21. januar, 2011.god.

ISTIKAMET–ustrajnost u vjeri-II dio

Hvala Allahu, dž.š., Stvoritelju i Vladaru svih svjetova! Salavat i selam šaljemo najodabranijem Allahovom robu i Poslaniku, Muhammedu, a.s. Neka je Allahova, dž.š., milost i oprost od grijeha na njegovu čestitu porodicu, ashabe i sve pripadnike njegovog ummeta, koji su živjeli, žive ili će živjeti sa Allahovim, dž.š., imenom na usnama!
Prošloga petka smo započeli temu ustrajnosti u vjeri, temu koja, ako je primijenimo u svojim životima, može nam osigurati milost Allahovu, dž.š. stoga ćemo, ako Bog da, i danas govoriti o istikametu, tj. ustrajnosti u vjeri!
Mjesto istikameta je u srcu i na jeziku. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.:
”Iman čovjekov neće biti ispravan sve dok mu srce ne bude ispravno, a srce mu neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravno govorio” Tj. čovjekov nijjet, koji se nalazi u srcu, moraju pratiti riječi i djela.
Jezik je organ koji nas može uvesti u Džennet, ali i u Džehennem. Pa zar čovjek svojim slavljenjem Allaha, dž.š.(subhanallah,elhamdulillah, la ilahe illellah, estagfirullah, i sl.) neće zaraditi Džennet? Svakako da hoće, uz Allahovu,dž.š., milost! A zar opet, sa druge strane, ako psuje, laže, vrijeđa, ponižava, omalovažava druge, prenosi njihove riječi, potvara i slična odvratna djela čini, neće ući u Džehennem?
Moramo znati i biti svjesni činjenice da je grijeh srcem i jezikom teži i opasniji od grijeha tijelom! Zar Iblisov grijeh nije bio grijeh srca i jezika, pa mu Allah, dž.š., nije oprostio i vječno ga iz Dženneta protjerao? A Ademov grijeh je bio grijeh tijela, pa mu je Allah, dž.š., oprostio i povratak u Džennet mu obećao.
Istikamet podrazumijeva i ustrajnost u čuvanju od grijeha. Čak i oni koji griješe i loša djela čine, osjećaju neispravnost svoje rabote i grižnju savjesti zbog učinjenog grijeha. Svako ponavljanje nekog grijeha ima za posljedicu umanjenje te grižnje savjesti, sve dotle dok čovjek ne počne osjećati ravnodušnost, pa onda čak i ponos zbog učinjenog grijeha (kada se počne hvaliti svojim grijehom: ”e vala sam se sinoć napio”…, ‘’s onom sam sinoć svašta radio”… Subhanallah! A ne zna jado jadni, da mu je to Allah, dž.š., kao kaznu dao da on zbog svoje strasti i zaslijepljenosti svojim grijesima, osjeća ponos zbog njih. Zato danas i imamo ljude koji govore kako alkohol nije grijeg, prostitucija nije grijeh, kako grijeh ne ulazi na usta, i slične nebuloze!
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ ﴿١١﴾
Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (Suretu -l- Bekare, 11)
أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَكِن لاَّ يَشْعُرُونَ ﴿١٢﴾
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (Suretu -l- Bekare,12)

Najgori stepen griješenja je ono griješenje koje se smatra ispravnim
Ustrajnost podrazumijeva stalnu budnost i borbu kako bismo ostali na pravom putu. Zato Allahov Poslanik vjernika u teškim vremenima poredi sa onim koji vjeru svoju čuva poput malo žeravice na dlanu, ako je drži u ruci prži ga, a ako je ispusti – ugasit će se. Onaj koji se bude pridržavao vjere i ustraje u teškim vremenima i iskušenjima, Allahov poslanik za njega kaže da će imati nagradu pedesetorice onih koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, riječi su našeg resula. Ovdje moramo napomenuti da je ovaj hadis izrečen u kasnijem periodu poslanstva u Medini, dakle ne misli se na one koji su među prvim prigrlili vjeru, nego na one koji su vjeru prigrlili u kasnijem periodu poslanstva!
Kako postići istikamet?
Tri su ”tačke” koje trebamo ”povezati”:
Allah, dž.š.,
Dobro društvo i
Stalno činjenje dobrih djela!

Istikamet ćemo postići samo ako nam Allah, dž.š., bude na prvom mjestu. Dakle, sve što činimo, da činimo u ime Njega, te da smo svjesni naše nemoći a Allahove, dž.š., Svemoći i Sveznanja. Zatim da gledamo sa kime se družimo, jer nas i Božiji Poslanik uči da je čovjek vjere svoga prijatelja. Svakako ako se družimo sa boljim i znanijim od sebe i mi ćemo nastojati da napredujemo po pitanju vjere i znanja, a ako se družimo samo sa lošijim od sebe, onda je velika mogućnost da bi i mi mogli ispasti iz kolosijeka islama i dobročinstva. I treća ”tačka” je stalno činjenje dobrih djela, makar ta djela bila malehna kao zrno maka, ili zrno gorušice, jer:
فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ﴿٧﴾
onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, (Zilzal,7)
Pozitivne posljedice istikameta
Rizk – opskrba od Allaha, dž.š.

وَأَلَّوِ اسْتَقَامُوا عَلَى الطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَاهُم مَّاء غَدَقًا ﴿١٦﴾

A da se pravog puta dr`e, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, (Džinn,16)
Lijep i udoban život. Istikamet je osnova lijepog, prijatnog i udobnog života, tj. život pun duhovnog zadovoljstva i sreće.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ ﴿٩٧﴾

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl,97)
Bereket, obilje od Allaha, dž.š., su još jedan od darova onima koji su ustrajni u vjerovanju svome, i koji vjeru svoju ne mijenjaju ni za šta na dunjaluku.
وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُواْ وَاتَّقَواْ لَفَتَحْنَا عَلَيْهِم بَرَكَاتٍ مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ وَلَكِن كَذَّبُواْ فَأَخَذْنَاهُم بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ ﴿٩٦﴾
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (A’raf,96)
Nadam se da će nas ovakve riječi uključiti na kolosijek Pravoga puta, jer samo uporni će uspjeti! Zato braćo moja, činimo što više dobrih djela, nemojmo posustajati u našoj vjeri, odgajajmo djecu našu u skladu sa našom lijepom vjerom, dajmo im islamski temelj, učimo sebe i djecu našu namazu, redovnosti u obavljanju namaza, postu i upornosti u podnošenju tegoba posta,udjeljivanju i pomaganju slabijih od nas. Sve što možemo učiniti od dobra činimo to u ime Allaha, dž.š.
Molimo Svemogućeg Stvoritelja da nas uputi na pravi put, da nam oprosti grijehe i uveća naša dobra djela!
Amin!!!

