- Shvatio sam da se u jednoj minuti života može učiniti puno dobra. Može se proučiti nekoliko ajeta. Svaki ajet sadrži nekoliko desetina slova, a svako slovo nosi deset sevaba. U minuti se može i sto puta izgovoriti tespih. Mogu se sto puta izgovoriti riječi subhanaAllahi ve bi hamdihi (Slavljen neka je Allah i Njemu hvala). Svakom ko izgovori ove riječi bit će oprošteni grijesi, makar ih bilo koliko morske pjene.

Za jednu minutu mogu pročitati oko četiri stranice knjige, sedam puta proučiti El-Fatiha. Neki su računali koliko ova sura nosi sevaba, pa su izračunali više od hiljadu četiri stotine sevaba. Za isto vrijeme može se dvadeset puta proučiti sura El-Ihlas. Ko sumnja nek proba.

Ovim ti želim dati do znanja koliko vrijedi samo jedna minuta tvog života. Ona je veliki trenutak u zikru, učenju Kur’ana, dovi, razmišljanju, čitanju ili pisanju.

Jedna minuta ti može puno donijeti u životu, može ti povećati sposobnosti, ideje, shvatanja, memoriju i dobra djela.

I ova minuta može biti upisana u Knjigu dobrih djela ako je budeš znao iskoristiti i sačuvati.

Pogledaj koliko minuta, čak i sati, dana, mjeseci, pa i godina protekne uzalud, protekne u zabavi i razonodi, rasprši se poput prašine u zraku. Kamo sreće da takav čovjek bar sačuva glavu i bude na pozitivnoj nuli. Ali, naći ćeš kod njega puno grijeha, propusta i manjkavosti. Da Allah pomogne.

U jednoj minuti možemo dvadest puta kazati La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir (Nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, Koji nema druga. Njemu pripada vlast i hvala i On je Svemoćan). Ko izgovori ove riječi kao da je na Allahovom putu oslobodio osam robova iz Ismailovog potomstva.

Spomenuli smo da se u jednoj minuti dvadest puta može proučiti sura Kul huvallahu ehad, što vrijedi koliko sedam puta proučiti Kur’an, jer ona vrijedi koliko trećina Kur’ana.

Tako ti Gospodara, koliko dobra propuštaš? Koliko dobrih dijela dopustiš da ti prođe? Koliko trenutaka izgubiš u rekla-kazala, ogovaranju i tračanju? Koliko se povodiš za pričama ljudi? Koliko nemarno posmatraš smrt? Koliko si opušten u zabludi?

Okrenimo se sada pisanju. U minuti možeš napisati četiri reda podsjetnika, a ako požuriš i pet. To je skoro trećina stranice. Ako bi svakodnevno pisao samo pet redova, za mjesec bi napisao deset stranica, za godinu sto dvadeset stranica, a za deset godina hiljadu dvjesto stranica. Tolika je i knjiga Zadul-mead od Ibn Kajjima, a malo manja je od Ibn Kesirovog Tefsira.

Ako bi svakodnevno u jednoj minuti proučio suru Kul huvallahu ehad to bi za mjesec dana bilo šest stotina puta, a za godinu sedam hiljada dvjesto puta. To je ravno dvije hiljade i četiri stotine učinjenih hatmi.

Pokušao sam učiti stihove i dvadeset puta sam ponovio jedan stih u minuti dok ga nisam naučio. Kada bi svakodnevno naučili samo po jedan stih mudre poezije, za deset godina bismo naučili tri hiljade i šest stotina stihova. To bi ti bio prijatelj na sijelu, mudrost u logici i ispravnost u jeziku.

Pedeset puta možeš izgovoriti riječi Sallallahu alejhi ve sellem, donoseći salavat na Poslanika, a.s., i tako steći pet stotina salavata koje će Allah na tebe donijeti, jer ko donese jedan salavat, zaradit će deset.

Mogu se i klanjati dva rekata u kojima će se samo izvršiti vadžibi, kao što je učenje Fatihe i tri tespiha na ruku’u i sedždi. To se može stići za minut. Ko svakodnevno klanja duha-namaz, za godinu dana će klanjati sedam stotina rekata. Na svakom rekatu će učiniti dvije sedžde i tako će za godinu dana učiniti više od hiljadu i četiri stotine sedždi.

U vjerodostojnom hadisu stoji: „Nećeš učiniti ni jednu sedždu a da njome Allah neće uzdići tvoj položaj i oprostiti ti jedan od grijeha.“

U jednoj minuti možeš steći zadovoljstvo Gospodara, pobrisati grijehe, kod Allaha ti može biti upisana nagrada i skinut teret sa tvojih pleća. Mogu ti biti riznica kod Uzvišenog. U toj minuti možeš pisati, sastavljati, učiti, razvijati talenat, jačati memoriju, povećavati dobra djela, spominjati Allaha, produbljivati kulturu i širiti spoznaju. Ali, dragi brate, sve ovo zahtijeva interesovanje i trud. Da nas Allah sačuva smrti truda, hladnoće odlučnosti i podlosti prirode.

Napisao: dr. Aid El-Karni

Pripremila Alma Kominlija

Svakome od nas će doći smrt, prije ili kasnije. To je posve sigurno. Sigurnije od dana koji će nastupiti poslije noći, ili od zime koja će uslijediti poslije ljeta. Između čovjeka i smrti je samo jedan tren. Ona mu može doći svakoga časa, na svakom mjestu i u bilo kojem stanju.

Čovjek po svojoj prirodi ne želi nestanak, nego trajno postojanje. Kako god želi znati stanje puta na koji se sprema poći i stanje mjesta u koje putuje, također želi saznati o smrti i onome što slijedi poslije nje.

Jedini izvor iz kojeg možemo prihvatiti znanje o smrti i onome što slijedi poslije nje jeste Allahova Knjiga i Njegov Poslanik (s.a.v.s.). To je zbog činjenice što razum i osjetila nisu u stanju dokučiti taj svijet, te što se umrli ne vraćaju nazad.

Smrt je veoma bolan prolaz kojim počinje realni život. Svako ko dođe na ovaj svijet morat će proći kroz taj prolaz. Tako ćemo sa ovoga prolaznog svijeta, na kojem smo bili samo gosti, vratiti se svojoj pravoj kući. Ma koliko dugo živjeli i trudili se, smrt će promijeniti razliku između dugog i kratkog života (tj. kada nastupi smrt, uopće nije važno koliko smo dugo živjeli i koliko smo stekli na ovom svijetu, o.prev.).

