude ajoj.
Treca godina mi je u Islamu bila najbolja i sto dalje to bolje, Allahov swt mir bez ikakvih natezanja, moj jedini problem su bili ibadeti i obitelj, no nekako se uvijek neko dezuran nadje koji ce mi davati do znanja da
postoje i oni koji se nikad nece slagati sa Islamom, a posto sam jos uvijek bio bez djemata odlucio sam jednog dana ipak po svaku cjenu pronaci Vinkovacki medzlis pa makar isao po kucama pitati gdje je….
Dosao sam na kucni broj koji je naglasen na internetu i nisam vidio nikakvu naznaku da tu ima ista, ali posto sam cvrsto odlucio da se prikljucim djematu i da pocnem obavljati i dzuma namaz obavezu,
usetao sam u ducan koji je ispred i pitao prodavaca koji mi je kimnuo da pozvonim tu na vratima dvorista i da pitam to sam i uradio ……otorena su mi vrata i izasao je ef. Mirza i uz kratki razgovor
i taj sam prag prekoracio, dobio sam elhamdulillah toliko zeljeni dzemat i dzumu namaz u kojem cemo Allahovom swt pomoci i dalje raditi ono sto nam je prenio nas miljenik Mumammed saws……
Do danas sam obavio nekoliko dzuma u svom novom predivnom dzematu, prezadovoljan sam sa istim s obzirom u kakvoj okolini zivim i sa kakvim poteskocama i ljudima….svakim danom sve vise ucim i postizm
i inshallah ici cemo dalje, nadam se inshallah da ce iz moga naroda sve vise ljudi prihvati istinu a i mi cemo si dati truda za dawu da prezentiramo Islam u najljepsem svijetlu svojim djelima i znanjem
da i oni insani koji jos nisu osjetili slast Islama a nasa su braca po uvjerenju samo nisu nikad imali doticaja sa istinom kao sto to ni ja nisam imao a vjerujem da ih ima jos i da traze istinu.
Neka je slavljen Velicanstveni Gospodar koji upucuje na pravi put od robova svojih onoga koga On hoce, On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu!
Molim Uzvisenog Gospodara da moj text ne ide krivim putom i da posluzi u dobre svrhe, molim Uzvisenog Gospodara da svakom insanu kojem ovaj text otvori put u Islam dadne ono sto je i meni dao i jos vise,
molim Uzvisenog Gospodara da se smiluje nasem Mualimu Muhemmedu saws njegovoj casnoj porodici i plemenitim ashabima i svim njegovim dobrim robovima do sudjnjega dana….AMIN.
Zahvaljujem se svima koji su imali sabr citajuci moju put ka Islamu zelim vam svako dobro i pouku iz ovoga te vas pozdravljam sa nasim vjecnim pozdravom:
Es-Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu

!!!

Jedan od najvecih grijeha. Zlo najvecih zala. Lijepa jabuka sa okusom otrova. Predivni biser sa vrijednoscu blata, slatki kolac koji ubija onoga ko ga zagrize – to je buld,zinaluk,svaki spolni odnos nevjencanih. Pocetak mu je sladak, a kraj mu je tuga, kajanje i zalost.

U pocetku je pun slatkih sokova, ali mu je kraj ispunjen gnojem, suzama i zmijskim otrovima. Koliko je djece ubijeno zbog bluda, udavljeno, smrskano, u kantu sa otpacima baceno.Kada bi se mogao cuti njihov krik,vrisak,njihova optuzba, zatresli bi se nebesa i zemlja,a njihov jecaj uzbudio bi mrtve. Zbog cega su ubijeni, kakav su to grijeh pocinili? Ubijeni su zbog nesputanih zivotinjskih strasti njihovih roditelja. A kada na Sudnjem danu `ziva sahranjena djevojcica bude upitana – zbog kakve krivice je umorena?` (Takwir ,8.-9.) Zasto je ljudima cudno sto se pojavila bijela kuga? Zasto ljude cudi kada AIDS uzima svoj danak? Zasto im je cudna pojava sifilisa, gonoreje … i danak koji uzimaju,a ljudi su ih proizveli svojim rukama, ili bolje receno svojim zlom,bludom bez granica. Niko ne govori o moralu,o cednosti,o braku i vjernosti u njemu.Nasuprot tome, na plakatu dvoje zagrljene djece od 12-tak godina (djecak i djevojcica), a ispod njih natpis: ` Ako vec cinite gluposti, cinite ih na pravi nacin` tj. koristite kondom!!!

Sramota! Pa zar je cudno sto ovaj svijet, dunjaluk, pogadjaju takve katastrofe koje se nikad prije dogadjale nisu?! Jer,zbog onoga sto ljudi rade pojavio se nered i metez na nebesima i Zemlji, na kopnu i na moru,a najgora ili jedna od najgorih stvari koja se cini jeste blud. Zar se ne boje ljudi koji cine blud, a pri sebi imaju jos ljudskosti i ponosa, da sutra nece neko i sa njihovim kcerima neko ciniti blud? Ili sa njihovim majkama, ili najdrazom sestrom?

Dosao je Allahovom poslaniku mladic koji mu rece:`Allahov Poslanice, dozvoli mi da ucinim blud.` Ljudi kad su ovo culi pocese ga grditi ,a Allahov Poslanik s.a.w.s. mu rece:`Da li bi volio da neko sa tvojom majkom cini blud?` `Ne bih Allahov Poslanice` -odgovori mladic.`A da li bi volio da neko sa tvojom sestrom pocini blud?`-upita ga Allahov Poslanik.`Ne bih Allahov Poslanice`.`Ni drugi ljudi ne vole da se cini blud sa njihovim majkama,sestrama,tetkama` -rece mu Poslanik a.s..Nakon toga stavi plemenitu ruku na mladicevu glavu i prouci mu dovu:`Gospodaru, oprosti mu njegove grijehe,ocisti mu srce,sacuvaj mu njegov spolni organ (kako ne bi pocinio blud).` Nakon ovoga, ovaj se mladic ni za cim nije osvrtao.(Biljezi Imam Ahmed)

Stoga, ovo je dova koja se preporucuje svakom mladicu i djevojci koji zele da sacuvaju cistocu svoga srca i ljepotu svoga lica (ruznoca,gubljenje sjaja i ljepote je jedna od najizrazitijih posljedica bluda): `Rabbigfir li zenbi, ve tahir kalbi,ve hassin ferdzi.` (Gospodaru, oprosti mi grijehe, ocisti mi srce i sacuvaj mi spolni organ.`

Prenosi se od Allahovog poslanika s.a.w.s. da je rekao:`Dok sam jedne noci spavao,u snu sam vidio dvojicu ljudi koji me uzese pod ruku i povedose do nekog visokog brda,te mi rekose:`Popni se.` Ja rekoh:`Ne mogu se popeti.`Oni mi rekose:`Mi cemo ti pomoci.` Ja se popeh i kad sam bio nasred brda zacuh neke glasove. Upitah `Kakvi su ovo glasovi?` oni mi rekose `To su jauci stanovnika dzehennema`. Zatim me povedose i stigosmo do skupine ljudi od koji nikad nisam vidio deblje, niti osjetio goreg smrada od njihovog, niti vidio nikog ruznijeg od njih. Zaudarali su poput zahoda. Upitah -`Ko su ovi ljudi?` Rekose mi `To su bludnici i bludnice` (Imam El Hakim)

Prenosi se od Alije r.a. da je rekao:`Na Sudnjem danu do ljudi ce dopirati neki ruzni miris koji ce uznemiravati vjernike i nevjernike. Kada taj miris postane nepodnosljiv i kada ih gotovo potpuno zagusi, zacut ce se glas koji ce im reci` Znate li kakav je ovo smrad koji vas uznemirava?` Ljudi ce reci:`Ne znamo. Znamo da nam je postalo nepodnosljivo.` Tada ce im glas reci:`Ovaj smrad dolazi iz spolnih organa bludnika i bludnica koji su umrli,a koji se nisu pokajali.` (Ibnul Kajjim el Dzevzijje -`Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)

Rekao je Ibn Kajjim el Dzevzijje:`Kada bi bludnik znao kakva se slast krije u cednosti i koliki osjecaj srece i zadovoljstva ima njen nosilac u svojim grudima vidio bi da je ono sto ga je mimoislo od tih uzitaka daleko vece od uzitaka koje je dozivio cineci blud. Bludnici dozivljavaju upravo suprotno onome cemu teze. Ko god trazi uzitke ovoga svijeta u onome sto je Allah dz.s. zabranio, Allah ce ga kazniti tako da ce dozvjeti bol i patnju.` Od neizbjeznih posljedica bluda jeste siromastvo. U jednoj predaji se kaze da je Allah dz.s. rekao:`Ja sam Taj koji nistava nasilnike i koji bludnike cini siromasnim.`(Ibnul Kajjim el Dzevzijje -`Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)

Svijest o Gospodaru sprijecava cinjenje bluda

Govoreci o Svojim iskrenim i istinskim robovima Allah dz.s. spominje jednu od njihovih najvecih osobina – krijepost, cuvanje od bluda. Kaze Uzviseni:`Uspjeli su mu`mini … koji stidna mjesta svoja cuvaju,osim zena svojih ili onih koji su im u posjedu njihovu, oni doista prijekor ne zasluzuju…`(Mu`minun,1.,5.-6.). Na drugom jestu je rekao:`…I oni koji stidna mjesta svoja budu cuvali i zivjeli jedino sa zenama svojim ili sa onima koji su u vlasnistvu njihovu, oni doista prijekor ne zasluzuju…` (Me`aridz,29.-30.)