ISTIKAMET – ustrajnost u vjeri – I dio

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Stvoritelju i Vladaru svega vidljivog i nevidljivog, Gospodaru Sudnjeg dana! Salavat i selam neka je Njegovom resulu, najodabranijem među odabranim,, onome koji je pečat vjerovjesništva, Muhammedu, s.a.v.s. Allahova, dž.š., milost i oprost neka je na Muhammedove,a.s., ashabe, tabi’ine, tabi’i tabi’ine i na sve otale pripadnike resulullahovog, a.s., ummeta!
Svaki dan, u svakom namazu, na svakom rekatu, učimo svima nama dobro poznatu dovu iz prve kur’anske sure, sure El- Fatiha: ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَٲطَ ٱلۡمُسۡتَقِيمَ
”Uputi nas na pravi put”
Ovdje nam pažnju privlači riječ mustekim koja se uglavnom prevodi kao pravi ( siratal mustekim – pravi put). Od ove riječi je, svakako i izvedenica istikamet, što bismo, opet, mogli prevesti kao ustrajnost, a ona je u ovom našem putu od velike važnosti da bi se čovjek mogao upraviti da hodi pravim putem!
Istikamet- ustrajnost je jedini način da stignemo do pravog puta (siratal-mustekim), a samo takav put vodi do Allahove, dž.š., milosti, zadovoljstva i nagrade.
Da bismo bolje shvatili smisao istikameta moramo pogledati u značenja riječi i stanja koja su suprotna pravome putu (mustekim):
Krivi put,
Zabluda,
Nevjerstvo,
Nemoral,
Psovanje,
Povođenje za šejtanom,
Nastranost,
Laž,
Potvora,
Obmana
i mnoga druga ružna i odvratna djela koja je čovjek činio i koja čini danas.
Na pravome putu stoji prokleti šejtan, čovjekov otvoreni neprijatelj, sa jasnim ciljem, da one koji hode tim putem, skrene na stranputicu. Ovu sliku nam je najbolje predstavio Božiji Poslanik ( koji je svoje ashabe, a preko njih i sve nas podučavao odanosti i pokornosti Gospodaru svih svjetova, a sve to je činio bez ove današnje savremene tehnike). One je štapom u pijesku nacrtao pravu liniju rekavši:” Ovo je Allahov pravi put ( mustekim)”,a zatim je u pijesku nacrtao sa strana nekoliko iskrivljenih linija i rekao:” A ovo su šejtanovi putevi i na početku svakog ovog puta stoji šejtan navraćajući ljude da idu njime” (kao kafandžija koji stoji pred kafanom i navraća ljude da skrenu kod njega).
Zatim je poslanik proučio:
وَأَنَّ هَـٰذَا صِرَٲطِى مُسۡتَقِيمً۬ا فَٱتَّبِعُوهُ‌ۖ
” I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite…”
وَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلسُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمۡ عَن سَبِيلِهِ
” i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” ( Suretul- En’am, 153)

Istikamet je ustrajnost i odlučnost potrebna čovjeku da bi se održao na pravom putu. To je put onih koji imaju čvrstu vjeru, čvrsto uvjerenje (jekin), onih koji vole činiti dobra djela u ime Allaha, dž.š., onih koji ljude savjetuju lijepo i koji ih pozivaju na dobro a odvraćaju od zla.
Ko su to ustrajni?
Na ovo pitanje, koje nam se samo po sebi nameće, iz jednostavne želje da se upišemo u ustrajne, najbolji i najljepši odgovor nam daje Kur’an, pa poslušajmo:
وَلَهَدَيْنَاهُمْ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ﴿٦٨﴾
”I na pravi put (put ustrajnosti) ih usmjeri.”
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقًا ﴿٦٩﴾

‘’Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ( u pobožnosti dokazanih) ljudi, kojima je Allah voju milost darovao. A kako će oni divni drugovi biti.’’ (Suretun – Nisa, 68-69)
Onaj koji želi priključiti se i ostati na lađi zvanoj Pravi put, mora uložiti određeni trud i žrtvu određenu na tom putu podnijeti:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿٣٠﴾
” Onima koji govore Gospodar Naš je Allah, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (i govore), ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan”. ( Suretu-l-Fussilet,30)
Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi je tražio od Božijeg Poslanika, a.s., da mu kaže nešto o islamu nakon čega više neće morati nikoga pitati, pa mu Božiji Poslanik reče: Kul amentu billahi summe stekim!
”Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!” tj., Reci da vjeruješ u Allaha i dokaži svoje riječi, musliman si i klanjaj, čini dobro, posti, istigfar čini, nemoj samo govoriti dobar sam ja, imam dobru dušu, vallahi, svaki hajvan ima dušu pa se ne hvali njome. Budi uporan u namazu, čini dobra djela, makar ona bila sitna kao zrno maka i još sitnija, pa se možeš nadati Allahovoj, dž.š., milosti.
Jedan čovjek iz faraonove svite je tražio dozvolu od faraona (svog lažnog idola) da ubije Musaa, a.s., na što je jedan od prisutnih, koji je bio vjernik i krio svoju vjeru, rekao:
أَتَقْتُلُونَ رَجُلًا أَن يَقُولَ رَبِّيَ اللَّهُ
”Zar da ubijete čovjeka samo zato što govori Gospodar moj je Allah?’(Gafir, 28)
Zar samo zbog jedne riječi da ubijete čovjeka, samo zato što se ne slaže sa vama u vjerovanju?

Zar zbog jedne jedine riječi, kojom potvrđujemo svoju vjeru u Jednog Stvoritelja nisu protjerani sa svojih ognjišta naša braća iz Podrinja?
Allah dž.š., takve spominje u Kur’anu:
”Onima koji s, ni krivi ni dužni, iz zavičaja svojih protjerani, samo zato što su govorili Rabbunallah – Gospodar naš je Allah…”
Braćo moja u dinu, znajmo da je naš raspored :La ilahe ilellah (Amentu billah), zatim istikamet (utrajnost, dokaz djelom, namazom,, postom, lijepom riječju i sl.), a onda Džennet gdje ćemo, ako Bog da, uživati plodove naše ustrajnosti u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.
I na kraju ove hutbe, molimo Uzvišenog Stvoritelja da nas učini od ustrajnih, Njemu odanih i pokornih robova!!!
Amin!

إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا
قَلِيلًا أُولَٰئِكَ لَا خَلَاقَ لَهُمْ فِي الْآخِرَةِ وَلَا
يُكَلِّمُهُمُ اللَّهُ وَلَا يَنْظُرُ إِلَيْهِمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ
وَلَا يُزَكِّيهِمْ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ [٣:٧٧]
Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim
što malo vrijedi – na onome svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih
neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti,
niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka. ( Sura Ali Imran, 77)

Zakletva je jedno od sredtava komunikacije među ljudima. Njome
učvršćujemo svoje riječi I stavove, te nastojimo dokazati da je ono
što govorimo istina.
Čovjek se kune u raznim situacijama:
-       Na sudu: kad tuži ili kad svjedoči;
-       Kad iznosi kvalifikaciju o drugom čovjeku;
-       Zaljubljeni se kunu jedni drugima na vjernost;
-       U svakodnevnom govoru, svjesno ili nesvjesno, kao dio svakodnevnoga
govornoga repertoara.
Ako želimo govoriti o zaklinjanju, moramo prvo zaviriti u naše navike,
kako bismo mogli sami sebi odgovoriti na sljedeće pitanje:
Čime se ljudi sve kunu?
Jedni se kunu : Allahom, Kur’anom, Mushafom, Suncem, Zemljom,
Zvijezdama, Mjesecom, Ćabom, i sl.
Drugi se, opet, kunu: ocem, majkom, evladom, hljebom, kahvom, vladarima, i sl.
Treći na ime zakletve na sebe prizivaju razne Allahove, dž.š., kazne
(da Bog da mi se desilo ovo, ono i sl.).
Ovdje moramo istaći da je svaka zakletva, mimo zakletve Allahom,
dž.š., pogrešna, grijeh koji nas vodi u širk, ili bar opasno blizu
širka, jer, ono čime se neko od nas kune je za nas svetinja. Ako se
neko kune nečim mimo Allaha onda on to, neuzu billah, izjednačava sa
Allahom, dž.š. Ovo šejtan dobro zna, pa nas navraća da se kunemo nečim
drugim mimo Allaha, npr.: čovjek se kune Allahom, a neko mu kaže: Jok,
de ti meni se djecom zakuni! E pa nemoj mu se brate i sestro ni djecom
zaklinjati, jer, ako mu i zvijezde i Sunce sa neba skineš, on ti neće
vjerovati!
Ili drugi primjer, a to nam mogu posvjedočiti oni koji su živjeli
prije rata, u vrijeme bivše države: Igraju djeca fudbal i, u žaru
borbe, počnu se prepirati: Jest faul! Nije faul! Jest Boga mi! Nije
Boga mi! Jest Allaha mi! Nije Allaha mi! E, jest Tite mi! E, kaže jest
faul, zakleo se Titom!
Ovo nam svakako puno govori o nama samima, kakav nam je bio sistem
vrijednosti! Nemojmo  da nam i danas bude isti sistem vrijednosti, kao
u gore navedenim primjerima!
Zakletva ne smije biti naša svakodnevnica, jer,mekruh je stalno se i
zaklinjati! Ako i moraš, zakuni se Allaho, dž.š., i nemoj se puno
ubjeđivati i nadvikivati u zakletvama! Kaže Božiji Poslanik,
s.a.w.s.,: „Pazite! Svevišnji Allah vam zabranjuje da se kunete
očevima vašim! Kad se neko od vas bude zaklinjao neka se zaklinje
Allahom.“

Svakako, bilo bi pogrešno govoriti o zakletvi, a ne progovoriti
nekoliko riječi i o lažnoj zakletvi, lažnom zaklinjanju kojim ljudi
nastoje pridobiti neku korist!
Lažna zakletva se može podijeliti na tri vrste!
-Jemini lagv –nesvjesna zakletva, kada se čovjek zakune za nešto
Allahom, mislivši da je tako, a ono se ispostavi da nije tako. Ova
zakletva je malo manje opasna vrsta lažne zakletve, ali svakako, ne i
bezopasna, koje bismo se morali čuvati koliko god možemo.
-Jemini mun’akide – zavjetna zakletva kada se zakunemo da ćemo uraditi
nešto što je dobro, ili da ćemo ostaviti nešto što nije dobro, pa to
ne ispunimo. Za ovu vrstu lažne zakletve potreban je kefaret, a on se
sastoji od tri dana posta za neispunjenje zavjeta na koji smo se
zakleli Allahovim, dž.š., imenom.
Božiji Poslanik, s.a.w.s., kaže: „Ko se zakune da nešto neće učiniti,
pa kasnije          uvidi da mu je bolje da to učini, neka učini ono
što je najbolje ( i neka kefaret izvrši)
-Jemini gamus – je svjesna lažna zakletva, kada se neko svjesno kune Allahom,
za nešto što je laž. Ova vrsta krivokletstva je težak prijestup i
karakteriše se kao jedan od najvećih grijeha. Ovom zakletvom se gaze
prava drugih i uzima se njihov hakk.
Zbog svega navedenog, vidimo da je lažna zakletva veliko zlo
čovječanstava koje narušava međuljudske odnose, uništava čovjeka i
njegov imetak, udara na čast i obraz drugih i sl. Zbog svega
navedenog, ovaj grijeh je zabranjen Kur’anom i hadisom! Uzvišeni Allah
kaže:

وَلَا تَتَّخِذُوا أَيْمَانَكُمْ دَخَلًا بَيْنَكُمْ فَتَزِلَّ قَدَمٌ
بَعْدَ ثُبُوتِهَا وَتَذُوقُوا السُّوءَ بِمَا صَدَدْتُمْ عَنْ سَبِيلِ
اللَّهِ ۖ وَلَكُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ [١٦:٩٤]
I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da
se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću
iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas
još čeka.
وَلَا تَشْتَرُوا بِعَهْدِ اللَّهِ ثَمَنًا قَلِيلًا ۚ إِنَّمَا عِنْدَ
اللَّهِ هُوَ خَيْرٌ لَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ تَعْلَمُونَ [١٦:٩٥]
I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono
što je u Allaha – za vas je, da znate, bolje!  (En-Nahl, 94-95)
Božiji poslanik, s.a.w.s., kaže:
“ Ko Učini zakletvu da njome ugrabi tuđu imovinu, susrest će Allaha (
na Sudnjem danu) a On na njega ljut.”
Povedimo računa da ne razljutimo našega Stvoritelja i molimo Ga da
budemo proživljeni među čestitim robovima Njegovim, kojima će se on
obratiti riječima:
يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ [٨٩:٢٧]
A ti, o dušo smirena,
ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً [٨٩:٢٨]
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
فَادْخُلِي فِي عِبَادِي [٨٩:٢٩]
pa uđi među robove Moje,
وَادْخُلِي جَنَّتِي [٨٩:٣٠]
i uđi u Džennet Moj!

