„Pustio je dva mora da se susreću , između njih je pregrada i njih dva se među se ne prelivaju.“ (Ar-rahman, 10-20)

Okeanolozi su nedavno otkrili ovu osobinu mora da se međusobno dodiruju ali ne i miješaju.

Zbog fizičke sile zvane površinski napon, vode dva susjedna mora se ne

miješaju. Uzrokovana razlikama u osobinama dvaju mora, pomenuta sila

omogućava razdvajanje mora baš kao da se između njih nalazi nevidljivi zid.

Intersantna strana svega ovoga jeste to da je ova činjenica bila objavljena u Kur’anu u dobu kada ljudi nisu imali nikakva saznanja o fizičkim silama ili okeanologiji.

vjetra pomenuti su u Kur’anu, u sljedećem ajetu:

„Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti..“ (Al-Hijr 22)

U ovom ajetu, naglašeno je da je prvi faktor potreban za nastajanje kiše,

zapravo vjetar. Na početku 20. stoljeća jedina veza koja je bila poznata između kiše i vjetra bila je da vjetar pokreće oblake. Međutim, moderna meteorološka istraživanja pokazala su da vjetar ima i sekundarnu ulogu u formaciji kiše. Ova uloga vjetra funkcioniše na sljedeći način : na površinama mora i okeana stvaraju se vodeni mjehurići. U momentu kada se rasprsnu tvori se hiljade malih dijelova sa dimenzijama tek stotnine milimetra koje bivaju bačeni u zrak. Ovi dijelovi miješaju

se sa prašinom sa Zemlje koju donose vjetrovi i bivaju nošeni u više dijelove atmosfere. Nošeni vjetrom ovi dijelići dolaze u kontakt sa česticama vode u atmosferi, koje se stapaju sa ovim dijelićima te tako nastaju kapi vode. Zatim se kapljice vode međusobno spajaju te tvore oblake i onda padaju na Zemlju u obliku kiše.

Kao što vidimo, vjetrovi nose dijeliće vode u atmosferu što omogućava

stvaranje oblaka za kišu. Da vjetar ne posjeduje ovu osobinu, kapi kiše se nikada ne bi formirale u atmosferi te ne bi postojala kiša. Najbitnija stvar u svemu ovome jeste da je ova uloga vjetra te stvaranja kiše pomenuta u Kur’anu stoljećima prije u dobu kad su ljudi znali veoma malo o prirodnim fenomenima. Još jedna činjenica o kiši data u Kur’anu jeste da je ona poslata na Zemlju određenoj mjeri.

Ovo je pomenuto u suri az-Zukhruf :

„Onaj Koji s neba kišu s mjerom spušta, pa njome krajolik zamrli Mioživaljavamo! – a tako ćete i vi iz grobova izići.“(surah, Az-Zukhruf,11)

Ova mjera kiše je otkrivena modernim istraživanjima. Proračunato je da u jednoj sekundi 16 000 000 tona vode ispari iz zemlje što znači 513 triliona tona za jednu godinu. Ova količina vode jednaka je onoj koja ponovno padne na Zemlju za jednu godinu. Ovo znači da voda kontinuirano kruži u balansiranom krugu prema mjeri.

Život na Zemlji zavisi od kruženja vode. Taman kad bi ljudi koristili svu

tehnologiju svijeta ne bi bili sposobni da proizvedu (naprave) ovaj krug (kruženjevode).

I najmanje odstupanje od ovih mjera količine kiše uskoro bi narušilo balans što bi dovelo do kraja života na Zemlji.

Ali, ovo se nikada ne dešava i kiša nastavlja da pada u tačno istim količinama, svake godine , baš kao što je rečeno u Quranu.

„A ti vidiš planine i misliš da su one nepomične, a one hodom oblaka hode! Allahovo je to djelo Koji savršeno je dao sve. On je obaviješten o onome šta vi činite.“ (An-Naml, 88)

Ovo kretanje planina uzrokovano je gibanjem Zemljine kore na kojoj se

nalaze. Zemljina kora je vrsta tekuće materije preko metalnog omotača. Tek na početku 20. stoljeća po prvi puta u historiji, njemački naučnik Albert Wegener iznio je teoriju da su svjetski kontinenti bili spojeni ali se onda razdvojili na različite strane i odmicali vremenom jedno od drugoga. Geolozi su shvatili da je Wegener bio u pravu tek 1980-ih, 50 godina nakon njegove smrti.

