Moj put u Islam

Objavljeno jul 20 u Ostalo kategorijiod strane Alma KominlijaPrint

Sva hvala i slava pripadaju samo Allahu swt. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog swt poslanika Muhammeda saws,
njegovu casnu porodicu i ashabe te sve iskrene Allahove swt robove do sudnjega dana.
Prije svega sve vas koji cete ovo citati pozdravljam iskrenim i vjecnim pozdravom Es-Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu.
Euzu billahi mines-sejtanir-radzim > trazim zastitu kod Allaha swt od sejtana prokletog, da ovaj tekst posluzi u korisne svrhe ili
kao jos jedna prica i putokaz svima onima koji jos nisu osjetili slast Islama…..i naravno zahvaljujuci sestri Almi koja me je iznudila da ovo napisem.

pa bujrum:
Rodjen sam u malom i nadasve mirnom Slavonskom selu, vecinom (danas) Katolickom u skromnoj obitelji.
Bilo nas je ukupno 6 clanova porodice, otac, majka, 2 sestre i 2 brata, te odmah kuca do nas i baka sa 2 unuka(od tetke po ocu).
Otac mi je bio i ostao zadojen Titovom socijalistickom ideologijom i protivnik bilo kakvim religijama,
dok mi je majka bla uvijek pobozni katolik…. a mi djeca smo nekako pre-brzo krenuli u svijet i to vrlo mladi,
tako da smo se nekako nabrzak rasuli i ostali sami sebi, ono malo znanja oko vjere i Boga koje smo imali je bilo vrlo skromno
da ne kazem i nikakvo i formalno koliko nas je majka uspjela nauciti a i sama je bila samo formalista bez veceg znanja.
Dakako tako smo se formalno i ponasali, periodicno obavljajuci svoje vjerske obaveze vise ili manje,
uglavnom ispunjavajuci samo one sakramente koji su propisani (sakramenti su stroge obaveze u katolickoj crkvi) ali ne i ostale vjerske obaveze
poput odlazaka u crkvu na molitvu ili kucne molitve ili nesto drugo sto bi bilo svakodnevno……tako da nam je znanje i djela bila poprilicno skromna,
a mi poprilicno nezainteresirani i zauzeti drugim stvarima a i otac je bio poprilicno sklon psovanju i galami i sa trkom za dunjalukom tako da nam je samo otezavao.
Baka koja je zivjela pored nas bila je takodjer pobozni katolik ali isto tako samo formalista koji nije znao aman skoro nista vazno oko vjere,
hocu reci da nije posjedovala neko vece znanje od onoga da tako kazem “ponavljanja kao papagaj” samo ono sto je cula usima.
Kod nje je bilo dvoje djece od kceri tj. moji bratici po ocu i to iz mjesovitog braka muslimana i katolkinje, djeca su i dan danas ostala
onog znanja koje smo i mi ostali imali a i ponasanja, najstariji sin im je bio krsten, drugog je tetak Salko vodio na sunecenje i dobio je muslimansko ime,
koliko sam shvatio doslovno ga je krisom i bez znanja majke odveo hodzi (ukoliko je to istina) a imali su i trece djete koje je bilo sa njima u Njemackoj
i doslovno nikad nije dolazilo u Slavoniju, takodjer ni on do danas nije vjernik ni jedne ni druge konfesije…..neopredjeljen (za sad).
Sve ovo nebih ni spominjao da se ne radi i o Islamu jer im je otac bio musliman iz BiH i odlazli smo u Bosnu u goste redovito dok je SFRJ jos bila citava,
i nisam bio “onaj” koji nikada ustvari nije vidio muslimana, ali vidio sam samo ljude, dzamiju i tradiciju susjednog nam naroda, no nisam kod njih vidio i ono bitno: ISLAM.
Odrasli smo tako svi skupa u mirnom “sokaku” pretezno igrajuci se sa puno djece i jedni od drugih se nismo bas puno razlikovali po nicemu,
i to je surova stvarnost cak i danasnjice da djeca izrastaju kao dzehili i kasnije se kao i ja i djeca oko mene “bliznji i daljnji” izrastemo u neznanju u nesto naopako,
u moderne-dzehile koji misle samo o materijalizmu uz uzivanje i to pametno-otimajuci jedni od drugih, neko vise neko manje cim se ukaze prilika ili planirano cak.