Mu’min treba svakoga dana razmišljati o smrti i ahiretu. On na taj način treba postići svijest kojom će svaki uzdah (nefes) osjećati kao posljednji na ovom svijetu, svijest po kojoj će „smrt“ odgajati njegov život i omogućiti mu da pronikne u tajnu „umiranja prije smrti“, kako bi svoj čas smrti (edžel) mogao dočekati sa osmijehom na licu. Nakon što pronikne u spomenutu tajnu on neće osjetiti bol, agoniju i smrtne muke. Taj trenutak za njega neće predstavljati ništa drugo osim čas susreta sa Voljenim.

Prema učenju naše uzvišene Vjere smrt je toliko povezana sa životom da se čovjek, naprosto, rađa kako bi umro i sa smrću započeo potpuno novi život. Prema islamskom poimanju gradskog života i urbanosti mezarluci zauzimaju mjesto u samom središtu gradova, a ne na periferiji. Time se ogleda bliskost života i smrti, ali i pripravnost za smrt.

To je samo jedan od mnogobrojnih primjera bliske veze između života i smrti u islamskoj tradiciji.

Svi oni koji dođu ili napuste ovaj svijet razumiju smisao smrti. Međutim, među njima postoji velika razlika. Smrt, u njenom pravom smislu, istinski razumiju i prihvataju samo mu’mini. Uzvišeni Hakk je rekao: „Svaka duša će smrt okusiti!“ Što znači da je ona neizbježna realnost. Prema tome, za nju se treba pripremiti, što je, opet, moguće samo ako se sjećamo smrti i ne zaboravljamo je. Ponos Svijeta, naš Pejgamber (s.a.v.s.) rekao je: „Sjećajte se smrti koja uništava uživanja!“

Smrt, koju ljudi ne vole čak ni spominjati, od koje bi svako živo biće pobjeglo kad bi za to imalo mogućnosti, i pored toga što se na prvi pogled čini kao kraj i nestanak, ona ustvari predstavlja početak novog i vječnog života. Taj život nije kao ovosvjetski život. To je najbolji život za one koji su istinski robovali svome Gospodaru. Ovaj prolazni svijet, na kojem čovjek živi i umire, predstavlja mjesto na kojem treba steći bolji i vječni život. Vrijednost ovoga svijeta je zbog Ahireta, kao što na to ukazuje hadis-i šerif u kojem Resulullah (s.a.v.s.) kaže: „Dunjaluk je ahiretska njiva!“

Čovjek nikako ne smije zaboraviti da će mu smrt, koju ne voli, sigurno doći. Gdje god on bio ona će ga naći. Međutim, nije sigurno kada, gdje i kako će umrijeti. O tome nas naš Gospodar nije obavijetio. To je tajna u kojoj su sadržane mnoge mudrosti. Naime, kada bi ljudi znali čas svoje smrti, živjeli bi bez mira i rahatluka. Možda bi neki od njh živjeli u nemaru do nekog vremena, a onda bi se pokajali i pokušali se spremiti za smrt.

I Smak svijeta nam je, također, nepoznat. Baš kao i čas naše smrti. O tome nikome nije dato nimalo znanja. Nasuprot mnogobrojnim tvrdnjama, po ovom pitanju pri­sjetimo se ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Pitaju te o Smaku svijeta: ‘Kada će se dogoditi?’ Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna.“ (Naziat, 42-44)

Naravno, niko osim Allaha ne zna kada će nastupiti Kijametski dan. O njegovoj blizini postoje neka izvješća i predznaci. O tome nas obaviještavaju pojedini kur’anski ajeti i hadisi Allahova Poslanika (s.a.v.s.). Međutim, vrijeme u kojem će on nastupiti spada u „pet nepoznatih (gajb) stvari“ koje ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Život koji je kratak i čiji edžel ne znamo vrijedniji je od života koji je dug, a znamo kada će doći njegov edžel. Naš Gospodar je Svojom milošću zadržao za Sebe znanje o edželu čovjeka i svijeta. Na taj način su ljudi koji su živjeli u prvoj i srednjoj epohi vremena spriječeni da žive u nemaru, a oni koji žive u vremenu pred smak svijeta sačuvani su od tugovanja i teških iskušenja koja bi nastala u slučaju da znaju kada će nastupiti Smak svijeta. Skrivenost te tajne zahtijeva činjenica po kojoj ovosvjetski život predstavlja mjesto ispita za čovjeka.

Skrivenost časa smrti i Smaka svijeta predstavlja manifestaciju Božije mudrosti i milosti. Međutim, u toj tajni se nalaze išareti za posjednike znanja i imana. Naprimjer, lejletul-kadr je skrivena u mjesecu ramazanu. Međutim, naš dragi Pejgamber (s.a.v.s.) je nas obavijestio da je ona skrivena u drugoj polovici ramazana i preporučio nam da ju tražimo u neparnim noćima. Isto tako je moguće spoznati i vidjeti neke naznake blizine Smaka svijeta. Uzvišeni Gospodar, u nekim ajetima, obaviještava nas da su se ispunili mnogi mali predznaci, kao i da su se počeli javljati neki veliki predznaci.

U kur’anskim ajetima se opisuje i stanje svijeta u trenucima kada nastupi Kijametski dan. Taj strašni dan će zadesiti kako ljude, tako i brda, mora, zvijezde i sva stvorenja. U tom strašnom danu ljudi će izbezumljeno bježati na sve strane. Na kraju, i duše koje su bile razdvojene od svoga tijela bit će ponovo vraćene u svoja tijela.. Tada će ljudi biti pitani za ono što su radili.. To će biti dan velikog okupljanja (mahšer), Sudnji dan…

Na Sudnjem danu će sva stvorenja biti pozvana na odgovornost i shodno svom stanju bit će u radosti ili žalosti. Naš Gospodar, koji je Posjednik apsolutne pravednosti, presudit će pravedno i svako će biti poslan na mjesto koje je zaslužio. Njegovu presudu neće moći niko izmijeniti.

Iako će se smrt, smak svijeta i ahiret odnositi na sva stvorenja, ipak će u središtu tih događaja biti čovjek. Kao što je ovaj svijet stvoren zbog čovjeka, isto tako je zbog njega stvoren i ahiret. Naš Gospodar, koji je od kapi vode stvorio najsavršenije biće, sigurno će ponovo proživjeti kosti koje su istruhle i pomiješale se sa zemljom.

