Pčela i med u Kur’anu

PČELA
“I objavio je Gospodar tvoj pčeli: “Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.”(Kur’an, 16:68,69) Općenito je poznato da je med fundamentalni izvor hrane za ljudsko tijelo, a ipak vrlo malo ljudi zna nešto o izvanrednim osobinama njegovog proizvođača, pčele. Kao što je poznato, nektar je izvor hrane za pčele, a on se zimi ne može naći. Iz ovog razloga pčele kombinuju nektar koji sakupe u toku ljeta sa naročitim sekretima svoga tijela, i proizvedu novu hranljivu supstancu, med, i skladište je za nadolazeće zimske mjesece. Važno je primjtiti da je količina meda kojeg uskladište pčele daleko veća od njihovih stvarnih potreba. Pitanje koje nam se nameće jeste čemu ovolika pretjerana proizvodnja, koja izgleda kao gubljenje vremena i energije? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u ajetu, gdje kaže da je pčela tako “poučena” od svog Gospodara.

Pčele instiktivno proizvode med, ne samo za sebe, nego i za ljude. Činjenica je da pčele, kao i mnoga druga stvorenja na zemlji rade za čovjeka, kao što kokoš leže najmanje jedno jaje na dan, mada joj nije potrebno, ili kao što krava daje daleko više mlijeka, nego što je njenom teletu potrebno. Pčele koriste heksagonalnu strukturu milionima godina za izradu saća (nađeni fosil pčele star je oko 100 miliona godina). Čudo je zašto su pčele izabrale heksagonalnu strukturu, a ne petougao ili osmougao? Odgovor daje matematika. Šestougaona struktura je najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice površine. Da su ćelije saća konstruisane u nekom drugom obliku, bilo bi dosta izgubljenog prostora te bi se na taj način manje meda moglo uskladištiti i pčele bi se manje time okoristile. Ako bi dubine bile iste, trouglaste ili kvadratne ćelije sadržavale bi istu količinu meda kao i šestougaone. Međutim, između svih tih geometrijskih oblika šestougaonik je taj, koji ima najmanji obim. Dok oni svi imaju istu zapreminu, količina voska potrebna za šestougaone ćelije je manja od potrebne količine za trougaone ili četverougaone ćelije. Zaključak je da šestougaona ćelija zahtijeva minimalnu količinu voska za svoju konstrukciju, dok istovremeno može uskladištiti najveću količinu meda. Ovaj rezultat dobijen nakon mnogih geometrijskih kalkulacija sigurno nisu izračunale same pčele. Ove sićušne životinjice koriste heksagonalni oblik urođeno, samo zbog toga što su poučene i nadahnute od njihovog Gospodara.
Allah dž.š. nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina, obzirom da pčela ima jedinstven stomak, koji proizvodi hranu (med), koji je različitih boja i ukusa. Allah se, također, obraća pčelama u ženskom rodu umjesto u muškom, što je na arapskom jeziku izraženo rječju“kuuli”(jedi) i “feslluki” (te slijedi)! Rod pčela dijeli se na tri vrste: matice, trutovi (muške pčele) i radilice, koje su obavezno ženskog roda. Radilice su te koje grade košnice, hrane maticu, sakupljaju polen i nektar i štite košnicu. Allah dž.š. se obraća radilicama i to je razlog što su u Kur’anu glagolski oblici izraženi u ženskom rodu.

ČUDO OD MEDA

“Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.”(Kur’an, 16:69)

Med je sastavljen od šećera kao što su: glukoza, fruktoza i minerala kao što su magnezijum, kalij, kalcij, soda, hlor, sumpor, gvožđe i fosfat. Tu su B1, B2, C, B6, B5 i B3 vitamini, koji se mijenjaju s kvalitetom nektara i polena. Pored toga u njemu se mogu naći bakar, jod i u manjim količinama cink. Takođe je u njemu prisutno nekoliko vrsta hormona.Kao što je navedeno u Kur’anu, med ima osobinu da “liječi ljude.”Danas su apikultura i pčelinji proizvodi postali novom granom za istraživanje u zemljama gdje je nauka uznapredovala. Koristi od meda su slijedeće: med je niskokaloričan. Kad se uporedi sa istom količinom šećera, on daje 40% manje kalorija nego šećer. Mada tijelu daje veliku energiju, on mu ne povećava težinu.Lahka probavljivost. Zbog toga što se molekule šećera u medu lahko pretvaraju u druge vrste šećera (fruktoza i glukoza) med se lahko probavlja kod većine ljudi uprkos tome što ima veliku koncentraciju kiseline. Takođe pomaže bubrezima i crijevima da bolje funkcionišu.Brzo ulazi u krv. Kada se rastvori u blagoj vodi, med ulazi u krvotok u roku od sedam minuta. Slobodne molekule šećera u njemu čine da mozak funkcioniše lakše.Pomaže nastanak krvi. Med daje značajan dio energije koji je tijelu potreban za proizvodnju krvi. Sem toga on pomaže čišćenju krvi. Ima pozitivne efekte u regulisanju i olakšavanju cirkulacije krvi. Takođe on djeluje kao značajna zaštita od kapilarnih problema i arterioskleroze. Suzbija bakterije. Osobina ubijanja bakterija naziva se “inhibicijski efekat.” Eksperimenti provedeni na medu pokazuju da se njegova osobina ubijanja bakterija dva puta povećava kada se med razblaži vodom. Vrlo interesantno je primijetiti da se mlade pčele hrane medom razblaženim od strane pčela koje su odgovorne za njihov nadzor – kao da one znaju za ovu osobinu meda. Žele rojal je supstanca koju proizvode pčele radilice unutar košnice. Unutar ove hranljive supstance nalazi se šećer, proteini, masnoće i mnogi vitamini. Jasno je da je med, koji se proizvodi u daleko većim količinama nego što je to potrebno pčelama, stvoren da koristi ljudima. Takođe je jasno da pčele takav nevjerovatan posao ne bi mogle raditi same od sebe.