Znaj da je poenta i prioritet u islamu nepriblizavanje grijehu da se ne bi u njega upalo. To je osobina iskrenih vjernika, Allahovih robova, kao sto je rekao Stvoritelj:` I ne priblizavaj se bludu, je je to razvrat, kako je to ruzan put!`(Isra,32.) Vidljivo je iz ovog casnog ajeta da Uzviseni ne govori – ne cinite blud, nego:`I ne priblizavajte se bludu…` Kako se ne priblizava bludu?

Prije svega stidom,a to je jedna od najvecih i najljepsih osobina koje je Allah stvorio kod covjeka. Stid je lijep i pozitivan kod muskarca,ali je jos ljepsi kod zene. Kad nestane stifa nestalo je i vjere. Velicina vjere kod zene gleda se po velicini njenog stida. Allahov Poslanik a.s. je rekao:`Ono sto su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu rijeci:`Ako se ne stidis radi sta hoces.`(Buhari).U ovim rijecima je sadrzan i iskazan ukor onome (ili onoj) koji cinio zlo.Uistinu ko ostane bez stida, koga pogodi ova nesreca i musibet, nijedno zlo nije onda daleko od njega.

Bludu se ne priblizava i obaranjem pogleda i sustezanjem od zurenja u ono sto je zabranjeno – lice djevojke ili mladica. Jer ko zeli zadobiti najvecu blagodat Dzenneta, ko zeli uzivati najvecu dzennetsku nagradu – gledanje u plemenito i neopisivo lijepo lice Allaha Uzvisenoga- neka obara pogled od lica koja su mu zabranjena, a kako je to velika i divna osobina. Rekao je Uzviseni:`Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka cuvaju stidna mjesta svoja… A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka cuvaju stidna mjesta svoja…` (Nur,30 – 31)

Rekao je Ibn Kesir po pitanju ovih ajeta:`Ovo je imperativ Allaha Uzvisenog vjernicima da obore poglede svoje od onoga sto je Allah zabranio tako da ga ne zagledaju, osim ako pogled padne iznenada. Ovo je imperativ od Allaha Uzvisenog i zenama vjernicima i Njegova briga ispred njihovih muzeva i isticanje njihovog razlikovanja od zena predislamskog perioda i postupaka mnogoboskinja.`(Tefsri ibn Kesir,str.916-917)

Ipak,najveci razlog i najznacajniji sebeb koji sprejcava blud i zaustavlja sirenje razvrata jeste svijest o Stvoritelju, Allahu dz.s. i Njegovom prisustvu koji je prisutan Svojim vidom, sluhom, znanjem i ostalim uzvisenim sifatima (svojstvima): `On je s vama gdje god bili, i sve sto radite Allah vidi.` (Hadid,4.) Upitan je Allahov Poslanik a.s.:`Muhammede, obavijesti me – sta je to ishan (dobrocinstvo)?` Odgovori:`Ihsan je da Allah obozavas kao da Ga vidis,jer ako ti Njega ne vidis, on tebe zaista vidi.` (Muslim)

Ova velika, plemenita osobina i svojstvo Allahovih evlija (sticenika, prijatelja), ljudi koji su najblizi Allahu Uzvisenom, sprijecila je Jusufa a.s. da ucini blud kada mu se ponudila i na taj nacin pozvala mlada,lijepa i ugledna zena.Vehb bin Munebbih kaze:`Namjesnikova zena rekla je Jusufu a.s.-`Udji sa mnom u

sobu.` on joj rece:`Zidovi sobe ne skrivaju me od moga Gospodara.`

Rekao je Allahov Poslanik a.s.`Sedam kategorija ljudi Allah ce sacuvati u svoj hlad na Sudnjem danu,kada drugog hlada ne bude osim Njegovog,a medju njima i covjeka kojeg pozove na blud lijepa i ugledna zena,a on odgovori:`Ja se bojim Allaha`(Buhari,Muslim)

Od Jezida ibn Mejserese prenosi da je Allah Uzviseni rekao:`O mladicu koji svoje strasti i prohtjeve radi Mene (Moga zadovoljstva) ostavljas, koji se odrices dunjaluckih uzitaka da bi postigao Moje zadovoljstvo, ti si kod Mene na stepenu nekih meleka.`(iz knjige `Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)

Ovo je je izvanredna nagrada za one koji zele ostati krjeposni.Prenosi se od nekog beduina da je rekao:`Izao sam jedne mrkle noci, te sretoh djevojku koja je bila poput zvjezde vodilje, pa je poceh navracati na grijeh, a ona mi rece:` Zar te tvoj razum ne odvraca od ovog ruznog djela (bluda) ako te od toga ne odvaraca tvoja vjera?` Rekoh joj:`Tako mi Allaha,trenutno nas ne vidi niko osim zvijezda iznad nas.` ona rece:`A sta je sa njihovim Stvoriteljem?` (iz knjige `Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)

Ibrahim b. Dzund prenosi da je neki covjek nagovarao zenu na blud,pa mu ona rece:`Ti si izucavao Kur`an i hadis Bozijeg Poslanika a.s.,ti si uceniji od mene.` on joj rece:`Zatvori vrata`.Kada ona zatvori vrata i on joj se priblizi ona mu rece:`Ostala su jos jedna vrata koja nisam zatvorila.` on je upita:`Koja su to vrata?` ona rece:`Vrata izmedju tebe i Allaha dz.s.` Nakon ovih rijeci on je ostavi i ne pocini grijeh koji je pozelio. (Iz knjige Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi)

Pripremila; Alma Kominlija Askar

Islam sa njegovim uzvišenim zakonodavstvom i potpunim redom postavio je vjereniku i vjerenici pravila i propise koje ako ih se budu pridržavali i budu se njima upravljali bio bi to brak čiji je cilj međusobno razumjevanje, poštovanje, ljubav i složnost. Porodica će biti sa vrhunskim i čistim vjerovanjem, zdravim tijelom, jakim moralom, zrelim umom i duševnom smirenošću.

KAKO IZABRATI BRAČNOG DRUGA, KOJI KRITERIJI SU PRIORITET, ŠTA JE TO ŠTO TREBA DA GLEDAMO KOD SVOG BUDUĆEG SUPRUGA/SUPRUGE?

1. IZBOR NA OSNOVU VJERE
Pod tim podrazumijevamo pravilno razumjevanje islama, djelovanje i vladanje po islamskim vrijednostima, kao što podrazumijevamo i potpuno pridržavanje islamskih propisa i njegovih principa u toku cijelog života.
Stoga kada vjerenik-zaručnik ili vjerenica budu na ovom nivou razumjevanja, praktikovanja i pridržavanja islama, možemo reći da su u islamu i da su moralnog karaktera, a kada jedno od njih dvoje ne bi bilo na ovom nivou, normalno je da ćemo reći da je dotična osoba daleko od islama ma koliko se ona ljudima prikazivala dobrom i pobožnom misleći pritom i sama da je pravi musliman. Kako je lijepo bilo ono što je prakticirao pravedni halifa Omer ibn El-Hattab r.a. koji je postavio pravila u poznavanju ličnosti i otkrivanju istine o tom čovjeku. Tako mu je jednom došao neki čovjek da posvjedoći za nekog drugog;
- Poznaješ li ovog čovjeka? upita ga Omer r.a.
- Da.
- Jesi li susjed njegov koji zna gde mu je ulaz, a gdje izlaz iz kuće?
- Ne.
- Jesi li putovao s njim i upoznao njegove ćudi?
- Ne.
- Jesi li trgovao s njim i upoznao njegovu bogobojaznost?
- Ne.
Tada mu Omer reče: Vjerovatno si ga vidio kako stoji i sjedi u džamiji podiže glavu pa je zatim
- Da, odgovori ovaj.
- Idi jer ti ne poznaješ ovog čovjeka, odgovori mu Omer r.a. a zatim se okrenuo onom drugom koji ga je doveo i reče mu: Dovedi mi nekog ko te poznaje.