Čovjek, koji je sastavljen od duha (ruha) i tijela (be-den), u pravom smislu je čovjek po svom ruhu. Njegovo tijelo, koje je od zemlje, na kraju opet postane zemlja, dok njegov ruh, kojim je on postao čovjek, Uzvišeni Allah je učinio trajnim. Iz tog razloga čovjek ima želju da živi vječno, kao i da njegova djela i sjećanja ostanu trajna i vječna.

Vjerovanje u ahiret jedina je stvar koja čovjeka može spasiti straha od smrti i u cijelosti zadovoljiti njegovu želju za vječnim životom.

Učenjaci su definisali četiri stanice (prenoćišta) kroz koja će proći svaki čovjek, a od kojih je svaka koja slijedi veća od prethodne. Prva stanica je majčina utroba, druga – dunjaluk, treća – berzah (svijet kabura) i četvrta – na kojoj se završava njegovo putovanje i koja je vječna, a to je džennet ili džehennem.

Na koju god stranu svijeta odete vidjet ćete da su kod ljudi prisutne dvije želje koje ne nestaju: želja da ostanu mladi i želja da budu vječni. Kada bi im i cijeli svijet dali, to ne bi utolilo njihovu želju za vječnošću. Međutim, oni tu želju ne mogu ispuniti na ovom svijetu. Pa, ipak, naš Milostivi Gospodar nije nam uskratio mogućnost da ispunimo spomenutu želju i zbog toga je za nas, Svoje robove, stvorio ahiret na kojem će nam darovati vječni život.

S druge strane, ahiret je mjesto na kojem će se manifestovati „El-Adl“ (Pravedni), časno ime našeg Uzvišenog Gospodara, kojim će svako, prema svojoj zasluzi, biti nagrađen ili kažnjen. Božija pravda zahtijeva da zalim iskusi kaznu, a mazlum nadoknadi svoje pravo. Sigurno je da će naš nadasve pravedni i milostivi Gospodar silnike kazniti vatrom – zasluženom kaznom, a vjernike i one kojima se činio zulum nagraditi džennetom.

Vjerovanje u ahiretski život ostavlja velik i dubok uticaj na čovjekov ovosvjetski život. Samo tim vjerovanjem se može shvatiti realno značenje i smisao ovoga svijeta. Dunjaluk i ahiret međusobno su povezani. Kao što je dunjaluk ahiretska njiva, tako je i vjerovanje u ahiret neophodan faktor za pravilno uređenje ovoga svijeta.

Vjerovanje u ahiret omogućava popravak i uređenje ovoga svijeta, ali i stjecanje samog ahireta.

Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara…

pripremila Alma Kominlija

Na cijelom svijetu nema nijednog mjesta koje može zamijeniti srećnu kuću u pogledu ljepote i rahatluka. Gdje god da putujemo i odsjednemo nećemo naći ljepše mjesto od kuće u kojoj je razapet šator sreće. Sretna kuća je ona u kojoj nema svađe i sukoba, u kojoj se ne čuje drzak govor, niti gorko međusobno suprotstavljanje. To je kuća u kojoj svi članovi porodice nalaze rahatluk, mir i smirenost. Za stvaranje sretne kuće odgovornost pada na roditelje.
Međutim, ovim tekstom želimo da objasnimo kako žena može svojom dosjetljivošću, mudrošću i lijepim ophođenjem usrećiti muža, a to će naravno dovesti do sretne porodice.

1.Sjeti se da si ti odgovorna za sreću svoga muža i djece, te da će te zadovoljstvo tvoga muža sa tobom uvesti u Džennet.

2.Nemoj opterećivati svoga muža iznad njegovih mogućnosti. Nemoj gomilati svoje želje i nemoj ih tražiti sve odjedanput, jer ćeš opteretiti svoga muža. Mogao bi pobjeći od tebe ako budeš ustrajala u svojim mnogobrojnim zahtjevima. Možda će ih sve odbiti i na taj način potpuno i tebe odbaciti, bez žaljenja i kajanja.

3.Nemoj očekivati da tvoj muž posjeduje odjedanput sve lijepe i plemenite osobine koje želiš da se kod njega nađu, jer veoma je rijetko da se sve te osobine nađu kod jedne osobe.

4.Kada čovjek stupi u brak sa ženom, on se veže za njenu lijepu sliku koju je doživio u stvarnosti. On želi da ova slika ostane čista i neuprljana čitavog života. Zato nemoj da unakaziš ovu sliku koju ima o tebi u svojoj glavi. Čuvaj svoju ljepotu, blistavost svoga zdravlja, svježinu svojih pokreta i ljupkost svoga govora. Nemoj govoriti ružnim glasom, niti upotrebljavati niske i neprimjerene izraze. Ako izgubiš ove potrebne osobine ženstvenosti, ili zapostaviš neke od njih, tvoj ugled u očima muža će pasti. Na taj način ćeš se udaljiti od lijepe slike žene koju svaki muž želi vidjeti kod svoje žene.

5.Čuvaj svoju vjeru i drži se islamskog hidžaba. Nemoj dopustiti da iko vidi dio tvoga tijela pa makar i na trenutak, jer je tvoj muž ljubomoran na tebe i nastoji da te niko ne vidi osim kome je dozvoljeno, zato nemoj srušiti u njegovom srcu i razumu sliku koju ima o tebi. Uljepšaj se mužu prije nego stigne kući, kako bi te vidio u najljepšem svjetlu, u čistoj i dostojnoj odjeći. Koristi miris koji voli, i nosi nakit koji ti je poklonio, jer on voli da vidi trag svojih poklona. Nastoj izgledati onako kako izgledaš kada ideš u posjetu nekoj svojoj prijateljici.

6.Nemoj da te kućni poslovi odvoje od muža, te da svi kućni poslovi, čišćenje i pospremanje isplivaju kada muž dođe kući umoran, pa da te onda vidi u kuhinji, ili u radnoj odjeći. Radi kućne poslove u njegovoj odsutnosti.

7.Vodi računa da ti kuća bude najbolje pospremljena. Povremeno promijeni raspored stvari u dnevnom boravku. Svoje umjetničke stvari stavi na odabrana mjesta za levhe ili mjesta predviđena za ukrase.

8.Nemoj žaliti za velikim emocijama, ljubavnim osjećanjima i snovima na javi koje si doživjela prije braka, jer oni će se smiriti nakon braka i preokrenuti u mirne umjerene osjećaje.