“Mi u u Kur’anu objavljujemo ono što je milost i lijek vjernicima” (El-Isra,82)

Posljednji Božji Poslanik,s.a.w.s., je rekao, preneseno preko vjerodstojnog lanca prenosilaca u hadisu: “U čorokotu ima lijeka za svaku bolest osim za smrt.” ( bilježi ga Buhari ).

Šta je Nigella sativa ili čorokot?

Latinski naziv: Nigella sativa

Engleski naziv: Black seed oil/Black cumin oil

Mnogostruke upotrebe crnog sjemena su dovele do toga da ga se naziva „blagosljovljeno sjeme.“

Prehrambene vrijednosti

Nigella sativa je bogata prehrambenim vrijednostima:

• Monosaharidima ( jedno-molekularni šećer ) u formi glukoze, rhamnoze, xyloze, and arabinoze, koji su nađeni u sjemenu.

• Nigella sativa sadrži ne-škrobne polisaharidne komponente što je koristan izvor dijetalnih vlakana.

• Bogato je masnim kiselinama, posebno nezasićenim i esencijalnim masnim kiselinama ( Linol i Linolna kiselina ).Esencijalne masne kiseline se ne mogu proizvesti u ljudskom tijelu i time se moraju unositi u organizam putem hrane.

• Petnaest ( 15 ) amino-kiselina čine proteinski sastav crnog sjemena, uključujući osam od devet esencijalnih amino-kiselina.Esencijalne amino-kiseline se ne mogu sintetizirati unutar ljudskog tijela u dovoljnim količinama i time je potreban unos putem hrane.

• Nigella sativa sadrži Arginin koji je esencijalan za rast djece.

• Kemijske analize su dalje otkrile da Nigella sativa sadrži karoten, koji se u jetri pretvara u vitamin A, vitamin koji je poznat po svojim anti-tumorskim sposobnostima.

• Nigella sativa je također izvor kalcija, željeza, natrija i kalija.Ljudsko tijelo ima manju potrebu za ovim elementima, ali im je glavna funkcija da djeluju kao esencijalni ko-faktori u cijelom nizu enzimskih funkcija.

Nigella sativa – klinički podaci

Nigella sativa – klinički podaci Nigella sativa se koristi za tretman pri sljedećim indikacijama:

-Probavne tegobe i nadimanje usljed nedovoljnog lučenja žuči uključujući grčeve u želucu, zatvor i hemoroide, pospješuje lučenje mokraćne kiseline ( u liječenju uloga ), oslabljenje funkcija jetre, migrena, jačanje vitalnosti organizma, protiv iscrpljenosti, poboljšanje otpornosti organizma posebno u bolesnim i rekonvalescentnim stanjima, protiv upala, poboljšanje probave i apetita, pospješuje znojenje i obara tjelesnu temperaturu, protiv proljeva, odstranjuje gliste, protiv bakterijskih, gljivičnih i virusnih oboljenja, liječenje glavobolje, hipotenziv, protiv krvarenja ( epistaksa i hemofilija ), protiv kancerogenih oboljenja, liječenja oboljenja trakavice, smanjuje nivo šećera u krvi, diuretik, pospješuje lučenje mlijeka kod dojilja, reguliše hormone rasta, liječenje nekontrolisanog mokrenja, liječenja čira želuca i dvanaestnjaka, za snižavanje holesterola u krvi i triglicerida, afrodizijak.

- Liječenje upala nosnih šupljina, ekspektorant, liječenje suhog kašlja, liječenje bronhijalne astme i gripe, alergija, bronhitisa, emfizema, kongestije.

- Liječenje tinije stopala i noktiju, psorijaze, ekcema, lišaja i reumatizma Kod alergijskih stanja, Nigella sativa može imati anti-histaminske efekte.Za Nigellu sativa je mišljeno da ima imunološko-zaštitne efekte. Preliminarni dokazi sugerišu da može pomoći minimizirati kemoterapijom izazvane padove u vrijednostima hemoglobina i leukocita. Nigella sativa može biti korisna i kao anti-tumorski agent. Prema studijama, u potpunosti uništava stomačne tumore, karcinome i Ehrlich ascites karcinom.