To je otkriveno zahvaljujući geološkim istraživanjima na početku 20.

stoljeća. Kretanje Zemljine kore objašnjeno je na naučni način , kako slijedi :

„Kora i najviši dio plašta sa debljinom oko 100 km su podjeljeni u segemnte zvane ploče. Postoji 6 velikih i nekoliko manjih ploča. Prema teoriji zvanoj tektonske ploče ove se ploče kreću na Zemlji noseći sa sobom kontinente i okeane. Kretanje kontinenata izračunato je na 1-5 cm po jednoj godini. Kako se ploče nastave kretati to kretanje će izazvati spore promjene u Zemljinom izgledu.

Na primjer, svake godine Atlantski okean postaje blago širi. (Massachusetts, 1985)

Ono što je ovdje veoma zanimljivo jeste to , da je Bog ukazao na gibanje planina kao na „kretanje kontinenata“. Danas moderni naučnici također koriste termin „kretanje kontinenata“ za ovo gibanje.

Bespogovorno, ovo je jedno od čuda Kur’ana da naučna činjenica koja je

nedavno otkrivena naučnim ispitivanjima bila je zapravo objavljena u Kur’anu.

„I planine smo po Zemlji, da se ona s njima ne potresa, stvorili i po njoj smo prolaze i staze dali, da bi se oni zaputili.“ (Al-anbiya, 31)

Kao što je u ajetu rečeno, planine imaju ulogu sprečavanja potresa na

Zemlji. Ova činjenica nikome nije bila poznata u dobu kada je Kur’an objavljen. Otkrivena je tek kao rezultat nedavnih istraživanja moderne geologije. Prema ovim pronalascima , planine su nastale procesom pokretanja masivnih ploča tvoreći Zemljinu koru. Kada se dvije ploče sudare, tvrđa i jača klizi ispod mekše, dok ona na vrhu se savija i tvori brda i planine. Ploča ispod nastavlja da tone nadolje te tvori istu masu. To znači da planine imaju dio ispod zemlje jednako veliki kao onaj iznad.

U naučnim tekstovima struktura planina obješnjena je na

sljedeći način : „Na mjestima gdje je kopno deblje kao što su planinska područja Zemljina kora tone dublje u ogrtač.“ (General Science, 1985.)

U ajetu je ovo svojstvo planine upoređeno sa klinom :

“Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine klinovima.” (En-Enbe’, ajeti 6-7)

Drugim riječima, planine spajaju ploče u Zemljinoj kori obuvatajući Zemljinu koru ispod i iznad u jednu tačku ovih ploča. Na ovaj način, one učvršćuju Zemljinu koru i onemogućavaju njeno kretanje po lavi ili po samim pločama. Ukratko, planine možemo uporediti sa čavlovima (klinovima ) koji drže drvo sastavljeno. Ova funkcija učvršćavanja koje imaju planine definiše se u naučnoj terminologiji kao -isostasy-. Isostasy znači :

„Isostasy– generalna ravnoteža u Zemljinoj kori podržana izdašnim

bujicama stijenskog materijala ispod površine donjeg gravitacionog napona.“

(Webster’s New Twentieth Cenutry Dictionary)

Ova uloga planina koja je otkrivena uz pomoć moderne geologije i sezmičkih istraživanja, bila je objavljena u Kur’anu stoljećima prije kao dokaz očaravajuće moći Božijeg stvaranja.

„I planine smo po Zemlji, da se ona s njima ne potresa, stvorili i po njoj smo prolaze i staze dali, da bi se oni zaputili.“ (Al-anbiya, 31)

„On je taj koji vam je sve na Zemlji stvorio, zatim je Nebo zaposjeo i kao sedam nebesa uredio. On je znalac svake stvari.“ (EL-Bekara, 29)

„Potom je nebo zaposjeo, a ono maglina bilo.