9.Ako muž vodi glavnu riječ u bračnoj zajednici, onda si ti odgovorna za uspjeh, slogu i lijep suživot u braku. Bez obzira koliko napredovala u pogledu znanja i kulture, položaja i vlasti, potčini se svome mužu i pribjegni njemu. Nemoj se sukobljavati sa njim u mišljenju. Vodi računa prilikom razgovora da sa njim razmijeniš konkretna mišljenja, jer razmjena korisnih mišljenja bolja je od razarajućeg odbacivanja.

10.Neprestano stavljaj do znanja mužu da proživljavaš sa njim njegove emocije, sreću i tugu. Pokaži mu da živi u mirnom džennetu, kako bi se mogao rasteretiti i osloboditi za rad, doprinos i proizvodnju, što će učiniti njegov život plodonosnim.

11.Upućuj mu slatke i korisne riječi, razdragan i veseo osmijeh, ozareno i svijetlo lice. Kloni se tuge, zabrinutosti, igrarije, namrštenosti i nadmenosti.

12.Pokaži mužu svoje sposobnosti, vještinu i superiornost nad drugim ženama, pa će se tvoj muž više vezati za tebe, ponoseći se sa tvojim ličnim osobinama, kada budeš usavršila svaki posao koji radiš.

13.Nemoj gubiti vrijeme u beskorisnim telefonskim razgovorima sa svojim prijateljicama, ili u čitanju bezvrijednih časopisa koji prenose vijesti o glumcima i glumicama, pjevačima i pjevačicama, u čitanju ljubavnih novela, maštovitih priča. Koliko li je samo danas takvih časopisa! Koliko li žena većinu svoga vremena provede čitajući ove mizerne i bezvrijedne časopise!

14.Izaberi korisne časopise kojima ćeš se umno, mentalno i duševno okoristiti, koji će ti povećati naobrazbu, te pomoći u rješavanju problema u kući i sa djecom.

15.Odaberi neke televizijske programe, koji će ti koristiti i povećati opću kulturu i iskustvo. Nemoj gubiti vrijeme gledajući filmove i serije.

16.Ohrabri svoga muža da izvan kuće ima neku fizičku aktivnost. Šetaj sa njim i zajedno udahnite svjež zrak to

U današnjem društvu žena je pod stalnim ispitivanjem u vezi s načinom na koji bi se trebala oblačiti, ponašati ili pojavljivati u javnosti. Pogled javnosti ispituje svaku ženu, sa često okrutnom i osuđujućom percepcijom.U svakoj novoj sezoni glavna tema razgovora je fizička ljepota, jer se definiranje fizičke ljepote mijenja poput oblaka.

Jedne sezone lijepe žene su one koje su mršave i imaju određenu frizuru, možda neku ravnu, i odmah započinje trend: žene svih godina počinju sa “dijetama” da bi postigle propisani izgled ljepote, te troše ušteđevinu na plaćanje frizura.

U narednoj sezoni boja ljepote je boja pijeska i cipele sa špicastim vrhom koje trebaju izdužiti noge. A trend zatim tjera žene da se pridržavaju “standarda”, te prečešljavaju radnje u potrazi za farbom boje pijeska i cipelama sa špicevima.Postizanje fizičke ljepote je beskonačna potraga. Zatezanje lica, nove dijete, odjeća, još odjeće i kozmetika predstavljaju unosne industrije u kojima je percepcija ljepote promjenjiva, te se nameće ženama koje postanu robovi ove vrste materijalne savršenosti.

Međutim, islam ima drugačije stajalište. Ženama se propisuje hidžab da bi ih zaštitio od ove površne definicije savršenosti. Praktikovanjem islamskog načina oblačenja žene više ne moraju pratiti modne trendove svake sezone.Ženama se u njihovim kućama dozovljava da zbog svojih supružnika stavljaju šminku da bi im oči izgledale veće, da bi trepavice izgledale duže, da lakiraju nokte na nogama, i čak im se “dozvoljava” da budu punašnije.

Fizička ljepota u islamu se čuva kroz nepovredivost braka u kojem se supružnici opisuju kao “odjeća” jedno drugom.Stoga se savršena žena drugačije definiše u islamu. Iako je žena i dalje fizički privlačna svom mužu, njen javni imidž je drugačiji i tada njena unutrašnja ljepota igra mnogo veću ulogu u njenoj pojavi i ponašanju.

Savršene žene

Četiri savršene žene u islamu su dobro poznate muslimanima. To su: Merjem (majka Isaova, a.s.), Asja (faraonova žena), Hatidža (prva Poslanikova, s.a.w.s., žena) i Fatima (najmlađa Poslanikova kćerka).

Fatima, Poslanikova kćerka, je bila mlada djevojka u vrijeme širenja islama. Dakle, još od njene mladosti ona predstavlja savršenu muslimanku, prvo kao kćerka, a zatim i kao supruga i majka.Za Fatimu se kaže da je bila jedna od najboljih žena u islamu. Ona je imala važnu ulogu u Poslanikovoj misiji, i predstavlja savršen uzor za žene. Sljedeći ajet opisuje nepovredivost Poslanikovog kućanstva, uključujući i Fatimu, r.a.:

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Njegovog Poslanika slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (El-Azhab, 33.)

Prema mnogim izvještajima, njoj je bilo nepunih pet godina kad je Muhammed, s.a.w.s, primio prvu objavu u pećini Hira. Kao dijete je preživljavala mnoge nedaće koje su se dešavale njenim roditeljima, i čak je i ona sama ponekad bila predmetom podrugivanja Kurejšija.Za razliku od neke današnje djece koja se moraju nositi sa siledžijama na igralištu ili pritiskom vršnjaka, Fatima, r.a., je podnosila fizičku, mentalnu i duhovnu bol dok je posmatrala kako arapski pagani ponižavaju njenog oca i označavaju ga “ludim.”

Prenosi se čak i jedan događaj u Kabi kada je jedan od Poslanikovih neprijatelja na njegovu glavu bacio otpatke, dok se Poslanik molio Bogu. Sa suznim očima i bolom u srcu mala Fatima je čistila svog oca dok je on umirivao govoreći joj da može podnijeti lične uvrede, sve dok te uvrede nisu na račun islama.

Možda je zbog njenog strpljenja u djetinjstvu Poslanik iznimno cijenio Fatimu u toku svog života.Kada je bila malo starija, i čak dok je bila udata, Fatima bi njegovala Poslanika do ozdravljenja kad bi on bio povrijeđen u ratu.