Omer r.a. nije dozvoljavao da se prevari spoljašnim izgledom neke osobe, a koji upućuje na njegovu pobožnost i moral, već bi došao do spoznaje pravilnim kritičkim pogledima koji su upućivali na njegovu vjeru i moral !!!

Allahov Poslanik s.a.v.s. uputio je one koji žele stupiti u braćni odnos da odabiru vjernice, koje će odgovorno obavljati svoje dužnosti bilo da se to odnosi na njenog muža, djecu ili dom, i to na način kako to islam nalaže i kako je Allahov Poslanik s.a.v.s. upućivao.
Prenose Buhari, Muslim i ostali od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Žena se uzima radi četiri stvari: radi imovine, radi roda,radi ljepote ili radi pobožnosti , prihvati se pobožne ruke ti imale»
Prenosi Taberani u “El-Evsat”od Enesa r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko se oženi radi ženina društvena položaja, Allah će mu time samo povećati poniženje, ko se oženi radi njena bogatstva, Allah će mu time povećati siromaštvo, ko se oženi radi njena roda, Allah će mu time povećati bezvrijednost, a ko se oženi ne želeći time ništa osim da sačuva pogled i spolni organ (od harama), i da bi pazio rodbinu, Allah će mu blagosloviti tu ženu, a njoj će blagosloviti njega.»
Prenosi Tirmizi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ako vam dođe neko čija pobožnost i moral vam odgovaraju, oženite ga, a ako to ne budete uradili biće smutnje na zemlji, i poroka na sve strane.»
Djeca koja žive u sredini gdje vlada anarhija, grijeh i nemoral, izgradiće se u osobe niskih moralnih vrijednosti, odgojiće se za anarhiju i razvrat.

ZATO JE IZBOR BRAČNOG DRUGA NA OSNOVU VJERE I MORALA NAJVAŽNIJI ČIMBENIK KOJI ĆE DONIJETI POTPUNU SREĆU BUDUĆIM SUPRUŽNICIMA, DJECI NAJVRIJEDNIJI ISLAMSKI ODGOJ, A PORODICI ČAST I ŽELJENU STABILNOST.

2. IZBOR NA OSNOVU PORIJEKLA I UGLEDA
Od pravila koje je Islam postavio u izboru supružnika, je da bude iz plemenite porodice koja je čuvena po dobru i moralu, čistog porijekla, čestita, jer se ljudi razlikuju međusobno na obične i ugledne i nadmeću se međusobno u dobru ili zlu!!! Zato je Allahov Poslanik s.a.v.s. podsticao svakog ko se htio ženiti da prilikom izbora jedan od uslova u izboru bude i porijeklo, ugled i dobrota.

Evo nekoliko hadisa koji govore o tome: Prenosi Darekutni, Askeri i Ibn Adijj od Ebu Sei’d El-Hudrija da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Čuvajte se zeleni na đubrištu, a šta je to zelen na đubrištu Allahov Poslaniče? -upitaše ashabi “Lijepa žena s lošim porijeklom», odgovori Allahov Poslanik s.a.w.s.

Prenosi Ibn Madže i Dejlemi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Izaberite gdje ćete zasijati, jer korijen utiče (na plod)»
Prenosi Ibn Adijj i Ibn Asakir od Aiše r.a.: “Izaberite gdje ćete zasaditi, jer žene rađaju porod sličan njenim braćama i sestrama.”
Svi ovi hadisi upućuju one koji su na putu ženidbe, da paze u izboru bračnoga druga da to bude onaj koji je odgojen u dobroj sredini, koji je uzrastao u kući plemenita roda poznatoj po časti i dobroti, koji je plemenita porijekla i slave koju nose njegovi pretci!

Potvrdno ovom načinu izbora odgovorio je i Omer ibn El-Hattab kada ga je jedan od njegovih sinova upitao koje su dužnosti roditelja prema svom djetetu na šta je on odgovorio: «Izbor njegove majke, davanje lijepog imena, podučiti ga Kur’anu.»

Ovakav način izbora kojem nas savjetuje Allahov Poslanik s.a.v.s. danas je dokazan i naučnim saznanjima iz pedagoške teorije.

Tako je recimo i nauka koja se bavi nasljednim osobinama (genetika) utvrdila da dijete stiče osobine svojih roditelja kako fizičke tako i psihičke (temperament, inteligencija i sl.) i to od samog rođenja, zato možemo reci da ukoliko posvetimo pažnju pri izboru bračnog druga gledajući njegov rod, čast i poštenje, bez sumnje je da će i djeca odrasti na neki način čedna, čista i poštena, a kada se kod djece sjedine faktor nasleđa i faktor odgoja onda dobijamo vrhunac morala i vjere, ono biva uvijek primjer pobožnosti, časti, kulture, moralnih vrlina.

Zato ne preostaje za one koji žele stupiti u bračnu zajednici ništa osim da pripaze u svom izboru bračnog druga, da tom izboru pristupe mudro ukoliko žele imati dobru porodicu, čisto potomstvo, djecu – iskrene Allahove vjernike!

Pripremila; Alma Kominlija Askar

Kaže Uzvišeni: „I reci vjernicama neka obore poglede svoje.“ (En-Nur,31.)

Jedna od loših posljedica koje uzrokuje neobaranje pogleda jeste mržnja koju žena može osjetiti prema svome suprugu. Naime, ukoliko žena gleda u druge muškarce, šejtan ih uljepšava u njenom oku, pa svog muža vidi ružnim i nedostojnim sebe, pogotovu ako je on uistinu osoba ružnijeg izgleda. Primjer imamo u postupku supruge Sabita b. Kajsa, kako se navodi u predaju od M’Utemira b.Sulejmana, koji prenosi od Fudajla, a on od Ebi Džerira, a on od ‘Ikrime, a on od Ibn Abbasa,da je rekao: “Prva žena koja je inicirala razvod braka u Islamu bila je supruga Sabita b.Kajsa koja je došla Vjerovjesniku, s.a.v.s.,i rekla:’Allahov Poslaniče,  Sabit i ja nikako ne možemo skupa živjeti. Jedne prilike sam podigla ćošak moga šatora,pa sam ga vidjela kako dolazi sa grupom ljudi. Bio je najtamniji od njih,najniži i najružniji u licu.“(Tefsir Ibn Kesir)

Ukoliko se žena bude suzdržavala od gledanja u druge muškarce, možda neće ni primijetiti neke mahane svoga muža.
Zar ne vidš da je oko vodič srcu tvome?
Što ti oči za se prisvoje,  srce zadovoljno postane

Pa kažem onoj ženi koja razgleda unaokolo, tražeći ljepotu, ono što je rekao Uzvišeni Allah za munafike: „Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje, a kada progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šupji naslonjeni balvani.“ (El-Munafikun,4.)

U hadisu Allahov Poslanik,s.a.v.s.,kaže:
Za ove ljude koje Allah poredi sa šupljim naslonjenim balvanima: “Oni su bili najljepšeg izgleda.“ (Muslim)

Među ashabima Allahovog Poslanika,s.a.v.s.,bilo je i onih tomanjeg rasta, ružnog izgleda, mršavih i tankih nogu, ali su te noge na vagi Sudnjega dana teže od Brda Uhud!

Gledanje žena u muškarce uveliko je prošireno i općepoznato. Svaki čovjek treba da se boji Allaha kada je u pitanju njegova žena. Njegova je dužnost da prati njene postupke i govore i da se trudi što više može da joj obezbijedi sredinu u kojo će imati dobro društvo,kako bi se pozabavila korisnim i lijepim stvarima.

Ovaj govor o gledanju žena u muškarce odnosi se samo na gledanje koje izaziva sumnju i bojazan od iskušenja i zavođenja,kao što se navodi u hadisu: „Blud očiju je pogled. “(sahih,“Sahihu-l-Džami’a“,od Albanija)
Što se tiče gledanja zbog potrebe i bez bojazni od grijeha,za to nema smetnje.