Pa ih je kao sedam nebesa za dva dana stvorio i svakom nebu njegov polog objavio!“(Fussilat, 11-12)

Riječ nebesa , koja se pojavljuje u mnogim ajetima u Kur’anu upotrebljava se da opiše Zmeljino nebo kao i cijeli kosmos. Slijedeći ovu analogiju, dolazimo da zaključka da je nebo (tj. atmosfera) sastavljena od 7 pojasa. Doista je danas dobro poznato da se Zemljina atmosfera sastoji od različitih pojasa koji naliježu jedan na drugoga. Ona sadrži 7 pojasa, tačno onoliko koliko je rečeno u Kur’anu. U naučnim

krugovima ova se pojava objašnjava na sljedeći način :

” Naučnici su otkrili da se atmosfera sastoji od nekoliko pojasa . Pojasi se razlikuju po fizičkim svojstvima kao što su pritisak i vrste gasova. Pojas atmosfere najbliži Zemlji naziva se troposfera. Sadrži 90 % cjelokupne mase atmosfere. Pojas iznad troposfere naziva se stratosfera. Ozonski omotač je dio stratosfere koji apsorbuje

ultravioletne zrake. Pojas iznad stratosfere naziva se mezosfera. Termosfera leži iznad mezosfere. Jonizirana forma gasova, omotač u sklopu termosfere je ionosfera.Posljednji omotač Zemljine atmosfere se proteže od oko 480 km do oko 960 km. Ovaj dio se zove egzosfera. ” (”General Sceince” 1985. p. 319-322)

Ako saberemo broj omotača pomenutih u ovom članku vidjet ćemo da

atmosfera sadrži tačno 7 omotača, baš kao što je rečeno u ajetu. Veliko je čudo, da su ove činjenice koje je nemoguće otkriti bez tehnologije 20. Stoljeća, bile jasno rečene u Kur’anu ,1400 godina prije.

“I tako mi neba koje se vraća (kruži).” (Et-Tarik, ajet 11)

Riječ “ciklično” pomenuta u Kur’anu također ima značenje “vraćanje nazad” ili “povratak”.

Kao što znamo, atmosfera koja okružuje Zemlju sastoji se iz više slojeva.

Svaki sloj ima važnu ulogu za dobrobit života na Zemlji. Istraživanja su pokazala da ovi slojevi imaju funkciju vraćanja materijala koji su im izloženi nazad u Svemir ili na Zemlju. Ovo možemo objasniti na nekoliko primjera ove reciklične uloge slojeva koji okružuju Zemlju :

- TROPOSFERA – 13-15 km iznad Zemlje omogućava da se voda koja se izdiže sa Zemlje kondenzira te ponovo vrati na Zemlju u obliku kiše.

- OZONOSFERA – 25 km iznad Zemlje omogućava odbijanje štetnih zraka koje dolaze iz Svemira i šalje ih nazad u Svemir.

- IZONOSFERA – omogućava odbijanje radio-talasa emitovanih sa Zemlje i šalje ih nazad na različita mjesta na Zemlji baš kao pasivni komunikacioni satelit i to omogućava radiijska i televizijska emitovanja mogućim na velike razdaljine.

Činjenica ove uloge neba je mogla biti otkrivena samo modernim naučnim istraživanjima a objavljena je stoljećima prije u Kur’anu.

Još jedan pokazatelj da je Kur’an Božija Riječ.

Ali nama je data drugačija informacija u Kur’anu, gdje nam je rečeno da muški tj. ženski spol ovisi o spermatozoidima koji dospiju do maternice.

„I da On par, muško i žensko, stvara, od hude kaplje kad se izbaci..“ (En-Nedžm, 45-46)

KAPLJA KOJA SE IZBACUJE – SPERMATOZOID

Nauke u poletu napredovanja, genetika i molekularna biologija naučno su potvrdile ove informacije date u Kur’anu. Danas je poznato da spol bebe zavisi od spolnih ćelija muškarca i da žena nema povezanost sa ovim procesom.