Zabilježeno je da je u prilikama kad nije bilo dovoljno hrane Poslanik prvo posjećivao Fatimu da se uvjeri da ona ima dovoljno hrane, prije nego bi on sam sebe nahranio.Na isti način je i Fatima, r.a., posjećivala svog oca ako mu je nešto trebalo, i pritom nije žalila bilo koju žrtvu koju bi učinila za njega.

Također, kad bi Fatima ušla u sobu u kojoj se nalazio Poslanik, s.a.w.s., on bi odmah ustao da je dočeka, poljubi je u čelo i ponudi joj svoje mjesto. Ona bi isto uradila kad je on dolazio kod nje.Njen brak sa Alijom ibn Ebi Talibom, Poslanikovim amidžićem, je bio sretan brak. Za njihovo vjenčanje se često govorilo da je bilo jedno od najraskošnijih u čitavoj Medini. Pošto je Alija bio siromašan, Poslanik, s.a.w.s., je platio sve troškove.

Zapravo, Fatima, r.a., je bila jedina Poslanikova kćerka koja se nije udala za bogatog trgovca. Poslanik Muhammed je podupirao taj brak, jer je znao da je Alija bio pobožan musliman i da će paziti njegovu najmlađu kćerku sve dok ih smrt ne rastavi.Fatima, r.a., je hrabro prihvatila bračni život i sama je radila je da pomogne svom mužu u izdržavanju njihove porodice. Pored toga što je radila u teškim uslovima, također je bila i majka dvjema bebama: starijem Hasanu i mlađem Huseinu.

Bila je kćerka puna ljubavi, odana supruga i brižna majka. Podnosila je nevolje kroz čitav svoj život bez žaljenja. Koliko žena danas su sposobne tako se ponašati i zanemarivati najnovije modne trendove?

Odgajanje današnjih Fatima

muslima2U savremenoj kulturi se često govori fizičkoj ljepoti žene, kojoj je privlačnost svojstvena. Ali muslimani, posebno žene, znaju da unutrašnja ljepota nadmašuje vanjsku ljepotu. Dokaz za ovo su pobožne žene muslimanke koje se pridržavaju islamskog oblačenja i lijepog islamskog ponašanja.

One su te koje pomažu nevoljnicima, olakšavaju teret svojim muževima, odgajaju svoju djecu kao vjernike, vole svoje roditelje i teže vlastitom poboljšanju, bilo kroz karijeru, interese ili hobije. Svako djelo dobre muslimanke je učinjeno u ime Allaha.

Da li se današnje muslimanske kćerke odgajaju da imaju barem približno Fatimino ponašanje i vjerovanje? Fatima je bila izložena nasilju i ugnjetavanju u djetinjstvu i izrasla je u jednu od najpobožnijih muslimanki u historiji islama, te je i sam Allah priznaje kao jednu od najboljih žena.

Ovo ne znači da mlade muslimanke danas moraju biti izložene nasilju i ugnjetavanju poput Poslanika, s.a.w.s., i njegove porodice da bi izrasle u žene vjernice.Ali, sveprisutni aspekti materijalizma koji su svojstveni današnjoj kulturi, posebno površna definicija savršenosti, potkopavaju nadu da će se današnje mlade muslimanke pridržavati Fatiminog primjera u težnji savršenstvu.

Trajno savršenstvo

Postoji samo jedna Fatima, r.a., jedna i jedina Fatima.

Poslanik, s.a.w.s., je rekao Fatimi: Ti si na najvišem stepenu od svih žena u Džennetu, osim Merjem, Imranove kćerke. (Lings, 1983.)

Ženama je teško oduprijeti se ideji modernog poimanja savršenosti. Mediji ženama nameću mišljenje da će bez određenog sredstva, pribora ili kozmetičkog paketa izblijediti u monotonog individualca, jer su manje privlačne i nesavršene.

Zamisli da težiš savršenosti među modnim budalaštinama i najnovijim kozmetičkim otkrićima.A sada zamisli da provodiš vrijeme sa Fatimom, r.a., u Džennetu. Zamisli da se družiš s njom, kao i s drugim vjernicima koji su se oduprijeli pritisku savremene ideje savršenstva.

Primjer Fatime, r.a., kao savršene muslimanke je primjer koji treba slijediti, bez obzira da li je muslimanka kćerka, supruga ili majka. Neovisno o ličnim interesima, hobijima, društvenim krugovima ili profesionalnim planovima, ženina dužnost, kao i dužnost muškarca muslimana, je prema Allahu i Njegovim odredbama.

Površnom svijetu materijalizma nema mjesta u srcima žena vjernica.

Napisala: Maria Zain, koja najviše piše o poslovanju, ali uživa i u pisanju o različitim oblastima, kao što su: islamski način života, islamsko poslovanje i vođstvo, islamska ekonomija, dizajniranje interijera i roditeljstvo. Njeni tekstovi se objavljuju u više međunarodnih publikacija koje se na neki način fokusiraju na da´wu. Maria je malezijska spisateljica s kratkom karijerom u bankarstvu. Odrasla je u Evropi, ali trenutno s mužem i dvoje male djece živi u Maleziji.

Pripremila Alma Kominlija

Može li Bog stvarno imati djecu? Zar neće onda izgubiti svoju božanstvenost? Time Isus ne može biti Božiji sin?! Meni je stalno pričano o trojstvu. Ali kako Bog može biti troje kada je On samo jedan?! Isus je sigurno Božiji poslanik a ne Njegov sin!?! A kakva je moja odredba? Gdje je pravi put? Ili, postoji li uopšte pavi put? Zbog čega postoji dobro i zlo? Gdje je onda pravda? Postoji li uopšte pravda? Zbog čega onda na hiljade ljudi umire od gladi?

Kada bih sa svojim nastavnicima pričala na ovu temu, davali bi mi poneki odgovor ili bi me poslali nastavnici religije; a ona bi me slala svešteniku koji bi mi pričao kako ja ne smijem uznemiravati Boga sa svojim pitanjima, jer na moja pitanja nema odgovora i kako bih trebala češće odlaziti u crkvu kako ne bi više dolazila na ovakva griješna razmišljanja.

Bila sam jako ljuta i povrijeđena, pa sam rekla svojoj majci da se više ne želim krizmati, jer ne želim potvrđivati takvu vjeru koja moja razmišljanja naziva griješnim. Majka se jako naljutila na mene i rekla mi kako će me Bog kazniti za neposlušnost i da se moram krizmati. Ja sam također bila ljuta zato što sam se morala krizmati, pa me to još više uznemiravalo i podsticalo da tražim istinu.

