Dašak Ljepote – ZNAK – Mustafa Širbić

Objavljeno apr 18 u Ostalo kategorijiod strane thekiterunnerPrint

Sjećam se kaže nježna majka svom već prosijedom sinu. Sjećam se kad si bio još samo divan sjaj u očima tvog oca. Od pojave ovog sjaja do časa preseljenja  čovjeku sve je dato samo na trenutak, jer, neuhvatljiv je život i na tren samo otkriva svoje crte. Na tren je lišće puno soka i oblo voće sa daleka doneseno meni, na tren uhvatljiva krošnja drveta u toplim strujama, na tren je žena s druge strane ulice pjesma u džepu i bogato popodne, na tren samo. Al’ noć čeka na kraju.

Kad lete obalske ptice, pola nad vodom, pola nad pijeskom, do pola more vole a pola trebaju zemlju. I sa šarenim ljetom stigne i nešto magle. To nekom zamagli a nekom uljepša sliku. A što li toliko smo udaljeni jedno od drugoga, koliko od danas do oca Adema? Hoće li nabolje od onog da siđemo na Zemlju gdje će se rijetki trpjeti? Toliko udaljeni, hoće li nabolje u ovoj mrtvoj prirodi ulice?

Vjernik ima plamičak nade za hlad, kad ga nigdje ne bude. I tek kad munja ocrta vatreno drvo eto odnekud i nevjere. I gle, bljesne kap pokrene se oblak i negdje padne list i truhne meso onoj mrtvoj kobili. U svemu imaš znak, znak, znak i znak…