U predaji od El-Velida b. Šudža’a navodi se : “Ammar b.Muhammed mi je pričao da je čuo od El-’Ameša o riječima Uzvišenog:
„I reci vjernicama neka obore poglede svoje“, pa je rekao: “Da ne gledaju u druge ljude sem njihovih muževa.“ (Hasen,“Kitabu-l-’Ajal“, od Ebi ed-Dunja)
Pa okiti se stidom i drži se krajeva puta(kloni se mješanja sa muškarcima).
Kao i na ženu, ova oblast se, takodjer odnosi i na muškarca. Ovo je iskušenje od Allaha, i svaki čovjek koji se boji ženske fitne treba da pohiti svome Gospodaru sa dovom i da kaže:

„I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati.“ (Jusuf,33.)

Allah dž.š. je Kadar da ispuni tu molbu, jer se On na to obavezao kada je rekao:
„I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova. “ (Jusuf,34.)
I neka slijedi vjerovjesničku uputu kada ugleda ženu koja mu se svidi i to ostavi traga na njegovom srcu.

Džabir r.a.kaže:“Čuo sam Vjerovjesnika,s.a.v.s.,da je rekao: ‘Kada se nekome od vas svidi neka žena, pa to ostavi traga na njegovom srcu, neka se vrati kod svoje supruge i neka se sastane sa njom, to će otkloniti ono što je u njegovoj duši!“ (Muslim)

Pripremila; Alma Kominlija Askar

- da je prihvatanje islama bilo prinudno,

- da su se oni koji su prihvatili islam isturčili,

- da su se prvo isturčili gradovi i

- da je regrutiranje janjičara bilo danak u krvi

Prihvatanje islam nije bilo prinudno

Srpski su historičari u historiografiju proturili neistinu prema kojoj je prihvatanje islama bilo prinudno. Činjenica je, međutim, da Osmanlije nisu imali nikakvog razlog za primjenu prinude u postupku prihvatanja islama od strane nemuslimana. Za njih je gubitak svakog nemuslimana značio gubitak ličnih poreza: kod zemljoradničke raje glavarine (džizje), koju su oni plaćali kao štićenici islamske države (zimmi), ali i prihoda od drugih poreza (ispendže, desetina od mošta umjesto porezna na površinu vinograda idr.), koje su nemuslimani plaćali u većem iznosu od muslimana, a kod Vlaha jednog dukata godišnje (filurije) i, ako su obrađivali zemlju, desetine. Time je država gubila značajan dio svojih prihoda. Oni koji bi prihvatili islam, imali su mogućnost da se školuju i napreduju na svim položajima. To je zadovoljavalo njihova lična htijenja.

U prilog odricanju prinude u postupku prihvatanja islama od strane nemuslimana idu mišljenja o tome brojnih historičara.

Vjekoslav Klaić je mišljenja da su patareni bosanski, vlastela i kmetovi, većinom prigrlili vjeru Muhammedovu.

O prihvatanju islama od strane bosanskog sitnog i srednje plemstva, Vasa Ćubrilović kaže sljedeće:

“Bilo je više razloga koji su govorili za to da su bosanski begovi pomoci starog bosanskog plemstva: nijedna naša država nije tako brzopodlegla Turcima kao Bosna i nigde naš narod u tolikom broju nije primio islam kao ovdje…”

Ćiro Truhelka, arheolog i historičar:

“Turci, osvajači Bosne, nisu bili onaki divljački zatornici, kako nam ih crta školska povijest. Oni nisu u osvojenim zemljama razarali domaćih institucija ni proganjali pojedina vlasteoska plemena, dapače nemamo nijednoga dokaza da bi oni za osvojenja ikome na silu narivavali islam.”

Vladislav Skarić, historičar:

“Krivo je mišljenje da se na balkanskom poluostrvu Islam širio naglo i da je službeno širen silom, ja ću istaći samo fakat da 19. vijek ne bi zatekao nijednog hrišćanina. Islam su širile prilike i ljudske okolnosti.”

MIljenko S. Filipović, historičar:

“Ali nije se ništa ćulo, da su muslimani išta preduzimali, da prinude nemuslimane na obraćanje, niti da su činili nasilja da otud iskorijene kršćanstvo.”

U jednom drugom radu dodao je da je prihvatanje islama bilo pojedinačno i dobrovoljno.

Vladimir Ćorović, historičar:

“Da su oni (Osmanlije, o.p.), doista imali kao državni sistem ne samo nasilnu, nego čak i postepenu islamizaciju hrišćanskog elementa, oni bi je kroz četiri stotine godina svoje neograničene vlasti mogli i provesti.”

Vasa Pelagić, revolucionar i publicista:

“Vlada Turske nije svoj jezik nametala pokorenim narodima kao što su to činile i čine ostale evropske zemlje (naglasio JM). Ona je spram drugih vjera daleko tolerantnija i čovečnija bila od mnogih hriščanskih vlada i država. Što se naroda isturčilo (naglasio JM), nije nožem ili palešem naterano, več je to bilo unekoliko dragovoljno, iz ličnih interesa. Gospoda se isturčila radi gospodstva, a sirotinja za to, da se oprosti spahija ili nekog gonjenja i stotine hiljada naroda volelo je olakšicu terea i materijalno blagostanje, sigurnost no veru svoju, te prevrnu jednu i primi drugu. Ovom je mnogo doprinela i demokratska priroda muhamedanske vere i uprave (naglasio JM). Zato i bogumili su se listom isturčili, jer su ih zbog njihove vere slobodoumne gonili i pravoslavci i katolici.”

Nakon ovoga što je navedeno, nema potrebe bilo šta drugo dodavati u cilju obaranja optužbe o prinudnoj islamizaciji.

Ovome samo, možda, treba dodati i činjenicu da su se Osmanlije strogo pridržavali islamskih propisa i poštovali sve ono što je u Kur’anu zapisano, pa i odredbi o prihvatanju islama. A jedan kur’anski ajet o tome glasi:

“U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.”

U sadržaju ovoga ajeta nalazi se i odgovor na pitanje zašto muslimani nikada nisu prisiljavali nemuslimane da prihvataju islam. A odgovor na pitanje zašto su oni koji su dolazili u dodir sa islamom i muslimanima, prihvatali islam je u ljepoti i univerzalnosti propisa koji usrečuju čovjeka na ovom svijetu (arap. dunjaluk) i daju mu nadu za uspjeh na onom svijetu (arap. ahiret).

Osmanlije nisu dirali ni u crkve i crkvena dobra. O tome Pero Slijepčević, crkveni historičar:

“Turci su bili tolerantni ne samo prema crkvi i veri nego su priznavali crkvama i manastirima pravo poseda na zemljište koje su imali.”

Prihvatanje islama nije bilo isturčivanje

Osmanlije su samo ponegdje nemuslimane koji su prihvatili islam nazivali Poturicama (naglasio JM). U Kanun-nami za Bosanski, Hercegovački i Zvornički sandžak iz 1539. godine,56 obrazloženje vezano za naplatu ličnog feudalnog poreza (kod nemuslimana ispendža, a kod muslimana resmi čift, resmi benak i resmi mudžerred), navedeno je sljedeče:

Kao ispendže, pak, neka se od nemuslimana uzima po 25 akči. Od poturice (muslimana o.p.) koji je oženjen, neka se uzme po 22 akče (resmi čift), a od poturice momka koji je punoljetan, uzima se 12 akči (resmi mudžerred).

To, međutim, ne znači apsolutno ništa, jer se bosanski muslimani nikada nisu osječali ni Poturicama ni Turcima.

Postupak prihvatanja islama srpski su historičari nazvali isturčivanjem (ispr. poturčivanje). Oni su pri tome pošli od činjenice da su pripadnici drugih vjeroispovijesti i etničkih skupina, koje su Nemanjiči silom prevodili na pravoslavlje, po obrascu pravoslavni = Srbi, bivali posrbljeni. Ali taj obrazac nije se odnosio na Vlahe, iako je večina od njih dobrovoljno prihvatila pravoslavlje, napustila rumunski i zamijenila ga srpskim. To im, pak, nije omogučilo da ih država istovremeno i posrbi. Oni su u nemanjičkim srpskim državama bili građani drugog reda, što je kralj Milutin početkom XIV stoljeća i zakonski uredio u okviru tzv. Zakona Vlaha (Zakon Vlahov), a od njega naslijeđivali drugi srpski vladari. Ovaj Zakon su od posljednje srpske države, koja je nestala nakon Bitke na rijeci Marici 1371. godine, preuzele i dvije novonastale srpske despotovine i primjenjivale ga do pada posljednje od njih pod vlast Osmanlija 1459. godine. Pravoslavizirani Vlasi iskoristit će seobe Srba u južnu Mađarsku u vrijeme Osmanlija, naseliti se na njihove zemlje i samoproglasiti se Srbima.