Iako smo se ustvari patili da zaradimo bilo kakav novac, nase duse su bile otrovane materijalizmom i pustim zeljama ovosvjetskog uzivanja i imanja.
a i sigurna je cinjenica da svaki ponaosob razmislja o milijunima i lagodnom zivotu i to je opca zelja jednog klasicnog europljanina ili zapadnjaka nemuslimana …..(bez uvrede).
- Poceo je rat, taj strasni rat je ustvari prekinuo sve te snove, uzivanja, igre i zabave… besciljna lutanja, ali je donio nova iskustva,
i u tom ratu sam prvi puta 1992-3. cuo jednu pjesmu na radiju koja je spominjala muslimane i ramazan te bajram jer zivim blizu BiH granice pa smo redovito slusali i njihove kanale.
Naucio sam napamet dio te pjesme jer mi je nekako bila mila srcu i onako cudna i nesebicno draga….dugo sam je jos poslje pjevusio, posebno njen refren
koji je glasio: “slobodno ja govorim la-ilahe-ilalah, da ramazan ja postim la-ilahe ilalah”, cak su mi drugi znali psovati i sl. no ja se nisam obazirao puno na njih.
Jednom zgodom sam na terenu u Bosni upoznao neke borce muslimane koji su se borili sa nama i koji su bili super ahlaka i OK ljudi i borci….
drugaciji su bili od onih prica sa kojima su nas strasili poneki “likovi” da su tu neki “strasni mudzahedini” koji su poubijali neke nase HV vojnike samo zbog vjere.
Rat je prosao i osto iza nas…..ostavio sam najbolje godine svoga zivota u blatnom hladnom rovu i ostao sa poprilicno velikom dozom sovinizma i stresova od istih.
U meduvremenu sam se ozenio i dobio sina (3 godine kasnije jos jednoga) i zivot je isao dalje……ali sam se nakon 2 godine opet vratio u profi-uniformu
(na nagovor jednog prijatelja nadimka Glava) kada me je vidio kako se mucno patim po baustelama radeci kod privatnika na gradjevini…..pomogao mi je dosta pri ulasku
u gardijsku brigadu, cak u njegovu postrojbu i pocela je nova epoha zbivanja u mom zivotu……upoznao sam mnoge momke novajlije i stare prekaljene ratnike
koji su svoj status zaradili po svim ratistima diljem Hr i BiH…..koji se nisu po nicemu razlikovali od mene po svome ponasanju i zivotu i uvjerenju.
U mojoj vojnickoj karijeri, koja je bila poprilicno naporna i bezvoljna, valjda zbog proslih ratnih godina, usputno se dogodilo puno toga, od pijanki do raznih afera i sl.
nakon par godina rada uhvatila me je pomisao i zelja/nostallgija ili vec o vjeri i Bogu te spoznaji tko sam ustvari ja… i kuda se to krecem, unutar vojarne je postojala katolicka kapela,
u koju smo redovito odlazili na mise i slusali mladoga kapelana cak i privatno znali zaustavljati ga po vojarni u slobodno vrijeme zbog savjeta i sl.
Bio sam odlucan da naucim nesto vise o svom spasenju i Bogu, jer onaj nacin zivota koji sam zivio je bio apsolutno KAOS i propadanje bez Bozijeg zakona.
naravno zena mi se i djeca u taj kaoticni zivot nikako ne uklapaju pa su mi vise bili kao smetnja vec kao nesto sto je ustvari jako vazno u covjekovom zivotu,
odlucio sam jednoga dana da se preobratim iz nevjernika u vjernika i poceo sam odgovore traziti u prakticiranju svoje katolicke religije,
ali mi je i to bilo malo samo puko prakticiranje vec sam si dao truda i da proucim krscanske svete knjige (Stari i Novi zavjet = Tewrat&Zebur i Indzile).
Gledao sam da ih sto prije nabavim i kada sam nabavio Stari zavjet(tewrat+zebur), nosio bi ga redovito na posao u vojarnu kada bi bio 7-dnevno osiguranje (straza)
jer sam tamo imao vremena napretek i mogao sam osim pukog citanja malo i studirati procitano te razmisljati o porukama…….