Ibro ef. Mulić

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنَ الظَّنِّ
إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ
بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ
مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ
رَحِيمٌ [٤٩:١٢]
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su,
zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!
Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a
vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima
pokajanje i samilostan je. (El-Hudžurat,12)
Svemogući nam ovim ajetom predstavlja svu odvratnost ovoga grijeha,
jer su na istom nivou kod Allaha, dž.š., ogovaranje i jedenje mesa
umrloga brata. Dakle, kada neko ogovara svoga brata ili sestru po
vjeri, morao bi biti svjestan da mu je taj grijeh toliko veliki kao da
je došao na dženazu svome bratu ili sestri, i umjesto dove i fatihe za
njega, on zasio za njegovo tijelo I jede njegove mrtve ostatke. Znam
da nam je to svima gadno ui odvratno, ali moramo već jednom shvatiti i
svu težinu i odvratnost naših grijeha koje činimo.
Na osnovu ovoga ajeta najbolje možemo razumjeti da je ogovaranje
drugih veliki grijeh.
Božiji Poslanik, s.a.w.s., kaže: La jedhulul-džennete men la je’menu
džaruhu bevaikahu.
“Neće ući u džennet onaj od čije zlobe nije siguran dnjegov komšija.” (Muslim)
Također, naš Resul, a.s., kaže I sljedeće:
“Kad sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored jedne skupine ljudi koji su
imali bakrene nokte I njima su trgali svoja lica I svoje grudi.
-Ko su ovi?- upitao sam Džibrila, a on mi odgovori: – To su oni koji
su jeli ljudsko meso (tj. koji su na dunjaluku ogovarali druge)”. (Ebu
Davud)
Do nas se prenosi i sljedeća predaja,koja najbolje definiše
ogovaranje, a u kojoj stoji: “ Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Božiji
Poslanik a.s., upitao: Znate li šta je ogovaranje?  -Allah i Njegov
poslanik to najbolje znaju! – rekoše. Ogovaranje je kad spomeneš svoga
brata onim što mu ne bi bilo drago- reče poslanik. Na to ga je neko od
prisutnih zapitao: Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je to što sam o
svome bratu rekao, istina? Božiji Poslanik mu reče: Ako se kod njega
bude to nalazilo, onda si ga ogovorio, a ako ne bude, onda si ga
potvorio.!” (Muslim)
Kada je h. Aiša pred Božijim Poslanikom,a.s., rekla za Safiju, r.a.,
jednu od Poslanikovih žena, da je mala, on joj je odgovorio
(upozorivši je tako na veličinu i opasnost govora o drugima bez
njihovog prisustva, čak iako se iznosi istinita kvalifikacija): O
Aiša, rekla si jednu riječ koja bi mogla, ako bi pala u more, da ga
zatruje.” (Tirmizi)
Onda smo mi danas preko glave u otrovu i smradu naših grijeha jer,
naša sijela obiluju ogovaranjima. Neki čak kažu:Pa ako neću ogovarati,
šta ću onda pričati? Subhanallah! Kao da se nema šta drugo pametnije
pričati!
Završimo ovu našu današnju hutbu hadisom:
“Onaj koji ogovara I koji sluša, drugovi su u grijehu” (Buhari)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva od ovoga teškoga I opasnoga
grijeha, koji uništava zajednice i srozava pojedince!
Milostivi Allahu, molimo Te oprosti nam grijehe i smiluj nam se na
Sudnjem danu! AMIN!

Ibro ef. Mulić

وَالْعَصْرِ [١٠٣:١]
Tako mi vremena –
إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ [١٠٣:٢]
čovjek, doista, gubi,
إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا
بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ [١٠٣:٣]
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima
istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
(El-‘Asr, 1-3)
Allah, dž.š., nam preporučuje istinu, koja je protivotrov za laz!
Naš Stvoritelj mrzi laž, a onima koji se služe lažima nagovještava
tešku i bolnu kaznu i na ovom i na budućem svijetu.
Laž je loša osobina koja se ne bi smjela naći kod vjernika. Allahov
Poslanik, s.a.w.s., kaže:
La ju’minul-‘abdul-imane kullehu hatta jetrukel-kezibe fil-muzahati ve
jetrukel- mirae ve in kane sadikan.
“Čovjek neće ispravno vjerovati sve dok ne ostavi laž, prepirku i
svađu, pa maker i u pravu bio”. (Ahmed)
„Kada čovjek slažem melek se udalji od njega za jednu milju, zbog
odvratnosti koju prouzrokuje ta laž.“ (Tirmizi)
Neistina čovjeka vodi ka nifaku, dajući mu jednu od osobina munafika.
Kaže Muhammed, a.s.:
„Kod koga se nađu četiri svojstva pravi je munafik. Svako od tih
svojstava čini ga munafikom u mjeri u kojoj su ta svojstva kod njega
zastupljena, sve dok ih ne ostavi:
1.      kad mu se nešto povjeri on iznevjeri,
2.      kad govori laže,
3.      kad se na nešto obaveže ne ispuni i
4.      kad se o nečemu spori i prepire, svaku mjeru prelazi.“
(Buhari i Muslim)
Lažnim govorom čovjek često ima za cilj prigrabiti ono što mu ne
pripada. Lažan govor i lažno svjedočenje je jedan od najvećih grijeha.
Allah, dž.š., kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ
شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنْفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ
وَالْأَقْرَبِينَ ۚ إِنْ يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَاللَّهُ
أَوْلَىٰ بِهِمَا ۖ فَلَا تَتَّبِعُوا الْهَوَىٰ أَنْ تَعْدِلُوا ۚ
وَإِنْ تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا
تَعْمَلُونَ خَبِيرًا [٤:١٣٥]
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na
svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili
siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite
strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili
ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.
Muhammed, a.s.,kaže:
“Hoćete li da vas izvijestim o najvećim grijesima?-
Svakako Allahov Poslaniče- odgovoriše, na što je on dodao:
Pripisivanje Allahu druga (širk) i neposlušnost roditeljima. Dok je
govorio bio je naslonjen, a potom se ispravio i rekao: I svakako,
lažan govor i lažno svjedočenje. To je toliko ponavljao da smo u sebi
pomislili: da hoće prestati.” (Buhari i Muslim)
Ovaj nas hadis svakako opominje na vrijeme, da se trebamo i moramo
ostaviti lažnoga govora, kako nam djela naša ne bi propala.
Božioji Poslanik se šalio, ali ni u šali nije koristio laž jer, laž ne
dolikuje jednom vjerniku. Ona je uzrok smutnji i nereda na Zemlji. Ona
uništava naše međuljudske odnose i otvara šejtanu put do naših srca.
I kad drugi lažu o tebi, nemoj ti o njima lagati, jer će svako biti
pitan za ono što je izgovorio. Prisjetimo se imama Hasana El-Basrija
koji je onima koji bi na njega slagali, išao na pijacu i kupovao po
zdjelu hurmi (jer, oni su mu dali svoja dobra djela, pa im se on kao
želi revanširati sa zdjelom hurmi).
Zato, neka nam kroz čitav život bude na umu sljedeći hadis:
“Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori što je dobro ili neka
šuti.” (Buhari, Muslim)

Milostivi Allahu, molimo Te,da nas očistiš od lažnoga i bespotrebnoga
govora, oprosti nam grijehe naše i uvećaj nam dobra djela naša! AMIN!