Hromosomi su osnovni elementi u određivanju spola. Dva od 46 hromosoma koji određuju strukturu ljudskog bića su identifikovana kao spolni hromosomi. Ova dva hromosoma su X i X hromosomi kod žene i X i Y kod muškarca zbog toga što oblici ovih hromosoma podjsjećaju na pomenuta slova. Y hromosom nosi gene koji označavaju muški spol dok X hromosom nosi gene koji označavaju ženski spol.

Formiranje novog čovjeka počinje kombiniranim ukrštavanjem ovih hromosoma koji postoje u muškarcu i ženi u parovima. Kod žene obje komponente spolne ćelije koja se dijeli na dva dijela tokom ovulacije nose X hromosom. S druge strane kod muškarca spolna ćelija proizvodi dvije različite vrste spermatozoida gdje jedna sadrži X hromosome a druga Y hromosome. U koliko se X hromosom žene spoji sa spermatozoidom koji nosi X hromosom također, onda će beba imati ženski spol. Ako se spoji sa spermatozoidom sa Y hromosomom, beba će biti muško.

Drugim riječima, spol bebe zavisi od toga koji će se hromosom muškarca ujediniti sa jajnom ćelijom.

Ništa od ovoga nije bilo poznato sve do otkrića koje je postigla genetika u 20. stoljeću. Doista su u mnogim kulturama vladala mišljenja da spol djeteta zavisi od tijela žene , zbog čega su žene bile okrivljavane ukoliko bi rodile žensko dijete.

Međutim, 13 stoljeća prije nego su ljudski geni bili otkriveni , u Kur’anu je objavljena informacija koja obara sumnje i zablude te stavlja do znanja da spol bebe zavisi od muškarca a ne od žene.

Ukoliko nastavimo proučavati činjenice o formiranju čovjeka koje su nam rečene u Kur’anu naići ćemo na još neka važna naučna čuda. Kada se spermatozoidi muškarca spoje sa jajnom ćelijom žene stvara se prvi “djelić” novog čovjeka. Ova ćelija, u biologiji poznata kao zigot, automatski prestaje da se reproducira djeljenjem i postaje djelić mesa. Zigot ne provodi svoje razdoblje razvitka u praznini (sam), nego se PRILIJELPI/ZAKAČI/PRIJANJA uz maternicu baš kao korijenje u zemlji. Kroz tu spojnicu zigot dobiva sve potrebne supstance iz majčinog tijela koje su neophodne za njegov razvoj. U ovoj tački dolazimo do čuda objavljenog u Kur’anu. Naime, u opisivanju stvaranja čovjeka Allah u Kur’anu koristi riječ ALAK .

„(1) Čitaj, u ime tvoga Gospodara, Koji stvara

(2) stvara čovjeka od zametka!

(3) Čitaj , plemenit je Gospodar tvoj! „ (Al-alak)

Značenje riječi alak u arapskom jeziku jeste STVAR KOJA SE ZAKAČA /LIJEPI/PRIJANJA UZ NEŠTO.

Riječ se doslovno koristi za pijavicu koja se prijanja uz tijelo da pije krv. Sigurno je da korištenje tako pogodne riječi za objašnjenje razvoja zigota unutar materice ne može biti puka slučajnost !

Ovo još jednom dokazuje da je Kur’an Objava Allahova, Gospodara svih svjetova.

Danski profesor potvrđuje njegovo otkriće uz pomoć studija i istraživanja koji su vršeni na velikome broju pacijenata u periodu od tri godine. Neki njegovi pacijenti bili su nemuslimani, dočim drugi nisu govorili arapski jezik te su obje ove grupe instruirane kako da pravilno izgovore riječ “Allah”. Rezultat bio je odličan, naročito kod onih koji pate od od potištenosti i napetosti.

“El-Watan”, saudijska dnevna novina, objavila je da su citirane riječi psihologa koji rekoše da su muslimani koji mogu čitati arapski jezik i (učiti) Kur’an redovno, u stanju sebe zaštiti od duševnih bolesti.