U slučaju prihvatanja islama u bivšem Bosanskom kraljevstvu, koje je bilo dobrovoljno, ne može se uspostaviti jednakost sa poturčivanjem (srp. isturčivanjem). Oni koji su prihvatili islam, nisu su se istovremeno i poturčili i postali Turci. Turcima su ostali zahvalni što su im omogućili da dođu u dodir sa islamom, ali im ni na kraj pameti nije bilo da budu poturčeni. To se ogledalo u dosta strogoj podvojenosti između starosjedilačkog stanovništva koje je prihvatilo islam i Turaka koji su po raznim poslovima boravili u Bosni, a neki od njih se tu i trajno nastanili. Međutim najuvjerljiviji dokaz za izrečenu tvrdnju je otpor Bošnjana da potisnu svoj jezik i prihvate turski. Za to im je stajalo na raspolaganju oko 416 godina, a za Bošnjane se ne može reći da su za učenje stranih jezika nenadareni. Pri tome treba imati u vidu da je turski jezik bio službeni u administraciji, vojsci i školstvu, što znači da je postojala veća osnova da bude naučen. A nisu ga naučili samo zato što nisu htjeli, jer su bili potpuno svjesni opasnosti od utapanja među Turke i da time za sva vremena izgube svoje narodnosno biće. Bilo im je vrlo dobro poznato da oni koji ne govore jezikom naroda po kojemu se zovu, to ne mogu ni biti. Osim toga, u Bosni se zbilo nešto što je samo Bosni osobeno, o čemu je ranije natuknuto. Ono malo nebosanskih pripadnika Osmanskog carstva, koji su se stalno nastanili u Bosni, starosjedioci su uspjeli slavizirati i među se utopiti. To je, ipak, jedinstven slučaj u historiji etničkog razvoja naroda.

Uostalom, evo šta je o bosanskim muslimanima napisao poznati arheolog i historičar Ćiro Truhelka:

“Ako se uvaži da su Slaveni koji su se naselili na jugu Evrope, bili prvi predstavnici svijetlog tipa, kome je plava kosa i modro oko, glavnom rasnom odlikom, dobiva važnost činjenica, da je čisto svijetli tip u muslimana najčešče zastupan, jer po tome bi muslimani bili najčišći Slaveni u Bosni.”

Truhelka je svakako u ovome pretjerao, jer Slaveni u Bosni nisu bili samo muslimani nego i katolici, koji, također, posjeduju navedene osobine. Pri tome je od posebne važnosti činjenica da je bosanske muslimane svrstao u Slavene i time odrekao svaku njihovu vezu s Turcima.

Bosanskim muslimanima se tepali kao braći muhamedovske veroispovesti, a onda je došlo do naglog preokreta pa su proglašeni Turcima. Ali upravo ovaj preokret predstavlja snažan dokaz protiv narečene srpske teorije o bosanskim muslimanima kao Turcima. Postavlja se pitanje: šta su onda oni muslimani koje, unatoč svemu, svojataju kao Srbe. Znači da i u Bosni ima muslimana koji nisu Turci, nego da predstavljaju Srbe muslimane. Takvih bi, možda, i moglo biti u Srbiji, ali u Bosni nikako, jer u njoj do dolaska Osmanlija nije bilo etničkih Srba, a ukoliko ih je nešto i ostalo poslije Nemanjića, činili su neznatnu manjinu. Bosanski muslimani nisu mogli biti Turci ni radi toga što su ovi bili tako malobrojni da nisu mogli naseliti ni svoju postojbinu Anadoliju, napose nakon pada u njihove ruke Bizantinskog carstva i Konstantinopolisa (preimenovanog u Istanbul) 1453. godine.

Zbog toga su puste prostore naseljavali porobljavanim narodima. Među njima značajan dio predstavljali su i etnički Srbi koji su tamo počeli pristizati kao zarobljeni vojnici još od Bitke na rijeci Marici (Bugarska) 1371. godine. Njima su se od Kosovske bitke 1389. godine počeli pridruživati zarobljeni Bošnjani i Hrvati, a nakon toga i pripadnici drugih južnoslavenskih naroda.Ovo naseljavanje Anadolije nastavljeno je sve do konačnog pada tih zemalja u osmanske ruke. Ima dosta osnova za vjerovanje da većinu tih naseljenika čine Bošnjani. Tu su prihvatali islam, ženili se i stvarali potomstvo. Mnogim naseljima dali su imena onih naselja iz kojih su tamo stigli, a sve do danas zadržali su izvorni arhaični jezik, koji nazivaju bosanskim, a sebe Bošnjacima. Pa kako su onda mogli naseliti toliko Turaka da su krajem XVI stoljeća mogli činiti glavninu stanovništva bivšeg Bosanskog kraljevstva.

Ali pošto su srpski historičari “dokazali” da je zemlja u Bosni uglavnom njihova i da su oni izvorni narod Bosne, onda Turci tu nemaju šta tražiti, pa bi bio red, ukoliko od njihovih pogroma prežive, da se vrate u Tursku odakle su i došli, a njih ostave da u miru po Bosni kao “vekovnoj srpskoj zemlji” harače. U nečemu su, ipak, pogriješili, pa im to nije pošlo za rukom.

U gradskim naseljima nisu stanovali Turci

Srpski su se historičari posebno okomili na gradska naselja u Bosni (trgove, varoši kao podgrađa tvrđava i, kasnije, kasabe), tumačeći kako u njima uopće nije bilo muslimana, nego su Osmanlije u njih naselili Turke i muslimane izbjegle iz hrvatskih zemalja i Ugarske nakon što su ih trajno izgubili. Ovo je velika podvala, jer je upravo u Hercegovini na početku osmanske vlasti bilo trgova sa više kuća od onoga broja koji su u isto vrijeme imale neke današnje evropske prijestonice i to, u dosta slučajeva, pripadnika sve tri vjerske zajednice. Treba samo napraviti uvid u prve osmanske katastarske popise trgova Hercegovine (Čajniče, Hoča/ Foča, Goražde, Jeleč, Pljevlja, Prijepolje i Ustikolina) i vidjeti o kolikom se broju kuća radilo. Ali o tome će biti riječi u poglavlju o nasatvku razvoja gradskih naselja pod Osmanlijama. Pa nisu valjda svi ti ljudi napustili svoja ognjišta da bi prepustili mjesto doseljenim muslimanima. Međutim nešto i oni moraju dokazivati. A dokazuju samo ono što se materijalnim činjenicama dokazati ne može.

Regrutiranje djece i mladića u adžami-oglane nije bio danak u krvi

Obavezi prihvatanja islama za nemuslimanske, pa prema tome i vlaške mladiće koji su, temeljem Zakona o regrutiranju nemuslimanskih mladića (Zakon devširme), regrutirani u tzv. adžami-oglane (bos. stranimladići), odnosno u janičarski korpus, srpski su historičari i drugi pisci proglasili dankom u krvi, iako to sa krvlju nema ama baš nikakve veze. Ovome je podlegao i veliki osmanista Branislav Đurdev, pa je, kao izvanredan poznavalac turskog jezika, zakon devširme poistovjetio sa dankom u krvi. Slijedili su ga i drugi osmanisti, jer je tada i danas nagrdivanje Turaka, sa kojima su poistovjećeni bosanski muslimani i svega što je tursko, odnosno muslimansko, bilo poželjno.

Iako francuski putopisac Pjer Leskalopje nije bio najbolje upućen u postupak devširme, važno je o tome iznijeti njegovo mišljenje, koje glasi:

“Od tri muškarca u jednoj kući, Turčin uzme najrazvijenijeg, hrani i obučava takvu djecu kao svoju (naglasio JM) i od njih dobija najvjernije i najkorektnije janičare.”