Ibro ef. Mulić

17.zul-hidždže, 1430.h.godine

POTVORA

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Samo Njega hvalimo i od Njega pomoći i oprosta tražimo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije.

Danas ću ako Bog da govoriti o jednom od velikih grijeha koji je uveliko raspostranjen kako među nemuslimanima tako i među muslimanima. Taj grijeh o kojem ću danas govoriti se zove potvora.

Šta znači potvora ili potvaranje? Kada, kako i na koji način ona biva? Naime kada se spomene izraz potvaranje on se najčešće vezuje za optuživanje čestitih vjernica za zinaluk, mada ovaj izraz obuhvata svako iznošenje laži na svoga brata ili sestru, svako ogovaranje i svako blaćenje i kaljanje časti i poštenja muslimana i muslimanki.

Uvijek je među ljudima bilo munafika i onih koji su voljeli da se među vjernicima širi smutnja, da kolaju ružne glasine kako bi se okaljao obraz pravih vjernika i time nanijela šteta Islamu i muslimanima. Allah Uzvišeni obećava takvima tešku patnju u ajetu koji glasi:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

“Oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na budućem svijetu; Allah sve zna a vi ne znate.” (En-Nur, 19)

Koliko ljudi mogu ići daleko sa svojim optužbama i potvorama najbolje nam govori slučaj sa hazreti Aišom r.a. koju su munafici potvorili da je počinila zinaluk. Nisu se ustručavali da na majku mumina, da na supruga Allahova Poslanika a.s. iznesu ovakve laži, a šta je tek onda sa nama, kako mi da budemo pošteđeni takvih i sličnih napada na našu čast i ugled.

U vezi hazreti Aiše majke vjernika Allah je nakon izvjesnog perioda koji je za nju bio izuzetno dugačak i mučan objavio kur’anske ajete kojima potvrđuje Aišino poštenje i pojašnjava spletku koju su munafici napravili.

Slagati na nekoga i potvoriti ga da je nešto učinio je veliki grijeh, a još gore od toga je potvoriti ga da je učinio blud. Allah, dž.š., govori o ovome grijehu u nekoliko ajeta kao što je u suri Nur gdje Allah kaže:

إِنَّ الَّذِينَ يَرْمُونَ الْمُحْصَنَاتِ الْغَافِلَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ لُعِنُوا فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ يَوْمَ تَشْهَدُ عَلَيْهِمْ أَلْسِنَتُهُمْ وَأَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُم بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ

“Zaista oni koji potvaraju čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna, na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihoveza ono što su radili.” (Nur, 23-24)

Da bi zaštito čast vjernika, Allah, dž.š., je onima koji se usude da poštene potvaraju sa bludom i sl. propisao žestoku kaznu, a to je osamdeset udaraca bičem. Allah, kaže:

وَالَّذِينَ يَرْمُونَ الْمُحْصَنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَأْتُوا بِأَرْبَعَةِ شُهَدَاءَ فَاجْلِدُوهُمْ ثَمَانِينَ جَلْدَةً وَلَا تَقْبَلُوا لَهُمْ شَهَادَةً أَبَدًا وَأُولٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ إِلَّا الَّذِينَ تَابُوا مِن بَعْدِ ذٰلِكَ وَأَصْلَحُوا فَإِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

“Oni koji okrive poštene žene, a ne dokažu to sa četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte, to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i porave, jer Allah prašta i samilostanje!” (Nur, 4-5)

Allahov Poslanik s.a.v.s., je ovaj grijeh ubrojao u sedam velikih grijeha rekavši:

اتقوا السبع الموبقات الشرك بالله والسحر وقتل النفس التي حرم الله إلا بالحق وأكل الربا وأكل مال اليتيم والتولي يوم الزحف وقذف المحصنات الغافلات

Klonite se sedam velikih, upropšćujućih grijeha! A koji su to grijesi- upitaše ashabi. Allahov Poslanik odgovori: -Pripisivanje Allahu druga (širk), sihir (vračanje), bespravno ubijanje, kamata, jedenje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i potvaranje poštenih vjernica da su nemoralne.” (Muttefekun alejhi)

قال رسول الله صلى الله عليه و سلم من قذف مملوكه و هو بريء مما قال جلد يوم القيامة إلا أن يكون كما قال. (متفق عليه)

«Ko potvori svoga roba da je učinio blud biće bičevan na Sudnjem danu, osim ako bude tačno ono što je o njemu rekao.» (Muttefekun alejhi)

Potvora se može izreći i na drugi način, ne mora to biti direktna optužba za blud jer kada se poštenoj muslimanki kaže «prostitutko» i tsl. to je već potvora. Ili ako se njenom mužu kaže «prostitutkin suprug» i to je potvora. Pa čak ako se i njenom sinu kaže (halalite na izrazu) «kurvin sine» i tsl. što pojedinci ponekad veoma lahko izriču i to je potvora.

Sve ovo ulazi u riječi Allahova Poslanika s.a.v.s., kada kaže:

«Zaista čovjek izgovori neku riječ ne provjeravajući njenu istinitost i ne pridajući joj važnost, i zbog toga će biti bačen u Džehennem čija je širina veća nego rastojanje između istoka i zapada.» (Muttefekun alejhi)

Jednom prilikom je poznati ashab, Muaz bin Džebel upitao Allahova Poslanika s.a.v.s., :

يا نبي الله و إنا لمؤاخذون بما نتكلم به فقال ثقلتك أمك يا معاذ و هل يكب الناس في النار على وجوههم أو على مناخرهم إلا حصائد ألسنتهم (رواه الترمذي و ابن ماجه)

«O Vjerovjesniče, zar ćemo mi biti odgovorni za ono što govorimo i izgovaramo? Poslanik mu odgovori: -Teško tebi, pa zar će nešto drugo strmoglavice bacati ljude u džehennemsku vatru osim rezultati onoga što su svojim jezicima izgovarali. (Tirmizi i Ibn Madžeh)

Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: “Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu, niti ga ostavlja na cjedilu. Ko pomaže svome bratu muslimanu, Allah će njemu pomoći. Ko otkloni nedaću od svog brata muslimana, Allah će otkloniti od njega nedaću na Sudnjem danu. Ko prikrije sramotu svoga brata muslimana, Allah će prikriti njegove sramote na Sudnjem danu.” (Buhari)

Iz navedenih kur’anskih ajeta i hadisa možemo zaključiti da je najbolje o onome što ne znamo ne govoriti i da se ne bi smjeli uključivati u razne polemike i osude određenih ljudi ako za to nemamo pouzdanih dokaza. U današnje vrijeme vidimo kako mnogi koji žele da se domognu vlasti nastoje raznim potvorama da unište svog suparnika udarajući na njegovu čast i poštenje. U tome nisu zaobiđeni ni vjerske ni svjetske ličnosti, jer oni u čijim srcima je bolest naprosto uživaju da se o vjernicima i vjernicama šire glasine, potvore, laži i gibećenje kako bi na taj način naštetili Islamu i muslimanima. Zato ne nasjedajmo na propagande ovoga ili onoga,  mnogi od njih smatraju da  time što iznose potvore ne čini nikakav grijeh, a vidjeli smo da je to itekako velik i krupan grijeh.