Raznoliki sadržaj ulja djeluju tako fascinantno zajedno, da se može mirno reći da je ulje čorokota “lijek za sve”.

U ranijim stoljećima, ulje je bilo poznato u našoj okolini.Bio je primjenjivan protiv nadutosti, žutice, dizenterije, problema stomaka i pluća, protiv problema sa mokrenjem.Nadalje je korišten kod trudnica i rodilja za poboljšavanje veće proizvodnje mlijeka. Na žalost dolaskom kemijskih sredstava ulje čorokota je palo u zaborav.

Međutim danas doktori sve više preporučuju upotrebu ulja čorokota.

Postoji vise vrsta curukota i nisu sve lijecive, neke su manje lijecive, neke nemaju nikakvo djelovanje na izlijecenje, a jedna vrsta curukota (“Nigella garidella“) je cak otrovna. Najlijecivija vrsta curukota je egipatski curukot i nosi latinski naziv “Nigella sativa“. Moze se kupiti kao sjemen koji se kuha i pije kao caj. Isto se to sjemenje moze i samljeti na mlin za kahvu i koristiti kao zacin u hrani. Isto tako postoji i ulje od curukota koje se moze stavljati npr. u salatu, a moze se pored caja jos na kozu mazati kod koznih bolesti ili cak i na ranu, jer curukot ima dezinfekciono djejstvo.

Efekti i nacini upotrebe:

Sjeme čurokota je neškodljivo i efikasno i može ga koristiti svako. Njegovi efekti se postižu kroz ustrajanu upotrebu. Ukoliko se upotrebljava na odgovarajući način i uz ispravno doziranje, neće izazvati bilo kakve iritacije, niti neželjene popratne efekte. Sjeme čurokota se može koristiti takodje u liječenju diabetes Mellitus-a i dijabetisa uzrokovanog alergijom, ali je preporučljivo da se tretman odvija pod kontrolom ljekara, jer derivati čurokota spuštaju nivo šećera u krvi. Trudnicama se ne preporučuje korištenje ovog lijeka.

Mehmed II je rođen u Edirnu, tada glavnom gradu Osmanske države, 29. Marta 1432. godine. Njegov otac je bio sultan Murat II, a majka Huma Hatun. Kada je imao 11 godina poslan je u Amaziju da pohađa školu i stekne iskustvo što je bila praksa i ranijih sultana. Nakon što je sultan Murat II sklopio mirovni ugovor sa Karamanskim carstvom koje se također nalazilo u Anadoliji, on je Augusta 1444. sve sultanske ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II koji je tada imao 12 godina. U samom početku svoje vladavine, Mehmed II je zamolio svog oca Murata II da preuzme tron pred bitkom za Varnu, ali je Murat to odbio. Bijesan na svog oca, koji se davno penzionisao i živio mirnim životom u Anadoliji, Mehmed II je napisao: “Ako si ti Sultan, dođi i vodi svoju vojsku. Ako sam ja Sultan, ovim ti naređujem da dođeš i vodiš moju vojsku.” To pismo je ipak prisililo Murata II da vodi Osmansku vojsku u Bici kod Varne 1444. Legenda kaže da je Muratov povratak tražio Halil-paša veliki vezir tog vremena koji nije priznavao vođstvo mladog Mehmeda II zbog toga što je Mehmedov učitelj bio njegov veliki neprijatelj i on se bojao da u tom duhu nije odgojio svog učenika. On je kasnije likvidiran od strane Mehmeda II tokom opsade Konstantinopolja na temelju optužbi da je podmićen ili da je nekim drugim načinom pomogao braniocima.

Mehmed II postaje sultan prvi put 1444. godine poslije abdikacije svog oca Murata II To prvo razdoblje vlasti završava iste godine kada mu se vojnici bune poslije poraza od križarske vojske i vraćaju na vlast Murata II. Kada mu otac po drugi put abdicira 1451. godine Mehmed II se pobrinuo da više nikad ne može biti vraćen na vlast.

Postoji priča da je Mehmed II kada je ušao u Palatu Cezara, koja je osnovana hiljadu godina prije Konstantinopolja on je izrekao poznate perzijske stihove: “Pauk plete zavjese u palati Cezara; sova poziva osmatrače u tornjevima Afrasiab.” Nakon pada Konstantinopolja, Mehmed je uzeo titulu Cezar Rima (Kayser-i Rûm), jer je Bizantsko carstvo bilo priznati nasljednik Rimskog carstva nakon što je glavni grad premješten u Konstantinopol 330. godine n.e.