Leskalopje nije odgovorio na brojna pitanja koja su važna za tu njegovu tvrdnju o najvjernijim i najkorektnijim slugama među nevjernicima. A trebao je znati da je to za mnoge nemuslimanske plemiće iz predosmanskog doba i za mladiće iz reda zemljoradničke raje bilo vrlo privlačno. Također je propustio napomenuti da se radilo o dobro plaćenim vojnicima, koji su zajedno sa sultanom sudjelovali u podjeli ratnog plijena, uživali prihode od timara, čifluka i drugih vrsta zemljišnih posjeda. Po osmanskim zakonima, svaki takav obveznik, pod uvjetom da prihvati islam, sa uspjehom završi škole i potvrdi se u vojno-upravnoj službi, mogao je dostići svaki u položaj vojno-upravnoj i sudsko-administrativnoj vlasti, osim sultanskog trona, što je bilo rezervirano za pripadnike porodice osnivača osmanske države i prvog njenog sultana Osmana (1299-1326). Najsposobniji između njih, postajali su čak i veliki veziri (predsjednici središnje vlade) Osmanskog carstva. Iz bivšeg Bosanskog kraljevstva, veliki veziri bili su:

Ahmed-beg Hercegović (Štipan Stipanovič Kosača), zet sultana Bajazida II i tri puta veliki vezir: dva puta za vladavine punca Bajazida II (1481-1512 ) i jedanput za vladavine Selima I (1512-1517). Sinan-paša Borovinić, veliki vezir sultana Bajazida II (1514-1517. i Selima I 1517). Rustem-paša Opuković, brat čuvenog hercegovačkog i mostarskog vakifa zaima Muhammed-bega (Mehmed-bega), poznatog kao Karadžoz-beg, veliki vezir svoga punca Sulejmana I Zakonodavca u periodu 1552-1561. Mehmed-paša Sokolović (tur. Sokolu) Veliki, alias Bajo-Bajica Sokolovič, koji je opsluživao trojicu sultana: Sulejmana I Zakonodavca (1564-1566), Selima II (1566-1574) i Murata III (1574-1579), odnosno do njegove smrti) i ktitor kamenog mosta preko Drine u Višegradu. Salib-paša Nevesinjac bio je veliki vezir u vrijeme vladavine sultana Ibrahima (1645-1647).

Tvrdnja da je čin regrutacije nemuslimanskih mladića za vojsku pretstavljao danak u krvi, ima dosta slabih tačaka.

Prva, što bi i bez obaveze regrutiranja nemuslimanskih mladića u adžami-oglane, u početku petine (pendžik) a temeljem zakona o regrutaciji tzv. Zakon devširme jedne četvrtine svake četvrte godine, obaveza regrutiranja svih za vojsku sposobnih mladića bila svake godine, kakva je uobičajena praksa u svim uređenim državama, što je Osmansko carstvo i bilo.

Druga, što su obveznici, koji su bili jedinci u roditelja oslobađani te obaveze, ali i oni koji su išli na izučavanje zanata. Dakle, kakva strašna kazna: ako ne želi služiti vojsku, mora učiti zanat. To, razumije se, zagovornici danka u krvi ne navode.

Treća, obični vojnici janičarskog korpusa bili su plaćenici a nakon osvojenja pojedinih zemalja i gradova, i njima su pripadale četiri petine plijena.

Četvrta, ako se radilo o danku u krvi, čime se onda može objasniti prihvatanje islama od stanovnika čitavih pravoslavnih sela ili prevjeravanja braće, sestara i očeva velikodostojnika Osmanskog carstva nemuslimanskog porijekla. Tipični primjeri su Mustafa-paša Sokolović, osnivač Rudog, koji je na islam prevjerio sve svoje sumještane i Mehmed-paša Sokolović alias Bajo-Bajica Sokolović, koji je na islam preveo čitavu svoju užu porodicu. Ocu Dmitru nadio je ime Džemaludin, ishodio mu titulu bega, pa se zvao Džemaludin-beg i postavio ga za upravitelja (mutevelliju) svojih zadužbina (vakufa), a sestru Šemsu, čije nemuslimansko ime nije poznato, udao za Sinan-pašu Boljanića.

Peta, koja u potpunosti dovodi u pitanje opredjeljenje regrutacije nemuslimanskih mladića za janičarski korpus kao danka u krvi, jeste molba muslimana upućena sultanu da i njihova djeca budu regrutirana u adžami-oglane i uključivana u janičarski korpus. U svojoj molbi naglasili su da njihova djeca ginu, a djeca nemuslimana koji su prihvatili islam, zauzimaju sve položaje u državi, uključujući i položaj velikog vezira. Sul­tan Bajazid II (1481-1512) ovu je njihovu želju uslišio, ali samo pod dva uvjeta: prvog, da njihovo stupanje u janičarski korpus bude dobrovoljno i, drugog, da imaju navršenih 18 godina. Da li su još za njegovog života u vrijeme vladavine Bajazidovog sina sultana Selima I (1512-1520). Prema tome, tvrdnja Safvet-bega Bašagića da je još u Jajcu takva molba bila upućena sultanu Mehmedu II Osvajaču i da ju je on uslišio (Kratka uputa, n.dj., 19), u pisanim spomenicima nema materijalnog utemeljenja.

Muhammed, to je particip pasivni od glagola “hamede” što znači hvaliti. On je Muhammed, to jest, onaj koji je hvaljen i ime mu potpuno odgovara jer ima puno osobina zbog kojih je hvaljen. Ovo ime ima pojačano značenje u odnosu na ime Mahmud, jer je “Mahmud” izvedenica od čistog (samog) trilitera, a “Muhammed” od izvedenog trilitera koji ima pojačano značenje. On je taj koji je više hvaljen od ostalih ljudi. Ovim imenom je spomenut u Tevratu zbog mnogobrojnih pohvalnih svojstava kojima su opisani on, njegova vjera i njegov ummet, tako daje Musa, a.s., poželio da bude jedan od njih.

Ime Ahmed je elativ izveden iz istog glagola. Ljudi se razilaze oko toga da li ono ima značenje participa aktivnog ili pasivnog. Jedna skupina kaže da ono ima značenje participa aktivnog to jest, njegova zahvala Allahu je veća od zahvale drugih ljudi, i značenje imena bi bilo: “Najveći zahvaljivač svome Gospodaru”.

Ime El-Mutevekkil se spominje u hadisu kojeg bilježi Buhari od Abdullaha ibn Amra, r.a., da je rekao: “Čitao sam u Tevratu opis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:

‘Muhammed, Allahov Poslanik, Moj rob i Moj Poslanik. Dao sam mu ime Mutevekkil (onaj koji se uzda u Allaha), nije grub niti osor, ne galami po pijacama (trgovima), niti na zlo uzvraća zlim, nego je ljubazan i prašta. Neću ga usmrtiti sve dok njime ne ispravim iskrivljenu vjeru i dok (ljudi) ne budu govorili: La ilahe illallah (Nema boga osim Allaha).’”(Buhari,8/450 i Ahmed u Musnedu 2/174)

On je najzaslužniji da nosi ovo ime, jer se on prilikom uspostavljanja vjere oslonio na Allaha kao niko drugi.

Imena El-Mahi, El-Hašir, El-Mukaffi i El-Akib, ona su pojašnjenja u hadisu Džubejra ibn Mut’ima.

El-Mahi (Brisač) je onaj kojim Allah briše nevjerstvo. Nijednim stvorenjem nije izbrisano toliko kufra kao što je to učinjeno s Vjerovjesnikom sallallahu alejhi ve sellem. Kada je on poslan, skoro svi stanovnici zemlje su bili nevjernici, osim malog broja sljedbenika Knjige. Većina stanovnika su bili ili obožavaoci kipova, ili jevreji na koje se Allah rasrdio, ili zalutali kršćani, ili bezbožnici koji ne poznaju Gospodara niti Dan povratka, ili obožavaoci zvijezda, vatre, ili filozofi koji ne poznaju zakone vjerovjesnika niti ih priznaju. Sve ove vrste nevjerništva Allah je pobrisao svojim Poslanikom tako da se Allahova vjera uzdigla nad svim drugim vjerama. Njegova vjera je dospjela u sve predjele do kojih dopire noć i dan, i njegov poziv se proširio na sve što sunce obasjava.

Ime El-Hašir (Sabirač), on je taj kod čijih će se nogu sabirati ljudi, pa on kao da je poslan da okupi ljude.

El-Akib (Posljednji), onaj koji je došao poslije svih vjerovjesnika. Poslije njega nema vjerovjesnika, jer El-Akib je zadnji i on je poput pečata.

Ime El-Mukaffi, njegovo značenje je “onaj koji je poslan za tragovima onih koji su bili ispred njega”. Allah ga je poslao za tragovima prethodnih poslanika. Ovaj izraz je izveden iz riječi “kafv”. Kaže se “kafahu, jakfuhu”, to jest, došao je iza njega. El-Mukaffi je onaj koji je došao za prethodnim poslanicima. On je zadnji i pečat je svih poslanika koji su bili prije njega.