Na nama je da savjetujemo ljude da se klone grijeha, a ako neko od njih padne u grijeh onda mu treba pomoći upućujući ga na pokajanje a ne pričati o njegovom slučaju. Nismo zaduženi da istražujemo mahane ljudi, nego smo dužni da ih pozivamo dobru i odvraćamo od zla.

Molim Allaha Uzvišenog da nam podari od Sebe milost i da pri svakom našem postupku, riječi i djelu podari razboritost i mudrost. Amin.

Ibro ef. Mulić

9. 10. 2009. godine

VRIJEDNOST ZNANJA III

( nekad i sad)

Hvala Uzvišenom Allahu, Stvoritelju i Vladaru svih svjetova, koji je stvorio čovjeka u najljepšem liku i obliku. Njega slavimo i Njemu zahvaljujemo onako kako to samo Njemu i dolikuje. Salavat i selam šaljemu najodabranijem među odabranima, Muhammedu, a.s., poslaniku koji je vjerodostojno prenio Božiju Riječ. Salavat i selam donosimo i na sve ostale poslanike a.s. Allahovu, dž.š., milost i oprost od grijeha ištemo na časne ashabe, tabi’ine, tabi’i tabi’ine, i na čitav ummet Muhammedov, a.s., do Sudnjega dana.

Draga braćo u islamu! I danas ćemo, ako Bog da, kao i prethodna dva petka, govoriti o nauci. Do sada smo govorili o vrijednosti znanja, učenjaka, o vrijednosti traganja za znanjem i sl. Danas bih htio, ako Bog da, više progovoriti o stanju ummeta (kako je to izgledalo nekad, a kako izgleda danas?) po pitanju nauke!

I današnju hutbu, kao i prethodne dvije, počet ću pitanjima koja postavljam sebi i vama za razmišljanje!

Koliko znamo nabrojati sportskih klubova i igrača koji igraju u tim klubovima?Koliko znamo nabrojati pjevača i njihovih albuma, pa i zapjevati neku od njihovih pjesama? A da li znamo nabrojati bar deset ashaba pejgamberovih, s.a.w.s., ili islamskih učenjaka i nabrojati bar jedno njihovo djelo koje su nam oni ostavili iza sebe?

Nekada su muslimani prednjačili u nauci, u odnosu na ostatak svijeta! Prmjera radi, prvu kartu je napravio musliman, prvi sahat- budilnik je napravio musliman! Muslimani su prednjačili u matematici, fizici, medicini, lingvistici, i td. Grčka filozofija bi danas bila nepoznanica da nam je nisu ostavili u amanet arapski prevodioci! I sve to se dešavalo u periodu kada su muslimani vladali na tri kontinenta. Dok su se bavili naukom i ulagali u nju, islamska država je bila na prostorima Evrope, Azije i Afrike. Danas su to desetine sitnih i polupismenih državica! Dakle, dok se poštovala prva riječ iz Allahove, dž.š., Knjige ( ikre‘- uči) bilo je i napretka. Čim su ostavili nauku muslimani su došli na začelje svjetske političke i ekonomske moći.

Moramo sami sebe zapitati, zašto je to tako! A, u traganju za odgovorom, prisjetimo se spominjanog ajeta:

يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ

“ …Allah će na visoke stepene uzdignuti one, među vama, koji vjeruju i kojima je dato znanje…”                                                                           ( Mudžadele, 11)

Tj., dok se muslimani bave znanjem, bit će prvaci u svemu! Čim su ti isti muslimani počeli tragati za drugim stvarima (vlast, imetak, žene, položaj i sl.) izgubili su znanje, a sa njim i sve ostali. Zašto? Opet, odgovor nam je u Kur’anu:

شَهِدَ اللّهُ أَنَّهُ لاَ إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

“ Allah svjedoči da nema dugog boga osim Njega –

a i meleki i učeni – i  da On postupa pravedno.-

Nema boga osim Njega Silnog I Mudrog.”       ( Ali- Imran, 18)

Iz ovoga ajeta možemo razumjeti da oni koji imaju znanje, koji su učeni (upućeni), svjedoče Boga, dž.š., Njegovo jedinstvo, svemoć i postojanje, i to na najljepši način ( u džema’atu sa melekima).

Iz ovoga ajeta razumijemo i to, da je kelima  la ilahe illellah, direktno vezana za nauku, a znamo da je ova kelima ključ od Dženneta, pa bujrum, uzmimo već jednom taj ključ koji nam se nudi!

Kao potpora ovom stavu, može nam poslužiti i sljedeći hadis, u kojemu Allahov Poslanik, s.a.w.s., kaže:

Likulli šej’in tarikun, ve tarikul- džennetil- ‘ilm.

“ Svakoj stvari se prilazi određenim putem, a put do dženneta je nauka” ( hadis prenosi Ebu Mensur Ed- Dejlemi).

Kao što vidimo nauka je put do dženneta, a, opet, ljudi od nauke su svjetiljke koje svijetle na tom putu.

Prisjetimo se i onog djela hadisa u kojemu Allahov Miljenik, a.s., kaže:

Iza matebnu Ademenkata’a ‘ameluhu illa min selasin:

“ Kada umre sin Ademov, prekidaju mu se sva djela, osim u tri slučaja:” tj., prestaju mu teći sevabi, nema više namaza, posta, zekata, hadždža, i drugih djela, osim troga. A prvo od to troje je: ‘Ilmun junfe’u bihi

“ Znanje ( knjiga) kojim se drugi služe…”  ( Muslim)

Dalje se u ovom hadisu spominju i : dobro odgojeno ( i naučeno) dijete  i neko hajr-djelo kojim se ljudi koriste ( džamija, škola, mekteb, most, česma i sl.).

Muhammed, a.s., kaže i sljedeće:

Men te’alleme babun minel-‘ilmi liju’allemen-nase, u’tije sevabe seb’ine siddikan.

“ Ko savlada jednu naučnu discipline ( nauku) kako bi tome podučio druge ljude, ima sevab koliko i sedamdeset iskrenih ( robova).” ( Ebu Mensur Ed-Dejlemi)

Jedan drugi Allahov poslanik, ‘Isa, a.s., kaže: “ Ko nauči ( nešto), pa po tome radi i druge podučava, toga puno hvale meleki na nebesima”.