Osvajanje Konstantinopolja je omogućilo Mehmedu II da okrene svoju pažnju ka Anadoliji. Mehmed je pokušao stvoriti jedinstvenu vlast u Anadoliji osvajajući Turske države zvane Bejlik i Grčko carstvo Trebizonda na sjeveroistoku Anadolije, ujedinjujući se sa Zlatnom hordom sa Krima. Jedinstvena Anadolija je postignuta mnogo prije Mehmeda, za vrijeme sultana Bajezita I ali je Bitkom kod Ankare 1402. novoformirana zajednica zemalja uništena. Mehmed II je ipak uspio, kako će se kasnije pokazati trajno ujediniti ove Anadolske države što mu je omogućilo da se nesmetano okrene prema Evropi i tamošnjem širenju. Također, još jedan bitan politički događaj se desio u njegovo vrijeme. On je zapravo uobličio njegov stav prema Istoku. To je bio uspon Turkmenistanskog kraljevstva. Sa vodstvom Uzun Hasana Turkmenistansko kraljevstvo je dostiglo veličinu Osmanskog carstva u to vrijeme ali je u bici kod Otlukbelija Osmanska vojska zaustavila širenje Turkmenistana i pripojila njihove teritorije sebi. Taj događaj je pokazao sultanu Mehmedu II da njegova vojska nema prave konkurencije na Istoku, te se on potpuno usmjerio ka Zapadu. Na tom putu mu je stajala Evropa.

Osvajanja u Evropi

Mehmed II ulazi u konstantinopol sliku nacrtao Fausto Zonaro

Mehmed drugi je na Istok išao do Beograda, gdje je pokušao zauzeti grad John Hunyadija na Opsadi Beograda 1456. Mađarski činovnici su uspješno odbranili grad i Osmanlije su se povukle sa velikim gubitcima na kraju, ali su na poslijetku oni zauzeli cijelu Srbiju. On je također ušao u konflikt sa svojim bivšim vazalom, Princom Vladom III Drakulom od Vlaške 1462. godine od koga je izgubio jednu bitku. Tada je Mehmed II pomogao Vladovom bratu Raduu da osveti Osmansku vojsku i Radu je uspio potpuno poraziti svog brata koji je poražen pobjegao iz zemlje. 1475., Osmanlije su doživile veliki poraz narukama Stefana Velikog od Moldavije u Bitci za Vaslui. 1476., Mehmed je pobijedio Stefana u Bitci za Valeu Albu i umalo je uništio svu malobrojnu moldavsku vojsku. Onda je otpustio upravnika Sucaeve (Moldavija) ali nije uspio nikada osvojiti svu Moldaviju. Zbog širenja kuge i gladi on se sa svojom vojskom morao povući ispred Stefanove vojske i Drakule koji je dolazio u pomoć sa 30,000 vojnika. Mehmed II je napao Italiju 1480. Namjera mu je bila da osvoji Rim i da “ujedini Rimsku Imperiju”, i, u početku, je izgledalo kao da to može uraditi sa lahkim zauzimanjem Otranta 1480. ali je Otranto preuzet od strane papine vojske nakon Mehmedove smrti 1481. godine. Ti oružani sukobi između Osmanske vojske i Evropljana su pokazali da Osmansko prisustvo u Evropi nije privremeno. Tokom vladavine Mehmeda II, Balkanske snage su skoro kompletno asimilirane od strane Osmanske vojske koju nikako nisu mogli zaustaviti. Vladavina Mehmeda II je također dobro poznata i po religioznoj toleranciji sa kojom se ophodio prema svojim podanicima što je bilo veoma neobično za Srednji vijek. Međutim, njegova vojska se regrutovala iz Devširme. Oni su uzimali mladu kršćansku djecu i shodno njihovim sposobnostima ih još u najranijem periodu stavljali u razne službe. Mehmed II je govorio sedam jezika (uključujući Turski, Grčki, Hebrejski, Arapski, Perzijski i Latinski) kada je imao 21. godinu (kada je osvojio Konstantinopolj). Nakon pada Konstantinopolja, on je osnovao mnoge univerzitete i koledže u gradu, neki od njih su i danas aktivni. Mehmed II je također poznat prvo kao Sultan koji je ozakonio kriminal i slične prekršaje uz adekvatne kazne mnogo ranije Sulejmana zakonodavača koji je to uradio upravo po njegovom primjeru. Mezar Mehmeda II se nalazi u Fatihovoj džamiji u Istanbulu ; također i Most Sultana Mehmeda je nazvan po njemu.

izvor: wikipedia.com

Nema nikakve dvojbe: kad nas “strese struja”, to možrmo zahvaliti djelovanju elektrona. Upalimo li žarulju, titrajući elektroni stvaraju svjetlosne valove. Ti isti elektroni u odašiljačkoj anteni proizvode radiovalove. Gotovo da stalno imamo posla s djelovanjem elektrona, ali šta se iza njih zapravo skriva i dalje je zagonetka.

Sitni su, štaviše nevjerovatno sitni. Možda nam je još iz školskih dana u sjećanju ostala činjenica da imaju samo 1:1800 mase protona. A kako su protoni otprilike 10 000 puta manji od najmanjeg atoma, najčešće ne uspijevamo zamisliti veličinu elektrona. Njegova veličina za naš je mozak zapravo nepredočiva. Uprkos tome, zajedno s ništa manje tajnovitim kvarkovima, ubrajamo ga među najmanje do sada poznate prave čestice.