Psiholozi su objasnili kako svako slovo u riječi “Allah” sudjeluje u liječenju duševnih bolesti. U svojoj studiji, spomenuti naučnik istakao je da izgovaranje prvoga slova riječi “Allah”, slova “A”, oslobađa respiratorni sustav i kontrolira disanje.

Dodao je da izgovaranje velarnoga konsonanta “L”, u skladu sa arapskim jezikom – jezik treba lagahno dodirivati gornji dio nepca čineći kratku pauzu a potom konstantno ponavljajući istu pauzu, olakšava udisanje.

Također, izgovaranje posljednjega slova, a to je slovo “H”, omogućuje vezu između pluća i srca, a ta veza kontrolira otkucaje srca.

Ono što je zanimljivo u ovoj studiji jeste što su psiholozi nemuslimani ali zainteresirani za islamske znanosti i istraživanja tajni Kur’ana časnoga.

Allah, Uzvišeni i Slavni, kaže:
“Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše
u prostranstvima svemirskim,
i u njima samim,
sve dok im jasno ne bude da je Kur’an Istina.
A zar dosta nije to što je Gospodar tvoj svjedok stvari svake?!”
(Kur’an, sura Objašnjenje, ajet 53.)

Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.

„Zar misli čovjek da Mi kosti njegove nećemo sakupiti?! Hoćemo, mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.“ (al-qiyamah, 3-4)

Isticanje (brazde) na prstima imaju posebno značenje. To je zbog toga što je otisak prstiju neke osobe poseban i jedinstven samo za tu osobu. Svaki živi čovjek i čovjek koji je ikada živio na ovom svijetu ima skup jedinstvenih prstiju.Zbog toga su prsti prihvaćeni kao posebna identifikaciona “kartica” namjenjena samo svom posjediocu i korištena za tu svrhu širom svijeta. Ono što je važno jeste da su ove

kreacije na prstima otkrivene u kasnim godinama 19. stoljeća. Prije toga ljudi su brazde na prstima smatrali kao običnu stvar bez bilo kakvog važnog značenja ili važnosti. Ali u Kur’anu Bog je ukazao na otiske prstiju , koji nisu privlačili ničiju pažnju tada i naglasio na njihovu važnost koja može biti shvaćena samo u našem dobu.

U ajetu je rečeno da se unutar maternice stvaraju prvo kosti a zatim

razvijaju mišići koji se obmotavaju oko tih kostiju.

„sjemena kaplju zametkom potom učinimo,

pa zametak grudom mesa učinimo,

grudu mesa kostima potom učinimo,

pa kosti mesom zaodijemo

a potom ga kao stvorenje drugo oživimo

pa nek’ je slavljen Allah, stvoritelj najljepši!“ (El-Mu’minun, 14)

Embriologija je nauka koja se bavi proučavanjem razvoja embriona unutar maternice. Donedavno, embriolozi su smatrali da se kosti i mišići embriona razvijaju u isto vrijeme. Zbog toga su neki ljudi, dugo vremena tvrdili da su ovi ajeti u sukobu sa naukom. Međutim, napredna mikroskopska posmatranja koje je omogućio novi tehnološki napredak pokazala su da je kur’anski ajet, riječ po riječ u potpunosti tačan. Ova istraživanja na mikroskopskom nivou pokazala su da se razvoj embriona unutar maternice odvija tačno kako je opisano u Kur’anu. Prvo se materija embriona okoštava , zatim ćelije mišića koje se izdvajaju iz materije oko kostiju međusobno se spajaju i obmotavaju ove kosti.

U znanstvenim objavljivanjima ova pojava objašnjena je na sljedeći način :

“U sedmoj sedmici skelet počinje da se širi kroz tijelo i kosti poprimaju

poznati oblik. Krajem sedme sedmice i početkom osme, mišići zauzimaju svoje mjesto oko formiranih kostiju.” (Moore, Developing Human, 6. print 1998)

Ukratko, razdoblja razvoja čovjeka koja su objašnjena u Kur’anu su u

savršenom slaganju sa onim do kojih je došla moderna embriologija.