I na kraju, prosto je neshvatljivo da i kada vidimo koliko samo ajeta i hadisa imamo koji nam govore o nauci, mi današnji muslimani ne posvećujemo dovoljno pažnje nauci, odgoju i obrazovanju nas i naše djece! Doista su poražavajuće činjenice da:

• Današnji muslimani čine oko 70% od ukupne populacije nepismenih u svijetu
• Muslimani i vlasti u islamskim državama, nedovoljno i gotovo ništa ne izdvajaju za nauku, dok toliko (od muslimana) kritikovani zapad izdvaja mnogo za nauku.

U prilog ovoj konstataciji ide i poražavajuća  činjenica da najbolji: avioni, oružje,

automobili, svemirske letjelice, telefoni, televizori, kozmetika i sl. su, u stvari,

proizvod jevreja i kršćana. Ali zato su : najbolja( i najveća) lopata, motika, hašov,

krampa i sl., proizvod muslimana. Je li to mi i danas u školama učimo proste

rečenice tipa:  “Mujo kopa.”  “ Pero čita.”

• Većina islamskih časopisa, tipa: Preporod, Novi horozonti, Saff i drugi, ne mogu prodati ni one minimalne tiraže, a svaki 150. Bošnjo čita neki od tih časopisa!

Molimo Uzvišenog Stvoritelja da ovakvo katastrofalno stanje ummeta promijeni nabolje!

Milostivi Allahu, oprosti nam grijehe i uvećaj nam naša dobra djela! Proživi nas na Sudnjem danu među sretnim, a nemoj nas proživjeti među nesretnim!       Amin!

Ibro ef. Mulić

2.10.2009. godine

VRIJEDNOST  ZNANJA   (II)

Hvala Uzvišenom Allahu, Stvoritelju i Vladaru svih svjetova, koji je stvorio čovjeka u najljepšem liku i obliku. Njega slavimo i Njemu zahvaljujemo onako kako to samo Njemu i dolikuje. Salavat i selam šaljemu najodabranijem među odabranima, Muhammedu, a.s., poslaniku koji je vjerodostojno prenio Božiju Riječ. Salavat i selam donosimo i na sve ostale poslanike a.s. Allahovu, dž.š., milost i oprost od grijeha ištemo na časne ashabe, tabi’ine, tabi’i tabi’ine, i na čitav ummet Muhammedov, a.s., do Sudnjega dana.

Draga braćo u islamu! Danas ćemo, ako Bog da, nastaviti prošlosedmičnu hutbu kojom smo otvorili jednu veoma široku temu. Dakle, i danas govorimo o znanju, ‘ilmu, nauci!

Na samom početku želio bih sebi i vama ponuditi odgovor na pitanje za kojim se traga desetljećima i stoljećima! Često smo u prilici slušati jedno te isto pitanje: Šta je to što čovjeka čini čovjekom? Pa nam neki govore da je to lagodan život, drugi udovoljavanje strastima, treći snaga, četvrti ovo, peti ono, itd. Sa ovakvim odgovorima se vjernik ne može nikako složiti! Zašto?

Ako kažemo da čovjeka čini čovjekom to što je visok, pa svaka žirafa je visočija od čovjeka. Ako kažemo da je to težina, moramo znati da je svaki slon teži od čovjeka. Ako kažemo da je to konzumiranje hrane, pa svako goveče pojede više nego čovjek. Ako kažemo da je to zadovoljavanje svojih nagona i strasti, pa svaki vrabac u puno većoj mjeri zadovolji svoje strasti u odnosu na čovjeka.dakle, ni jedan od ponuđenih odgovora ne čini čovjeka čovjekom! Onda moramo ići dalje u toj našoj potrazi za odgovorom!

A, odgovor nam nude tri jednostavna slova ‘ilm, ili ‘akl, tj., pamet, znanje, učenje itd.

Prisjetimo se samo prve objave iz Allahove, dž.š., Objave:

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمنِ الرَّحِيمِِ

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ

خَلَقَ الْإِنسَانَ مِنْ عَلَقٍ

اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ

الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ

عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ

1.” Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

2. stvara čovjeka od ugruška!

3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

4. koji poučava peru,

5. koji čovjeka poučava onome što ne zna.”                                 ( ‘Alek, 1-5 )

Neki učenjaci u svojim djelima navode predaju u kojoj stoji da je prvo što je Uzvišeni Stvoritelj stvorio bilo, pero ( kalem), pa mu je On naredio da piše. Kada je ono upitalo svoga Stvoritelja šta će pisati, On mu je rekao da piše sudbinu svega što bude bilo stvoreno!

Ovaj nas podatak svakako navodi na razmišljanje o kalemu, tj., razmišljanje o nauci, znanju i njegovim vrijednostima. Znanje bi trebalo biti naše životno opredjeljenje.

Ne bismo ga smjeli omalovažavati.

فَلَوْلاَ نَفَرَ مِن كُلِّ فِرْقَةٍ مِّنْهُمْ طَآئِفَةٌ لِّيَتَفَقَّهُواْ فِي الدِّينِ وَلِيُنذِرُواْ قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُواْ إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ

“ nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allah pobojali”.

( Tevbe, 122)

Iz svake mahale moramo imati ljude koji se upućuju u razne nauke ( ne samo jednu naučnu oblast, ili disciplinu) jer, trebaju nam obrazovani ljudi svih profila. Kako god nam danas trebaju vrsni stručnjaci iz oblasti islamskih nauka, isto tako nam trebaju stručnjaci iz oblasti medicinskih nauka, fizike, hemije, matematike, ekonomije, mašinstva, geologije, rudarstva I svih ostalih plemenitih nauka, da ih sada ne nabrajam jednu po jednu, trebalo bi nam  puno vremena.

Svaka od ovih nauka potvrđuje Božiju moć i Njegovo sveznanje!

Allahov poslanik, s.a.w.s., kaže:

Babun min ‘ilmin jete’allemuhur-redžulu hajrul-lehu mined-dunja ve ma fiha.

“ Jednu naučnu oblast izučavati čovjeku, bolje je od dunjaluka I svega što je na njemu.”

Talebul – ‘ilmi feridatun ‘ala kulli muslimin.

“ Traženje znanja obaveza je ( farz) svakog muslimana.”

Utlubul- ‘ilme ve lev fis- sini.

“ Tražite nauku pa makar i u Kini.”

U vrijeme Poslanika u Kini svakako nije bilo muslimana, ali uputiti se radi nauke, pa makar i u nemuslimansku Kinu, je veliko djelo koje čovjek može učiniti.

Allahov poslanik, a.s., kaže i : “ Koga zatekne smrt dok traga za naukom kako bi oživio (interpretaciju) islama, između njega i vjerovjesnika bit će ( na Sudnjem danu) samo jedan stupanj u Džennetu.”

Također, Božiji poslanik kaže i: “ Prisustvovanje sijelu na kojem se nalazi učenjak korisnije je od (nafile) namaza sa 1000 rekata, obilaska 1000 bolesnika I prsustvovanja 1000 dženaza.”