Zorna, ali pogrešna predstava

U najmanju je ruku sigurno da su elektroni nosioci negativnog električnog naboja. Zbog takvog naboja elektroni u pravilu kruže oko protona, koju su suprotnog, dakle pozitivnog naboja. Takvu tvorevinu nazivamo atom. Uprkos znatnoj razlici u veličini, proton i elektron nose jednake električne naboje, samo suprotnog predznaka.

Zbog jednostavnosti se često kaže da elektroni oko protona kuže krećući se po određenim stazama, pri čemu se pojedine vrste atoma (čitaj hemijskih elemenata) razlikuju brojem protona i elektrona. Takva predstava atoma, poznata i pod nazivom Bohrov model atoma, vrlo je zorna, ali netačna.

Na primjer, pogrešno je i to što je Bohr elektrone smjestio na tačno određene staze. Zapravo je na taj način svakom elektronu odredio tačan položaj i impuls, što je nemoguće zbog Heisenbergovog načela neodređenosti, postavljenog 1927. Tek je kvantna mehanika, odnosno fizika utemeljena na načelu neodređenosti, omogućila tačno izračunavanje odosa unutar elektronskih ljuski. Dakle, odustalo se od fizikalno nemjerljivih veličina, popt staze elektrona, njegovog položaja i brzine u stazi, pa se prešlo na kvantnomehanički opis. Njime se, međutim, dobiva posve drukčija predstava „zamagljenog“ atoma.

Čestice ili valovi?

Želimo li biti malo jasniji, kažimo da se na kraju stiglo do „valnomehaničke“ predstave atoma ili „Schrodingerovog modela atoma“. Po tom se modelu elektron, ovisno o količini energije koju sadrži, može kretati po orbitalama, odnosno stazama raznih geometrijskih oblika, nazvanih s-, p-, d- i f-orbitale.

Danas se pomoću tih kvantnomehaničkih predstava mogu davati mudre izjave o vjerovatnom prostoru u kojem se kreću elektroni, no u prošlo su doba poslužile stvaranjju novih predstava o prirodi samih elektrona. Tako je postalo jasno da alektroni nemaju samo karakteristike čestica, nego i valova.

Također valja još znati da je kvantna mehanika dobila ime po tome što predmete svojih istraživanja (na primjer čestice, valove ili energiju) stalno kvantificira. To znači da oni uvijek stižu u tačno određenim količinama (tzv. Kvantima), odnosno energetskim porcijama nepromjenjive veličine.

Koliko god jednostavno to zvučalo još uvijek nadmašuje našu sposobnost predstavljanja. Jer šta su zapravo elektroni? Valovi ili čestice? Odgovor je vrlo jednostavan: oni su oboje! Kao prave kvantnomehaničke čestice kojima je teško odrediti svojstva, elektroni nikad nisu samo čestice ili samo valovi. Oni uvijek imaju karakteristike i jednog i drugog, zbog čega se u kvantnoj mehanici govori o stanjima.

Taj je dvostruki život elektrona doduše možda teško razumjeti, ali je ipak stvarnost. Različitim klasičnim fizikalnim pokusima (primjerice istraživanjem katodnog zračenja i interferencije elektrona) ne samo da smo odavna dokazali njihovu prirodu, nego u svakodnevnom životu dvojnost njihovog postojanja stalno praktično iskorištavamo.

Prave čestice

Uprkos toj dvojnosti, elektroni su prave čestice. Štaviše, sa stanovipta kvantne mehanike riječ je o pravim elementarnim česticama. Prema današnjim spoznajama nedjeljivi su i trenutno nema nikakvih naznaka da bi se mogli dalje dijeliti.

Doduše, noviji fizikalni pokusi pokazuju da su elektroni još (mnogo) sitniji negoli se prije pretpostavljalo. To je nerijetko vodilo pretpostavci kako bi veličina elektrona mogla biti jednaka nuli. Ta bi nas tvrdnja, međutim, odvela na potpuno pogrešan put jer bi se u eloektronima u tom slučaju morala nalaziti pohranjena tako golema količina energije da bi to iz korjena promijenilo ne samo matematički svijet fizičara, nego bi se, da stvar bude još gora, i elektroni morali raspadati u silovitim eksplozijama. Međutim, takvo nešto nikad nije opaženo.

Brzo kretanje

Dvojnosti vala i čestice pridružuje se, na kraju još jedna teško shvatljiva karakteristika elektrona, naime njihov tzv. spin. Taj pojam, porijeklom iz engleskog jezika, znači „brzo se vrtjeti“ ili „kružiti“. Elektron, naime, možemo zamisliti poput vrtećeg zvrka.

Međutim, elektron se može okretati samo ulijevo ili samo udesno, što se izražava kvantnim brojem spina. Ovisno o smjeru okretanja, kvantni broj spina ima pozitivan ili negativan predznak. Par elektrona koji dijeli istu orbitalu uvijek se razlikuju po smjeru spina.

Dakle, ispunjena orbitala sadrži jedan elektron s pozitivnim i jedan elektron s negativnim spinom. To okretanje elektrona utiče na treću važnu karakteristiku elektrona. Oni, naime, imaju magnetnsko polje koje je u ovisnosti o smjeru spina usmjereno prema gore ili prema dole.