Nebijjut-tevbeti (Vjerovjesnik pokajanja), on je onaj kojim je Allah otvorio vrata pokajanja za stanovnike zemlje. Allah im je oprostio oprostom kakav se nije desio na Zemlji prije njega. On je najviše tražio oprosta i kajao se više od svih drugih ljudi, tako da su mu znali izbrojati na jednom sijelu stotinu puta riječi:

“Gospodaru, oprosti mi i smiluj mi se jer Ti primaš pokajanje i Samilostan si.”(Hadis bilježe: Tirmizi 3430,Ebu Davud 1516,Ibn Madža 3814,Ahmed 2/84 i Ibn Hibban 2459)

Govorio bi:

“Ljudi, činite tevbu svome Gospodaru. Ja dnevno stotinu puta učinim tevbu Allahu.”(Hadis bilježe Muslim 2702 i Ebu Davud 1515)

Isto tako, tevba njegovog ummeta je potpunija od tevbi ostalih naroda, brže se prima i lakše se obavlja. Tevbe ranijih naroda su bile jedna od najtežih stvari. Tako se tevba kod sinova Israilovih, nakon što su se pokajali za obožavanje teleta, sastojala od međusobnog ubijanja. Tevba ovog ummeta se, zbog počasti koje ima kod Uzvišenog Allaha, sastoji od sustezanja od grijeha i pokajanja.

Ime Nebijjul-melhameti (Vjerovjesnik krvavog boja), on je poslan i naređena mu je borba protiv Allahovih neprijatelja. Nijedan poslanik i njegov ummet nisu se borili kao što se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet. Prije njega nije bilo tako velikih, krvavih bitki kao bitke koje su bile, i koje se još uvijek dešavaju, između njegovog ummeta i nevjernika. Njegov ummet se neprestano bori protiv nevjernika na svakom prostoru zemaljske kugle, i nanijeli su im teške poraze, što ranijim narodima nije uspijevalo.

Njegovo ime je i Nebijjur-rahmeti (Vjerovjesnik milosti). On je taj kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima. Njime se smilovao svim stanovnicima zemlje: vjernicima i nevjernicima. Vjernici su dobili najveći dio milosti, a nevjernici, odnosno, sljedbenici Knjige su bezbjedno živjeli u njegovoj zaštiti. Što se tiče onog kojeg su on i njegov ummet ubili, oni su ga time samo prije poslali u vatru i spasili su ga dugog života u kojem bi samo još veću kaznu zaslužio.

Ime El-Fatih, on je taj pomoću kojeg je Allah otvorio i proširio vrata Upute, nakon što su bila uska. Njime je otvorio slijepe oči, gluhe uši i učahurena srca. Allah je njime oslobodio nevjerničke zemlje, otvorio je džennetske kapije, puteve korisnog znanja i dobrih djela, dunjaluk i ahiret, srca, uši, oči i mnoge teritorije.

On je El-Emin (Povjerljivi) i on je najzaslužniji da nosi ovo ime. On je Allahov povjerenik za Njegovu Objavu i Njegovu vjeru. On je povjerenik onih na Nebu i povjerenik onih na Zemlji, zato su ga i prije poslanstva prozvali El-Emin.

Što se tiče njegovih imena Ed-Dahuk (koji se mnogo smije) i El-Kattal (koji je poguban), ona su dva neraskidiva imena, ne mogu se odvojiti jedno od drugog. On se puno smije pri susretu s vjernicima i nije namršten ni grub. Međutim, on je poguban za Allahove neprijatelje i ne boji se ničijeg prijekora zbog njih.

Ime El-Bešir (donosilac radosne vijesti), onoga ko mu bude pokoran, on obveseljava nagradom, a onoga ko mu bude nepokoran, opominje kaznom. Uzvišeni Allah ga je nazvao “Svojim robom” na nekoliko mjesta u Kur’anu, kao što su Njegove riječi: “A kada je Allahov rob ustao da mu se pomoli…” (El-Džinn, 19) i riječi: “Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran” (El-Furkan, 1). Zatim, riječi: “I objavio robu Njegovu ono što je objavio’ (En-Nadžm, 10), i riječi: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome…” (El-Bekara, 23).

U Sahihu je zabilježeno da je on rekao: “Ja ću na Sudnjem danu biti prvak Ademova potomstva, i to nije isticanje.”(Hadis bilježe Tirmizi 3618,Ibn Madža 4308 i Ahmed 3/2)

Allah ga je nazvao Bliješteća svjetiljka (Siradžen munira) a sunce je nazvao bukteća (plamteća) svjetiljka.

El-Munir (onaj koji osvjetljava), on osvjetljava bez sagorjevanja za razliku od bukteće svjetiljke (vehhadž) u kojoj ima vid uništenja i gorenja.

Pčela i med u Kur’anu

PČELA
“I objavio je Gospodar tvoj pčeli: “Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.”(Kur’an, 16:68,69) Općenito je poznato da je med fundamentalni izvor hrane za ljudsko tijelo, a ipak vrlo malo ljudi zna nešto o izvanrednim osobinama njegovog proizvođača, pčele. Kao što je poznato, nektar je izvor hrane za pčele, a on se zimi ne može naći. Iz ovog razloga pčele kombinuju nektar koji sakupe u toku ljeta sa naročitim sekretima svoga tijela, i proizvedu novu hranljivu supstancu, med, i skladište je za nadolazeće zimske mjesece. Važno je primjtiti da je količina meda kojeg uskladište pčele daleko veća od njihovih stvarnih potreba. Pitanje koje nam se nameće jeste čemu ovolika pretjerana proizvodnja, koja izgleda kao gubljenje vremena i energije? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u ajetu, gdje kaže da je pčela tako “poučena” od svog Gospodara.

Pčele instiktivno proizvode med, ne samo za sebe, nego i za ljude. Činjenica je da pčele, kao i mnoga druga stvorenja na zemlji rade za čovjeka, kao što kokoš leže najmanje jedno jaje na dan, mada joj nije potrebno, ili kao što krava daje daleko više mlijeka, nego što je njenom teletu potrebno. Pčele koriste heksagonalnu strukturu milionima godina za izradu saća (nađeni fosil pčele star je oko 100 miliona godina). Čudo je zašto su pčele izabrale heksagonalnu strukturu, a ne petougao ili osmougao? Odgovor daje matematika. Šestougaona struktura je najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice površine. Da su ćelije saća konstruisane u nekom drugom obliku, bilo bi dosta izgubljenog prostora te bi se na taj način manje meda moglo uskladištiti i pčele bi se manje time okoristile. Ako bi dubine bile iste, trouglaste ili kvadratne ćelije sadržavale bi istu količinu meda kao i šestougaone. Međutim, između svih tih geometrijskih oblika šestougaonik je taj, koji ima najmanji obim. Dok oni svi imaju istu zapreminu, količina voska potrebna za šestougaone ćelije je manja od potrebne količine za trougaone ili četverougaone ćelije. Zaključak je da šestougaona ćelija zahtijeva minimalnu količinu voska za svoju konstrukciju, dok istovremeno može uskladištiti najveću količinu meda. Ovaj rezultat dobijen nakon mnogih geometrijskih kalkulacija sigurno nisu izračunale same pčele. Ove sićušne životinjice koriste heksagonalni oblik urođeno, samo zbog toga što su poučene i nadahnute od njihovog Gospodara.
Allah dž.š. nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina, obzirom da pčela ima jedinstven stomak, koji proizvodi hranu (med), koji je različitih boja i ukusa. Allah se, također, obraća pčelama u ženskom rodu umjesto u muškom, što je na arapskom jeziku izraženo rječju“kuuli”(jedi) i “feslluki” (te slijedi)! Rod pčela dijeli se na tri vrste: matice, trutovi (muške pčele) i radilice, koje su obavezno ženskog roda. Radilice su te koje grade košnice, hrane maticu, sakupljaju polen i nektar i štite košnicu. Allah dž.š. se obraća radilicama i to je razlog što su u Kur’anu glagolski oblici izraženi u ženskom rodu.