Morala sam dokučiti šta je Bog uistinu i šta On od nas ljudi traži. Obožavanje svetih i ljubljenje krsta je za mene bilo neshvatljivo. Počela sam tražiti istinu tako što sam uzela četiri izdanja Biblije u ruke i započela čitati jednu iza druge. Nakon toga sam sve četiri uporedila. Stari zavjet se otprilike u sva četiri izdanja podudarao, međutim Novi zavjet je u svakoj Bibliji bio drugačije napisan.

Textovi su bili toliko promijenjeni da sam u prvom momentu pomislila da su to četiri različite knjige sa istim naslovom. Tu mi je postalo jasno da je čovjek svojevoljno mijenjao Božiju riječ. Još neshavtljivije mi je bila činjenica da je čovjek sam postavio Božijeg predstavnika na Zemlji. Čovjek koji se naziva papa nije nikada za mene predstavljao aotoritet. Pape su stotine godina u ime crkve naređivale i potpomagale paljenje i ubijanje nevinih ljudi, porobljavanje mnogih naroda i njihovo potpuno uništavanje. Ovakvom bogu ja nisam željela robovati, ipak sam znala da mora postojati Bog koji sa svim ovim stvarima nikakve veze nema, Bog čijoj ljubavi, veličini i moći ljudsko biće teži.

Tako su protekle četiri godine u kojima sam ja tragala za istinom. A onda u osamnaestoj godini upoznam svoga sadašnjeg muža. Došao je iz potpuno drugačije sredine sa potpuno drugačijom vjerom. Ta vjera je islam, a njeni sljedbenici se zovu muslimani. Jedino što sam tada o toj vjeri znala bilo je to da se ne smije jesti svinjsko meso i da muškarci mogu imati više od jedne žene, kao i druge predrasude koje vladaju ovdje u Evropi. Nastavila sam sa traženjem istine, pa djelomično upoznavši novu vjeru, odlučila sam da kupim prevod Kur’ana i druge knjige o islamu. Odmah na početku sam bila fascinirana onim što sam otkrila. Tako dugo sam tražila i napokon evo, našla sam put istine.

Sve što sam tražila, našla sam u islamu, a ponajviše me iznenadila činjenica da islam nije nikakva nova vjera, nego pečat onome prijašnjem što sam ja poznavala. Pokušat ću to drugim riječima da objasnim. Svi poslanici koje sam ja od ranije poznavala, npr. Adam, Noa, Abraham, Isak, Ismael, Mojsije, Jakov, Jozef, David, Salomon i Isus su poslanici spomenuti u Kur’anu i svi oni su vjerovjesnici islama. Saznala sam da Muhammed a.s. vodi porijeklo od Ismaela (Ismaila a.s.), a on je sin Abrahamov (Ibrahimov a.s.).

Postalo mi je jasno da je ono što ljudi dijele u tri religije (judaizam, kršćanstvo i islam) u principu jedna religija, islam. Svi prijašnji Božiji poslanici i vjerovjesnici su bili muslimani. Mojsije (Musa a.s.) je spomenuo dolazak Muhammeda a.s. kao što je to učinio i Isus (Isa a.s.) u Novom zavjetu: Doći će jedan poslije mene, njega trebate slijediti. Taj koji je došao poslije njega jeste Muhammed a.s. sa Objavom, Kur’anom u kojem je Allahov zakon i uputa za sve ljude do Sudnjega dana.

Dirnuta sam jednostavnošću islama i opisu Gospodara u Kur’anu gdje stoji: Reci: On je Allah, Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas) Na kraju bih željela istaći da sam ja uvijek bila, a sada sam još jača vjernica koja je, hvala Allahu, pronašla pravi put i istinu. Ovo ističem zbog onih koji su u potrazi da istinom kako bi ih ojačala da ne posustaju, već da nastave tražiti. Istina je tu, iako je za neke put još uvijek u tami.

Ohrabrite se i napravite prvi korak i vidjećete kako su Allahova čuda velika, a istina jasna. Put u tami će obasjati svjetlost. Islam me je u najpozitivnijem smislu promijenio. Svakodnevni namazi mi ulijevaju pouzdanje; Allah je tu, On me upućuje. Nema ničega što bi me moglo uzdrmati, jer teški trenuci znače iskušenje na ovom svijetu, a dobri trenuci predstavljaju nagradu. Molim Allaha Uzvišenog da ostanem muslimanka, vjernica i da umrem kao vjernica i molim Uzvišenog da uputi sve one koji su u potrazi za istinom i pravim putem. Ovo je bio moj put u islam. Moje prijašnje ime je bilo Kristina, a sada se sa ponosom zovem Amina.

Pripremila Alma Kominlija

Ne tuguj, nego Mu uputi iskrenu dovu, u nevolji i blagostanju, tajno i javno. Od Njega traži pomoć u nevoljama jer je On taj koji davljeniku pruža slamku spasa, upućuje zalutalog, olakšava iskušenje, pomaže obespravljenom, liječi bolesnog i odagnava nevolje.

Ne tuguj kada znaš da je Allah s tobom, jer uz poteškoću dolazi i olakšanje, s tegobom ide i rahatluk, poslije tuge dolazi radost, poslije straha sigurnost, a brigu smjenjuje smirenost.

More nije potopilo Musaa, a.s., zbog jakih i iskrenih riječi: ”Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati” (Eš-Šu’ara, 62).

Zbog čvrstog pouzdanja u Allaha, dž.š., vatra nije pržila Ibrahima, a.s.: ”O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69).

Iz istog razloga mušrici ne stigoše do Muhammeda, a.s., čiji jezik iskreno prozbori: ”Ne tuguj, Allah je s nama!”

Zato ne tuguj i ne boj se nikoga osim Allaha, dž.š., i ne jadikuj, jer pomoć dolazi jedino od Allaha.

Ne tuguj: ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi pobjedu dajemo sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike” (Ali Imran, 140). Ne tuguj, nego uzimaj pouku od onih koji su živjeli prije i pogledaj kako smo postupali prema onima koji bijahu dobri i kako se osvetismo nasilnicima.