Na tom svojstvu, na primjer, počiva feromagnetizam, kod kojeg neki elektroni atoma željeza u određenim dijelovima metala i u određeno vrijeme imaju isti spin. Zbog toga se svojstva, također, elektroni u magnetskim poljima orjentišu u skladu s njihovim spinom.

Mjesec je oduvijek privlačio ljude i raspirivao im maštu. Oko njegovih navodno magičnih moći  kojima je uticao kako na čovjeka, tako i na prirodu, ispredale su se legende i priče. No, jedno je sigurno, privlačna sila tog Zemljinog satelita utiče na morske mijene, plimu i oseku.  Ne bi li onda Mjesec mogao imati utjecaja i na sveukupnu prirodu, sa svim njezinim živim bićima? Napkon, i ljudsko se tijelo od oko 75 posto vode. Američki liječnik L. Lieber nagađa bi li u ljudskom tijelu mogle biti moguće ne samo plime i oseke, nego čak i prave poplave. I upravo te mini-poplave on drži odgovornima za stvaranje osjećaja napetosti, za otekline i razdražljivost koji se nerijetko pojavljuju za punog Mjeseca. Kako bimo inače mogli objasniti nemir i uzubđenje koji mnogi za uštapa? Tada mnogi vrlo loše spavaju – 40 posto Nijemaca tvrdi da ima problema sa spavanjem povezanih s Mjesecom – ili se češće svađaju.

Nedostajući dokazi

Vjerovanje u raznovrsne uticaje Mjeseca nakoć je bilo sasvim uobičajeno. Tako, primjerice, njemačka riječ „Laune“ (raspoloženje) potiče od latinske riječi „Luna“ koja znači Mjesec. Još su drevni Rimljani vjerovali da Mjesec utiče na čovjekovo raspoloženje i bili uvjereni da se neka duševna stanja mogu izravno povezati sa Mjesecom. „Bila bi ludost isključiti uticaj mjesečevih ciklusa na život na Zemlji“, objašnjava profesor Wolf Singer s Instituta za istraživanje mozga Max Planck u Frankfurtu. Ali se odmah i ograđuje: „Podudarnosti među pojavama još nisu dokaz postojanja stvarnih veza. Čvrste veze možemo vidjeti tek kad objasnimo mehanizme putem kojih Mjesečev ciklus može uticati na biološke procese na Zemlji“, pojašnjava profesor Singer. Dakle, niti sami naučnici ne poriču uticaj Mjeseca na čovjeka – samo dosad još nisu uspjeli pronaći vjerodostojne dokaze u korist niti protiv toga.

Osjetljiva priroda

Vremenskim zakonitostima odvijanja životnih procesa, dakle uticajem različitih prirodnih ritmova na čovjeka i životinje – počev od onih u trajanju od jedne sekunde ili manje, pa sve do godišnjih i mjesečnih ciklusa – bavi se grana medicine nazvana kronobiologija.

Kronobiolozi vjeruju da su dokazali kako cijela priroda vrlo senzibilo reguje na slabu Mjesečevu svjetlost. Muhe žešće nasrću, štakori češće grizu, ribe plivaju u dublju vodu. Naučnici su uspjeli dokazati da se živa bića u moru, primjerice alge, pokreću u skladu s morskim mijenama. Jednoćelijske alge kremenjašice tokom oseke iziđu iz pijeska i ponovo nestanu nekoliko trenutaka prije negoli nadođe plima. Jednostavnim pokusom uspjelo je naučnicima kod algi dokazati postojanje svojevrsnog Mjesečevog sata : čak i kad su se nalazile u pješčaniku u labaratoriju, daleko od mora, slijedile su gibanja morskih mijena.

Jedna studija je osim toga pokazala da ritmovi izmjene dana i noći te različita jačina Mjesečeve svjetlosti imaju uticaj na ljudski organizam. Već i najslabija Mjesečeva svjetlost snažno utiče na ljudski hormonski sistem – uprkos činjenici da jačina Mjesečeve svjetlosti tokom najsvjetlijih noći ne premašuje 1,25-1,5 luksa, za razliku od Sunca čija jačina svjetlosti za vedra dana dostiže otprilike 100 000 luksa.

Zagonetni uštap

Činjenica je da je noć za punog Mjeseca vrlo svijetla. A činjenica je da čak i u doba postojanja gradske električne rasvjete, u kojem su ljudi izgubili stvarni osjećaj za dan i noć, biološki sat i podsvijest i dalje jako utiču na naše ponašanje.

Kronobiolozi idu i dalje. Smatraju da nije slučajno što menstrualni ciklus žena prosječno traje 29,5 dana, što tačno odgovara trajanju jedne Mjesečeve faze. Mnoge su kulture za punog Mjeseca svetkovale plodnost. Je li to doista bila slučajnost? Ili su prijašnje kulture poznavale moć Mjeseca te je koristili? Istraživanja polaze od pretpostavke da se u davnoj prošlosti ovulacija mnogih žena poklapala s pojavom punog Mjeseca.

