El-Gazali o znamenju Sunca (I)

Objavljeno nov 08 u Ostalo kategorijiod strane thekiterunnerPrint

Bog veličanstveni kaže: “I On je Sunce učinio svjetiljkom!” (Nuh, 16.)

Znaj da je Bog Veličanstveni stvorio Sunce u svrhe koje do kraja zna samo On jedini. A od Njegove mudrosti koja se očituje na Suncu je i to da je On učinio da kretanja Sunca ustanovljavaju noć id an na s vim pojasevima Zemlje. Da toga nije, bile bi ništavne odredbe vjere; jer da nema noći i dana, kako bi ljudi ravnali svojim sticanjem i kako bi određivli svoje stvari, pri stanju kad ih svijet tamni okružuje? I kako bi se ljudi brinuli o životu u nedostatku ugode svjetla i koristi njegove?! Da nije sjaja sunčeva svjetla, ne bi se ljudi koristili vidom i očima, niti bi se pomaljale boje. Promisli stanje Sunčeva zalaska i iščeznuće od stanja kad ono izlazi stvorenjima, razmisli o znamenju koje se u tome nahodi! Da nije tako stvorenja ne bi mogla naći smiraj niti stanak, uprkos njihovoj velikoj potrebi za smirajem, odmorom tijela, ugasnućem njihovih ćutila, te razživljavanjem probavne snage koja treba svariti im hranu i probaviti opskrbu.

Da nije zalaska Sunca, pohlepa za hranom bi nagnala živa bića da neprestano jedu id a to dugo čine, i to bi im uvećalo burage u njihovim tijelima. Jer, naime, većina živih bića se ne bi smirila niti stanka našla da nije dolaska noći, sve to iz silne željeda dođu do onoga što im priskrbljuje korist. A, k tome, i Zemlja bi se zagrijala od dugotrajnog sijanja Sunca i njegove nepretrgnutosti tako da bi sagorjelo sve što je na njoj od životinja i biljaka. Ali Sunce je, po svome izlasku na vrijeme i po svome zalasku na vrijeme, u pogledu svjetlosti, poput neke svjetiljke za stanovnika neke nastambe, svjetiljke koja im neko vrijeme osvjetljava, a neko vrijeme je utrnuta, e da bi tako mogli se zaputiti po mraku, ali i spavati. Sunce je, također po svojoj toplini poput neke vatre na kojoj stanovnici te nastambe kuhaju i zgotovljuju hranu, pa kada im hrana bude zgotov ljena i ka dim vatra ne bude više potrebna, tad je prihvaća onaj iz njihova susjedstva kome je sada potrebna i kojom se on koristi. Pa kada i on udovolji svojoj potrebi , prosljeđuje je drugima. Tako se Sunce uvijek troši na korist bića koja nastanjuju Zemlju, po opreci svjetlosti i tmine ta bića se međusobno pomažu ili međusobno bore, u čemu je opet boljitak svijeta i njegov opstanak.

Na ovo pitanje ima jedna aluzija u riječima Allahovim: “Ti upitaj: ‘Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do dana Sudnjega, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlost dao?!” (Qasas, 71.)

A potom se po Sunčevom rađanju ranije ili pak kasnije izjednačavaju godišnja dob ate izjednačavaju potrebe biljaka i životinja.

Tekst će se nastaviti u drugom dijelu, inšaAllah.

“Znamenja u Allahovim stvorenjima”, Abu Hamid Muhammad al-Gazali