I ne žalosti se zbog njih i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova

Ove riječi objavljene su kao potpora Poslaniku, a.s., nakon bitke na Uhudu, posebno zbog toga što je tu život izgubio njegov amidža Hamza ibn Abdul-Muttallib. Ibn Mes’ud, r.a., veli: ”Nismo vidjeli Allahovog Poslanika da je ikada plakao tako kao što je plakao za Hamzom.” Habbab veli: ”Nismo imali kefina u koje bismo umotali Hamzino tijelo osim jednog ogrtača. Kad bismo ga stavili preko glave, noge bi ostale nepokrivene, a kada bismo pokrili noge, vidjela se glava.” (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) Muhammed, a.s., toliko se rastužio zbog pogibije svog amidže Hamze da se zakleo da će zbog njega pogubiti 70 nevjernika pa mu Allah, dž.š., objavljuje: ”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 126,127).

Pripremila Alma Kominlija

Sezona iznošenja izmišljotina o Allahu, subhanehu ve te’ala

Svake godine u decembru mjesecu otvara se nova sezona intenzivnog plasiranja laži o Allahu, subhanehu ve te’ala, a u tome se posebno ističu kršćani sa svojim ubjeđenjima oko rođenja Mesije, čije, navodno, rođenje proslavljaju u ovom mjesecu.
Naime, kršćani smatraju da je on Allahovo dijete, a da je njegova majka Allahova žena, ili drugačije rečeno – da su Isa i Merjem bogovi pored Allaha. Oni tako kažu, ali da vidimo šta Allah kaže o svemu tome.

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Reci: On, Allah, je Jedan. Allah je Samopostojeći. Nije rodio niti je rođen. Njemu niko nije ravan.” (Sura El-Ihlas)
U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Tvorac nebesa i Zemlje. Pa kako je moguće da On ima dijete kada nema družice. On je sve stvorio i On dobro sve poznaje.” (El En’am, 101.)
Također Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”…a On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni druge ni djeteta! Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio, a mi smo mislili da ni ljud ni džinni o Allahu laži ne govore.” (El-Džinn, 3.-5.)
Allah, subhanehu ve te’ala, negira da ima dijete, tj. sina, ili drugu, tj. suprugu, ili da On ima oca ili majku. On je Svemoćan i ima potpunu vlast nad Svojim robovima. On ih je stvorio i On je Gospodar svega postojećeg i On sve posjeduje.
Allah, subhanehu ve te’ala, visoko je uzdignut iznad toga da On ima dijete. O onima koji izmišljaju ove laži i potvore, Allah kaže: ”Oni su rekli da je Allah Sebi dijete uzeo. (El-Bekare, 116.) Ali, istovremeno je odgovorio istim lašcima riječima: ”Uzvišen neka je On, Njemu pripada ono što je na nebesima i na Zemlji, sve se Njemu pokorava.” (El Bekare, 116.)
Također Allah, subhanehu ve te’ala, im odgovara u drugom ajetu, pa kaže: ”Oni govore: ‘Allah je Sebi uzeo dijete!’ – ‘Uzvišen je On i čist! On ni o kom ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji – Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?’ Reci: ‘Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele.’” (Junus, 68.–69.)
Dakle, oni koji su izmislili o Allahu ove potvore nisu predočili nikakav dokaz koji bi potvrdio njihovo ubjeđenje u pogledu Mesije. Naprotiv, svi dokazi su upereni protiv njih, tj. ukazuju da je Isa samo jedno od Allahovih stvorenja, odnosno da je Isa sin Merjemin, Allahov rob i Njegovih poslanik.

Ako bi iko imao pravo na božanstvenost, po njihovoj analogiji, onda je to Adem, alejhis-selam. Allah, subhanehu ve te’ala, stvorio ga je Svojom rukom. U njega je udahnuo od Svog Ruha. Allah ga je stvorio bez oca i majke. Zatim, Adem i svi njegovi potomci stvoreni su kao ljudi i oni su samo Allahovi robovi. On je njihov Stvoritelj, On je Svemoćan, i visoko je uzvišen iznad onoga što oni izmišljaju.
Ovo što je navedeno dovoljno govori o opasnosti ovakvog njihovog ubjeđenja. Međutim, ne može se iskazati koliko je opasno kada se ovo njihovo ubjeđenje, zasnovano na očitim lažima o Allahu, proširi među muslimanima koji se udruže sa njima u proslavljanju, odnosno odazivaju se na njihove pozive, razmjenjuju čestitke, poklone, jela itd. Nasuprot tome, musliman, iskreni pripadnik monoteizma, kao odgovor njima, reći će: “Oni govore: ‘Svemilosni je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto krupno govorite! Gotovo da se od toga nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete! A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete! Ta, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, doći Svemilosnom kao robovi. (Merjem, 88.-93.)
Ne, mi se nećemo sa njima udružiti niti ćemo učestvovati, nego ćemo se suprotstaviti svakom lašcu među njima koji izmišlja o Allahu laži i ko se izigrava sa našim Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem. Nećemo da budemo slijepi sljedbenici svega onoga što nam ponudi Zapad. Mi smo oni koji se ponose svojom vjerom i ne prihvatamo nijednu drugu vjeru mimo islama. Ono što je u skladu sa islamom – to je naše, a ono što nije – mi nemamo potrebu za tim i ne osvrćemo se na otpatke tuđih mozgova.
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Jedina priznata vjera kod Allaha je islam. (Ali Imran, 19.) U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Onaj ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti prihvaćena, a na ahiretu će biti od propalih.” (Ali Imran, 85.)
Allahu, mi se pred Tobom odričemo vjerovanja u trojstvo i ubjeđenja da Ti imaš dijete ili družicu. Allahu naš, mi se odričemo svih proslava koje će se organizirati ovih noći u to ime. Mi samo žudimo za Tvojim zadovoljstvom i slijeđenjem Tvog Poslanika i pridržavanjem Tvoje vjere.

Pripremila Alma Kominlija

U bašce dženetske, sine da šetaš

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrca, jer mrca moraš biti. Samo tvoja utroba mracna, jadna i cemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrco, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oci majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muci. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze ocima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mucki, kukavicki ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred oèima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrco, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijece bosansko. Nijemo usnama šapcem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve cuje”. Nije bilo mog sina strah, Mrco, ni glasa pustio nije, ni kleèao, ni jec’o, ni molio nije. Nemocan bio, mnogo jaci i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrco, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.
„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospodja, hanumica do vijeka da mi budeš”.