Je li riječ o praznovjerju?

Uprkos svemu, zagovornici Mjesečevog uticaja teško će uvjeriti skeptike. Previše nevjerovatno zvuči da taj mali satelit koji kruži oko Zemlje ima uticaj na sudbinu i zdravlje ljudi. Vjerovanje u tzv. Astromedicinu odbacuje se kao ezoterično praznovjerje. Ipak, unatoč svim nagađanjima i sumnjama postoji trag koji bi nam možda jednom zauvijek mogao dati odgovor na sva pitanja o Mjesecu i njegovom uticaju na živa bića.

Mjesecima su se naučnici poznatog istraživačkog instituta CERN kod Ženeve čudili doduše malim, ali stalnim smetanjama koje su se pojavljivale tokom izvođenja eksperimenata. U svojim visokotehnološkim labaratorijama pokušavaju s pomoću velikih uređaja razriješiti posljednje zagonetke našega svijeta i nastanka svemira. U tu svrhu u 27 kilometara dugom prstenastom akceleratoru gotovo brzinom svjetlosti ispucavaju elementarne čestice jednu u drugu. Tragovi nastali pri sudarima daju informacije o događaju u kojem je prije 15 milijardi godina rođen cijeli svemir.

Objašnjenje za primjećene smetnje naučnici su pronašli tek kad su slučajno otkrili krivulje energetskih kolebanja tačno prije krivulje morskih mijena koje dvaput dnevno izaziva Mjesec.

Uticaj na živce

Spoznaje iz biologije podupiru takve pretpostavke. Mjerenja pokazuju da našim živčanim tkivima protiče slaba istosmjerna struja na koju utiču elektromagnetna polja. Na mjestu podražaja ona uzrokuje stvaranje živčanog impulsa. Doista : premda jedva primjetno, zemaljsko magnetno polje mijenja se u ovisnoti o položaju Mjeseca.

„No već su i te minimalne promjene dovoljne da uzrokuju razdražljivo raspoloženje“, kaže profesor Rober Becker sa Univerziteta Syracuse u državi New York. „U našem živčanom sistemu postoje čvorići koji povećavaju aktivnost električnih impulsa i brinu se za to da živci reagiraju čak i na najmanja magnetna kolebanja.“

KAKO NA NAS UTIČU MJESEČEVE FAZE

Mlađak Simbolizira rast i vitalnost, idealno vrijeme za početak, za post. Sad je najbolje vrijeme za pomirenje i meditaciju – ali i za pljevljenje korova.

Prva četvrt Odluke koje smo donijeli za mlađaka sad se realiziraju, to je vrijeme pribavljanja i građenja, skupljanja snage. Pozitivno za uzgoj stoke, poslove s novcem i građenje ognjišta. Biljke bolje rastu.

Puni Mjesec ili uštap Ima najjače djelovanje, sve postaje intenzivnije i bogatije. Pogoduje skupljanju meda i kuhanju voća i povrća. Pozor : svađe za punog Mjeseca mogu se pretvoriti u nasilje.

Posljednja četvrt Faza olakšanja, odbacivanja tereta. Sad je pravo vrijeme za oslobađanje od problema, tjelesnih ili duševnih, te za opuštanje. Dobro je vrijeme za operacije i ugovaranje zubarskih termina.

Tajanstveni kanali

O tome je prvi počeo raspravljati talijanski astronom Giovanni Schiaparelli kad je u ljeto 1877. na Marsu uočio niz tamnih linija iza kojih je naslućivao žljebaste ustroje i jarke. Nalazili su se između tamnih područja planeta koje je opisao kao mora. Jarke je nazvao „canali“, što je zbog značenja te riječi na talijanskom protumačeno kao mogućnost postojanja čovjeku sličnih bića na Marsu – smatralo se, naime, da su kanali umjetne tvorevine.

Raspad molekula

Iznad 100 C velike organske molekule raspadaju se u manje. Pri temperaturi od nekoliko hiljada stepeni Celzija opstaju još samo pojedini atomi. S druge strane, na temperaturama mnogo nižim od tačke smrzavanja biohemijski se procesi tako brzo usporavaju da aktivan život više nije moguć. Najpovoljnije su temperature između 25 i 45 C. Tjelesna temperatura većine visokorazvijenih živih bića upravo je unutar tog temperaturnog raspona i takvom se održava nizom složenih upravljačkih sistema.

Začudo, posebni uvjeti okoliša poput kisika u atmosferi ili mnogo vode nisu neophodni peduvjeti za život. Mnogi sićušni živi organizmi mogu preživjeti i u najokrutnijim uvjetima u okolišu.

Kad je riječ o nastanku života, često se spominju pokusi Stanleyja L. Illera sa Univerziteta u Čikagu obavljani tokom 1953. On je u svom labaratoriju dokazao da u „praatmosferi“ načinjenoj od vodika, vodene pare, metana i amonijaka uz električna pražnjenja ili energijom bogatog ultraljubičastog zračenjanastaju aminokiseline, glavni sastojci molekula bjelančevina. Naučnici se slažu da je proces kojim se aminokiseline spajaju u veće molekule i živuće tvari u načelu moguć i na drugim planetima.