Svakako, ovaj hadis ne obezvrjeđuje nabrojane ibadete, nego nam govori o ogromnoj vrijednosti učenja i bavljenja naukom kao ibadeta.

-          Kaže se da će na Sudnjem danu biti rečeno da se iz naših nafila dopune farzovi ako ih bude falilo ( a falit će). Kaže se da se poslije farzova svome Stvoritelju najbolje možemo približiti nafilama.

-          Kaže se da će Allah, dž.š., na Sudnjem danu reći pojedincima;” Bio Sam bolestan, a ti Me nisi obišao.” Pa će se rob pravdati: “ Kako da Te obiđem, a Ti si Gospodar svih svjetova?” Pa će mu biti rečeno: “ Da si posjetio tog i tog bolesnika, našao bi Me kod njega.”

-          Kaže nam Allahov poslanik : “ Ko klanja dženazu svom bratu muslimanu ima nagradu kirat, a ko ostane dok se ne obavi ukop, ima nagradu dva kirata.” Pa su ga ashabi pitali:” Božiji poslaniče, koliki je kirat?” Na što im je on odgovorio: “Jedan kirat je veličine planine Uhud”.

Vidite draga braćo, jedno naše druženje ( sijelo, predavanje, kružok i sl.)gdje možemo učiti od učenih i postavljati im pitanja kako bi nešto novo naučili, ima veću vrijednost od svih gore navedenih ibadeta ( ne umanjujući njihovu vrujednost).

I na kraju, molimo Uzvišenog Stvoritelja da nas uputi na Pravi put!

Molimo Uzvišenog Stvoritelja da nam raširi naša prsa za prihvatanje i razumijevanje znanja!

Molimo Uzvišenog Stvoritelja da nas proživi među Njegovim sretnim robovima, kojima će On grijehe oprostiti i u Džennet ih uvesti!

Amin!

Ibro ef. Mulić

25.9. 2009.godine

VRIJEDNOST ZNANJA

Hvala Uzvišenom Allahu, Stvoritelju i Vladaru svih svjetova, koji je stvorio čovjeka u najljepšem liku i obliku. Njega slavimo i Njemu zahvaljujemo onako kako to samo Njemu i dolikuje. Salavat i selam šaljemu najodabranijem među odabranima, Muhammedu, a.s., kao i svim ostalim poslanicima, a.s. Allahovu, dž.š., milost i oprost od grijeha ištemo na časne ashabe, tabiine, tabi’i tabi’ine, i na čitav ummet Muhammedov, a.s., do sudnjega dana.

Ogromna većina ljudi voli se ukrašavati! Jedni vole lijepo se obući, drugi vole lijep parfem, treći lijepo auto, četvrti opet lijepu kuću, lijep namještaj i tako dalje. Međutim, postavlja nam se pitanje, da li su to zaista, najbolji ukrasi? Odjeća se pocijepa, parfem potroši ili izhlapi, auto se počne vrlo brzo kvariti, kuća propadati itd. Dakle, ovo nikako ne mogu biti pravi i dugotrajni  ukrasi jednome vjerniku! Onda, šta bismo mogli definisati kao najljepši ukras?  Najljepši čovjekov ukras, koji traje dok je čovjek živ je znanje, ‘ilm, nauka, put ka spoznaji. Onaj koji se okiti ovim ukrasom može lahko postati i vladar, a onaj ko bježi od ovoga ukrasa i teži ka dunjaluku i njegovim čarima ( imetak, i sl.), za veoma kratko vrijeme postat će rob dunjaluku ( imetku, ljudima itd.).

Uzvišeni Stvoritelj nam poručuje:

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ

“reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? samo oni koji pameti imaju pouku primaju” ( Zumer, 9)

يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ

“Allah ce na visoke stepene uzdignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što vi radite.” ( Mudžadela, 11)

Ovi kur’anski ajeti podsticajno djeluju na vjernike, jer, vjernici su ti koji pouku od Gospodara svoga primaju. Oni vjeruju u svoga Stvoritelja I izvršavaju ono što On naredi.

Kod Allaha, dž.š., su visoko uzdignuti oni koji se bave naukom, koji tragaju za znanjem, I kojima je znanje životni zadatak. Kaže Ibn Abbas: “ Učenjaci će se ( na Sudnjem danu) uzdići na stepene više od stepana vjernika ( koji se baš i nisu bavili naukom) za 700 puta, a razmak između svakog stepena je ( kao) razmak od 500 godina.”

Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاء إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ غَفُورٌ

“…a Allaha se boje od robova njegovih – učeni…” ( Fatir, 28)

Tj. oni koji ga spoznaju preko Njegovog savršenstva, moći stvaranja, preko Njegovih lijepih imena, itd.

Hasan El – Basri kaže: “ Učenjak je onaj koji se na neviđeno boji Allaha I priželjkuje ono na što Allah podstiče, a prezire ono što Allaha čini srditim.”

Allahov Poslanik, s.a.w.s., kaže:

Jestagfiru lil-‘alimi ma fis-semavati wel- erdi.

“ Za učena čovjeka oprost traži sve što je na nebesima I na Zemlji.” Tj., I biljke I životinje , i meleki i džinni, sve se Allahu moli za oprost grijeha jednom učenom čovjeku.

Allahov Poslanik, a.s., kaže i:

El imanu ‘urjanun, ve libasuhut – takva, ve zinetuhu l – hajau, ve semeretuhu- l – ‘ilm.

“ Iman je nagost (go, nag). Njegova odjeća je bogobojaznost (takvaluk), nakit stid (haja), a plod znanje (‘ilm).

Također, Božiji poslanik kaže I sljedeće: “Juzenu jevme –l- kijameti midadu –l- ‘ulemau bidemiš – šuheda’.

“ Na Sudnjem danu mjerit će se tinta učenjaka sa krvlju šehida.”

Kao i sljedeći hadis:

El-‘alimu emiinullahi subhanehu fi-l-erdi.

“ Učenjak je Allahov povjerenik na Zemlji” ( Ibn ‘Abdul- Berr)

Dakle, učen čovjek je onaj kjoji izvršava Allahove naredbe, tj. Njegove emanate koje je On postavio ljudima na dunjaluku.

I, na kraju ove današnje hutbe, prisjetimo se još i sljedećeg hadisa:

El –‘ulema’u veresetu –l- enbija’.

Učenjaci ( učeni Allahovi,dž.š., robovi) su nasljednici Božijih poslanika.” Tj., poslanici su kroz svoj život potvrđivali Božije riječi i ajete, a nakon njih to čine učeni Allahovi robovi, koji znanjem I naukom potvrđuju Božiju mudrost.

Uzvišeni Stvoritelju učini nas Tebi odanim robovima, robovima koji će se naukom baviti I kojima nikada neće biti mrsko naukovanje, robovima koji ćemo znati Tebi, ja Rabbi, kako robovati!                                                                                                      Amin!

Ibro ef. Mulić