„Ne brini, sine, kupice meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko ce majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu prouciti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijece mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašce dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeca, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju cekaš i docekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dicni heroj i ponos moj.” „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti”, neèujno šapæu drhtave usne. Plavi cuperak na celo pada, mirisno od cistog znoja,
Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oci gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si cuo psa da laje, da te ceka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuce klokoce tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gadjao drugove svoje? Je li mirisna ko trava djaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uci, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Micu hladne usne, plavog laneta mog. “Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pcela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije ce te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oci, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ucim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauci, sabura daj. Oci da sacuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nadjem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što ce nici iz taze mezara. Fatihu da ucim djetetu mom, sinovima
našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ici i kleti.
Kibleta moja svuda bice gdje raste cvijece naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neæu da umirem. Hocu gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muci. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili ti si mocan, jedini naš sudija i svjedok. Za zlo ne kopaš oci kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, ti slamaš polako.

Da li si znala šta dojiš, Mrco, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko cemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake? Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kuæi u maju kada sve miriše. Plac tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i rece:”Bice to heroj, babin, Bosanac pravi”. Pa prvi zubic ko u zecica, sa cuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kucu našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, lijecila, brinula. Nocima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrco. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od ucitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrco, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veca i jaca, snažnija i ponosnija, no ti Mrco što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrco, a nemaš ni obraz.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeca. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doci ce majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrco, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje ce znaš li biti jadova raka? Danas Mrco, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrco, cemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.

“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, bašcama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne placi majko, suza me davi, fatihu uci, to mi prija i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obidje krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je sine i živjele za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.

Majka

pripremila Alma Kominlija

Prvo načelo islamske pravde jest smirivanje mržnje, gnjeva i neprijateljstva, zaštitom prava pravednog i nedužnog, čime se neprijateljski odnosi preobražavaju u slogu.

Kur’an nalaže muslimanima, kada su u sukobu, da se okrenu Bogu i njegovom Poslaniku kako bi postigli izmirenje. (Beni Sadr, 1990.:15 – 16)

Bog svakome nalaže da potiče pravdu i čini dobro.

«Bog nalaže pravičnost, i da se dobro čini.» (Kur’an, XVI : 90)

«Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Božjim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Bog, zaista, pravedne voli.» (Kur’an, XLIX : 9)

Kur’an nalaže muslimanima, kada oni proglase džihad, da se ne bore protiv onih koji izjavljuju da je islam njihova religija (Kur’an, IV : 92) i da ne nasrću na život i imovinu onih koji su muslimanima saveznici (Kur’an, IV : 90). Muslimanima je rečeno da mogu biti prijatelji s nemuslimanima koji se nisu borili protiv njih. (Beni Sadr, 1990.: 63 – 64)

«Bog vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog religije i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Bog, zaista, voli one koji su pravični.» (Kur’an, LX :

U Kur’anu se džihad definira kao: «SISTEM SVIH AKCIJA I POSTUPAKA NA INDIVIDUALNOM I KOLEKTIVNOM PLANU KOJI MUSLIMANI ČINE U CILJU JAČANJA ISLAMSKE RELIGIJE I ŠIRENJA ZAJEDNICE VJERNIKA.» (Jevtić, 1989.: 327)

RAT U KUR’ANU

Prema Kur’anu, rat predstavlja «nepoželjnu obvezu» koja mora biti obnašana tako da se pazi na humane i moralne smjernice.

U Kur’anu se kaže da su oni koji počinju ratove nevjernici i da Bog ne odobrava ratove:

«…Svaki put kad zapale plamen rata, Bog ga gasi. Oni jure Zemljom kvareći je. Bog ne voli pokvarenjake.» (Kur’an, V : 64)

U slučaju konflikta, prije ulaska u rat, vjernici moraju čekati da borba postane prisilna. Vjernicima je dopušteno ratovati tek kada druga strana napadne i kada nema druge alternative osim rata. (Yahya, 2002.: 41 – 42)

«Ali ako prestanu (ratovati), Bog je Sveopraštajući, Najmilostiviji.» (Kur’an, II : 192)

Islam je religija mira i predanosti Bogu i cijeni nepovrijeđenost ljudskog života.

«Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako netko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.» (Kur’an, V : 32)

Islam osuđuje svaki oblik sile. Onaj tko provodi silu ne može istovremeno prakticirati religiju. Ponekad je upotreba sile ljudska reakcija potlačenog naroda. Ponekad se sila upotrebljava u borbi protiv imućnih ili potlačenih protiv tiranina. Mora se diferencirati i pronaći razlog zašto ljudi postaju teroristi. Terorizam kao sredstvo za postizanje nekih određenih ciljeva proturječi osnovama islama.

Kur’an zabranjuje rat tijekom četiri mjeseca godine (Kur’an, II : 217), a isto tako pojašnjava da muslimani ne smiju pobrkati džihad i napadački rat. (Kur’an, II : 190)

Kada su ljudi za vrijeme rata u položaju jačega, ne smiju činiti nasilje i trebaju poštivati prava i protivnike pozvati na mir. (Beni Sadr, 1990.:98)

Pripremila: Alma Kominlija

1. Kažite jedno drugom da volite jedno drugo.
2. Nikad nemojte biti ljuti oboje u isto vrijeme.
3. Ako morate kritizirati, uradite to s ljubavlju.
4. Nikad ne spominjite stare greške.
5. Nikad ne idite spavati sa neriješenom prepirkom.
6. Radije zanemarite cijeli dunjaluk nego jedno drugo.
7. Klanjajte zajedno makar jednom dnevno.

8. Zapamtite da iza svakog uspješnog supružnika stoji njegov premoren partner.
9. Imajte na umu da je za svađu potrebno dvoje.
10. Kada pogriješite, priznajte to.
11. Makar jednom dnevno, recite svome partneru nešto lijepo ili mu učinite kompliment.

12. Nemojte ići u krevet više od deset minuta nakon svoga partnera.
13. Slušajte kada vaš partner govori.
14. Zapamtite da je vaš bračni drug važniji od televizije, utakmice, videa itd.
15. Primijetite novi komad odjeće ili novu frizuru na vašem partneru.

16. Sjetite se godišnjica.
17. Zahvalite vašem partneru na poklonu, ili zbog napora koji je učinio za vas.
18. Ko zadnji ustaje, pravi krevet.
19. Primijetite kada vaš bračni drug izgleda umorno, i učinite nešto u vezi s tim.
20. Nikada ne izdajte svoga partnera, niti ga javno kritikujte.