Barrie Jones i Nick Sleep, britanski astrofizičari s Otvorenog univerziteta u Milton Keynesu, također vjeruju da su pomoću svojih računalnih programa u svemiru pronašli zone pogodne za život. Sistem zasad najsličniji našem udaljen je „samo“ 46 svjetlosnih godina, a riječ je o zvjezdanom sistemu na kartama označen brojem 47 u sazviježđu Velikog Medvjeda.

Ekosfera slična Zemljinoj

Ta je zvijezda nešto toplija od Sunca, a njezina ekosfera, u kojoj može biti vode u tekućem stanju, seže daleko od nje. I u tom planetnom sistemu moguće su stabilne planetne staze – temeljni preduvjet za evoluciju . „47 Velikog mjedvjeda zasigurno je sistem u kojem se potraga za planetima sličnim Zemlji i životu sigurno isplati“, izjavio je Barrie Jones.

Pretpostavimo li da izvanzemaljski inteligentni ustroji odnosno bića zaista postoje, nastali bi prema istimnačelima i na isti evolucijski način kao i ljudi.

Problem goriva

U svakoj od oko 100 milijardi galaksija koje  možemo vidjeti najvećim teleskopima postoji oko 100 milijardi zvijezda. Putovanje do najbliže zvijezde trajalo bi mnogo godina, čak i da smo razvili tehnologiju putovanja brzinom svjetlosti. Svemirski bi brodovi u tom slučaju toko 10 000 godina mogli istražiti samo oko stotinku zvjezdanik sistema unutar vlastite galaksije. Svakome bi od svemirskih brodova, čak i kad bi bio pokretan atomskim pogonom, trebali milioni tona goriva. Koliko bi dakle dragocjene energije u takav poduhvat morali uložiti eventualni inteligentni vanzemaljci. Ali njihov je planet možda mnogo veći od Zemlje pa raspolažu golemim zalihama energije?

Ali to zasigurno ne može biti tako. Planet sa nekoliko hiljada puta većom masom od Zemljine, dakle oko 10 do 20 puta većeg promjera, već bi imao izgled zvijezde. Drugim riječima, ovisno o raspoloživom materijalu započinjanjem nuklearnih reakcija bi se u središtu jako zagrijao ili bi se poput bijelog patuljka sažeo i imao vrlo mali promjer. U oba slučaja život na njegovoj površini ne bi bio moguć.

Preslaba sila teže

Planeta izvanzemaljaca ne može biti ni mnogo manja od Zemlje jer bi njena sila teže bila preslaba pa bi s površine izgubila sve plinove i vodu, osnovni preduvjet za početak života iz prajuhe. Stoga, ako u svemiru igdje postoji neka izvanzemaljska civilizacija, vjerovatno živi na planetu veličinom sličnom Zemlji.

Veličina planeta izravno utiče na izgled i tjelesne mogućnosti njegovih stanovnika. Tako bi na velikom planetu mogla opstati samo mala i niska bića jer bi sila velika teža bića jako privlačila prema tlu. S druge strane, na malom bi se planetu mogla razviti vitka i nježna stvorenja i ona bi mogla jako narasti u visinu.

Mnogi naučnici smatraju da naša svemirska braća – ako imaju vrlo naprednu tehnologiju koja im u najmanju ruku omogućuje putovanja unutar svoje galaksije – imaju dovoljno pameti da spoznaju uzaludnost poduzimanja ekspedicija u potrazi za drugim živim bićima.

Uspostavljanje kontakta

Znači li to da s njima ne možemo uspostaviti nikakav kontakt? Ni slučajno. Naravno, veliki je problem što se s njima mora komunicirati na udaljenosti od mnogo milijardi i biliona kilometara. Kako ćemo mi ljudi sebe učiniti vidljivima i kako ćemo uhvatiti i prepoznati signale drugih civilizacija?

Za posmatrača iz udaljenih dijelova svemira naša planeta je jedva vidljiva tačka pokraj blještavog svijetlog Sunca (a pitanje je može li je kraj toliko sjajnije zvijzde uopće vidjeti, premda njeno postojanje neizravno može ustanoviti). Ima li, dakle, izgleda da će iko saznati nešto više o posebnostima Zemlje? Naučnici sa Princentonskog univerziteta tragaju za postpukom kojim bismo mogli provjeriti ima li nastanjenih planeta oko drugih sunaca. Nešto, naime, ipak odaje naš planet kao svijet bića: pomalo treperavo plavo svjetlo. Dok Mars i Venera svijetle prilično ujednačeno, sjaj se Zemlje stalno mijenja. Uslijed njezina okretanja Sunčeve sunčeve zrake naizmjence obasjavaju pustinje, šume, oblake i oceane koji ih zatim na različit način reflektuju u svemir. Te promjene sjaja iznenađujuće su jasne i mnogo govore o našem planetu.