ČUDO OD MEDA

“Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.”(Kur’an, 16:69)

Med je sastavljen od šećera kao što su: glukoza, fruktoza i minerala kao što su magnezijum, kalij, kalcij, soda, hlor, sumpor, gvožđe i fosfat. Tu su B1, B2, C, B6, B5 i B3 vitamini, koji se mijenjaju s kvalitetom nektara i polena. Pored toga u njemu se mogu naći bakar, jod i u manjim količinama cink. Takođe je u njemu prisutno nekoliko vrsta hormona.Kao što je navedeno u Kur’anu, med ima osobinu da “liječi ljude.”Danas su apikultura i pčelinji proizvodi postali novom granom za istraživanje u zemljama gdje je nauka uznapredovala. Koristi od meda su slijedeće: med je niskokaloričan. Kad se uporedi sa istom količinom šećera, on daje 40% manje kalorija nego šećer. Mada tijelu daje veliku energiju, on mu ne povećava težinu.Lahka probavljivost. Zbog toga što se molekule šećera u medu lahko pretvaraju u druge vrste šećera (fruktoza i glukoza) med se lahko probavlja kod većine ljudi uprkos tome što ima veliku koncentraciju kiseline. Takođe pomaže bubrezima i crijevima da bolje funkcionišu.Brzo ulazi u krv. Kada se rastvori u blagoj vodi, med ulazi u krvotok u roku od sedam minuta. Slobodne molekule šećera u njemu čine da mozak funkcioniše lakše.Pomaže nastanak krvi. Med daje značajan dio energije koji je tijelu potreban za proizvodnju krvi. Sem toga on pomaže čišćenju krvi. Ima pozitivne efekte u regulisanju i olakšavanju cirkulacije krvi. Takođe on djeluje kao značajna zaštita od kapilarnih problema i arterioskleroze. Suzbija bakterije. Osobina ubijanja bakterija naziva se “inhibicijski efekat.” Eksperimenti provedeni na medu pokazuju da se njegova osobina ubijanja bakterija dva puta povećava kada se med razblaži vodom. Vrlo interesantno je primijetiti da se mlade pčele hrane medom razblaženim od strane pčela koje su odgovorne za njihov nadzor – kao da one znaju za ovu osobinu meda. Žele rojal je supstanca koju proizvode pčele radilice unutar košnice. Unutar ove hranljive supstance nalazi se šećer, proteini, masnoće i mnogi vitamini. Jasno je da je med, koji se proizvodi u daleko većim količinama nego što je to potrebno pčelama, stvoren da koristi ljudima. Takođe je jasno da pčele takav nevjerovatan posao ne bi mogle raditi same od sebe.

“Mi u u Kur’anu objavljujemo ono što je milost i lijek vjernicima” (El-Isra,82)

Posljednji Božji Poslanik,s.a.w.s., je rekao, preneseno preko vjerodstojnog lanca prenosilaca u hadisu: “U čorokotu ima lijeka za svaku bolest osim za smrt.” ( bilježi ga Buhari ).

Šta je Nigella sativa ili čorokot?

Latinski naziv: Nigella sativa

Engleski naziv: Black seed oil/Black cumin oil

Mnogostruke upotrebe crnog sjemena su dovele do toga da ga se naziva „blagosljovljeno sjeme.“

Prehrambene vrijednosti

Nigella sativa je bogata prehrambenim vrijednostima:

• Monosaharidima ( jedno-molekularni šećer ) u formi glukoze, rhamnoze, xyloze, and arabinoze, koji su nađeni u sjemenu.

• Nigella sativa sadrži ne-škrobne polisaharidne komponente što je koristan izvor dijetalnih vlakana.

• Bogato je masnim kiselinama, posebno nezasićenim i esencijalnim masnim kiselinama ( Linol i Linolna kiselina ).Esencijalne masne kiseline se ne mogu proizvesti u ljudskom tijelu i time se moraju unositi u organizam putem hrane.

• Petnaest ( 15 ) amino-kiselina čine proteinski sastav crnog sjemena, uključujući osam od devet esencijalnih amino-kiselina.Esencijalne amino-kiseline se ne mogu sintetizirati unutar ljudskog tijela u dovoljnim količinama i time je potreban unos putem hrane.

• Nigella sativa sadrži Arginin koji je esencijalan za rast djece.

• Kemijske analize su dalje otkrile da Nigella sativa sadrži karoten, koji se u jetri pretvara u vitamin A, vitamin koji je poznat po svojim anti-tumorskim sposobnostima.

• Nigella sativa je također izvor kalcija, željeza, natrija i kalija.Ljudsko tijelo ima manju potrebu za ovim elementima, ali im je glavna funkcija da djeluju kao esencijalni ko-faktori u cijelom nizu enzimskih funkcija.

Nigella sativa – klinički podaci

Nigella sativa – klinički podaci Nigella sativa se koristi za tretman pri sljedećim indikacijama:

-Probavne tegobe i nadimanje usljed nedovoljnog lučenja žuči uključujući grčeve u želucu, zatvor i hemoroide, pospješuje lučenje mokraćne kiseline ( u liječenju uloga ), oslabljenje funkcija jetre, migrena, jačanje vitalnosti organizma, protiv iscrpljenosti, poboljšanje otpornosti organizma posebno u bolesnim i rekonvalescentnim stanjima, protiv upala, poboljšanje probave i apetita, pospješuje znojenje i obara tjelesnu temperaturu, protiv proljeva, odstranjuje gliste, protiv bakterijskih, gljivičnih i virusnih oboljenja, liječenje glavobolje, hipotenziv, protiv krvarenja ( epistaksa i hemofilija ), protiv kancerogenih oboljenja, liječenja oboljenja trakavice, smanjuje nivo šećera u krvi, diuretik, pospješuje lučenje mlijeka kod dojilja, reguliše hormone rasta, liječenje nekontrolisanog mokrenja, liječenja čira želuca i dvanaestnjaka, za snižavanje holesterola u krvi i triglicerida, afrodizijak.

- Liječenje upala nosnih šupljina, ekspektorant, liječenje suhog kašlja, liječenje bronhijalne astme i gripe, alergija, bronhitisa, emfizema, kongestije.

- Liječenje tinije stopala i noktiju, psorijaze, ekcema, lišaja i reumatizma Kod alergijskih stanja, Nigella sativa može imati anti-histaminske efekte.Za Nigellu sativa je mišljeno da ima imunološko-zaštitne efekte. Preliminarni dokazi sugerišu da može pomoći minimizirati kemoterapijom izazvane padove u vrijednostima hemoglobina i leukocita. Nigella sativa može biti korisna i kao anti-tumorski agent. Prema studijama, u potpunosti uništava stomačne tumore, karcinome i Ehrlich ascites karcinom.

Raznoliki sadržaj ulja djeluju tako fascinantno zajedno, da se može mirno reći da je ulje čorokota “lijek za sve”.

U ranijim stoljećima, ulje je bilo poznato u našoj okolini.Bio je primjenjivan protiv nadutosti, žutice, dizenterije, problema stomaka i pluća, protiv problema sa mokrenjem.Nadalje je korišten kod trudnica i rodilja za poboljšavanje veće proizvodnje mlijeka. Na žalost dolaskom kemijskih sredstava ulje čorokota je palo u zaborav.

Međutim danas doktori sve više preporučuju upotrebu ulja čorokota.

Postoji vise vrsta curukota i nisu sve lijecive, neke su manje lijecive, neke nemaju nikakvo djelovanje na izlijecenje, a jedna vrsta curukota (“Nigella garidella“) je cak otrovna. Najlijecivija vrsta curukota je egipatski curukot i nosi latinski naziv “Nigella sativa“. Moze se kupiti kao sjemen koji se kuha i pije kao caj. Isto se to sjemenje moze i samljeti na mlin za kahvu i koristiti kao zacin u hrani. Isto tako postoji i ulje od curukota koje se moze stavljati npr. u salatu, a moze se pored caja jos na kozu mazati kod koznih bolesti ili cak i na ranu, jer curukot ima dezinfekciono djejstvo.

Efekti i nacini upotrebe:

Sjeme čurokota je neškodljivo i efikasno i može ga koristiti svako. Njegovi efekti se postižu kroz ustrajanu upotrebu. Ukoliko se upotrebljava na odgovarajući način i uz ispravno doziranje, neće izazvati bilo kakve iritacije, niti neželjene popratne efekte. Sjeme čurokota se može koristiti takodje u liječenju diabetes Mellitus-a i dijabetisa uzrokovanog alergijom, ali je preporučljivo da se tretman odvija pod kontrolom ljekara, jer derivati čurokota spuštaju nivo šećera u krvi. Trudnicama se ne preporučuje korištenje ovog lijeka.