Sto sam vise citao Bibliju-stari zavjet vise me je fascinirala ista i vise sam znao svakim danom, no nekako nista nisam opet znao, mislio sam da ne pamtnim dovoljno dobro
i da je problem u meni, neke price sam shvatio i zapamtio no veci dio te goleme knjige nisam uopce shvacao niti sam zapamtio puno ista.
Kada sam ju napokon i zavrsio, nakon mozda i godinu dana proucavanja, jos uvjek sam bio na istom mjestu, samo sam od te knjige
naucio one osnovne stvari koje sam ustvari vec i znao djelomicno, nekako taman i sa krajem citanja dogodilo se novo cudo, moja tetka koja zivi
u jednom mjestu pored grada Rijeke, banula je u goste i donjela Novi Zavjet (indzile) mojoj mami koja ga je meni odmah tutnula u ruke ni sam neznam zasto,
mozda je sam Allah swt htio da sve ide tim tokom, iskreno neznam, ali sigurno je da sam bio na neki nacim sretan jer sam odmah pomislio: to je to, tu su odgovori u ovoj knjizi koju izgleda trebam.
posto je ta knizica ustvari malog formata (koju i sad imam tu pored sebe) bila vise dzepni primjerak ispisana sitnim slovima, nosio sam ju svakodnevno na posao u vojarnu u dzepu
i pomalo svaki dan citao i proucavao istu, sto sam dalje citao sve vise sam bio uvjeren da je to ono sto sam trazio odnosno sto mi je falilo sto sam zanemario kroz zivot.
Kada sam ju napokon procitao i proucio za nekih cca, 6-8 mjeseci, dosao sam sad na neki visi nivo-razinu i poceo sam prakticirati svoju zanemarenu vjeru…..no ne zadugo.
Posto sam sada bio poprilicno potkovan znanjem iz ove dvije goleme knjige odnosno ujedinjene u jednu pod imenom Biblija, pocele su me prozimati sumnje u ono sto jesam i sto smo svi prakticirali.
Oduvijek kao djete me je bilo strah kipova koje krscanske crkve napretek imaju diljem planete, posebno me je kao maloga strasio Isus (Isa a.s) koji lezi u sanduku
odmah sa ljeve strane ulaskom u mjesnu crkvu, to je mjesto koje je u polumraku ulaznog haustora sa tim lezecim mrtvacom mi je bilo poprilicno jezovito kao djetetu.
Vidio sam svakakvih apsurda koje vjernici a i ja sa njima radim/o ili stvari koje su jako vazne zanemarujemo, bilo me je ponekad i stid kada vidim polugole djevojke kako ulazeu crkvu na mise,
a na drugu stranu bilo me je i briga kada smo pijani isti na ponocke za badnjak/bozic pa jedva stojimo na vlastitim nogama u crkvi, vidio sam stvari koje su mi u mojoj glavi bile bubnjale da to sve ustvari nije dobro.
Iz dana u dan sam bio sve vise frustriran i razocaran sa onom sto sam vidio i prakticirao od svoje krscanske tradicije, primjer: za korizmu sam se odricao puno poroka
poput alkohola, cigareta, i dr. stetnih ili grijesnih stavri, ali nakon 40-ak dana koliko traje korizma JEDVA SAM DOCEKAO da ponovo zapalim cigaretu i napijem se alkoholom kao stoka.
psovke su bile neizostavni dio moga zivota i moje blize i daljnje okoline, sto socnije to bolje, zabranjeni pogledi su nista u usporedbi sa akcijama
koje su kovane prema zenskom rodu, kutije bludnih filmova, droga, nocni izlasci, oholost i bahacenja…..cak su naum-padala i samoubistva od razocaranja.
Iako se sve to dogadjalo i dalje sam bio u srcu vjernik, vjerovao sam u Boga i nisam zelio to izgubiti, znao sam ponekad u suzama moliti Boga da mi oprosti za neke teske stvari koje sam pocinio,
ali sam se brzo vracao pokvarenom nacinu zivota, i nikako se nisam mogao izcupati iz kandza zlog drustva i pokvarenog svijeta oko sebe, ne videci da sam i sam takav….ustvari nisam vidio izlaza iz tog stanja.
Vrijeme je odmicalo i moj zivot se nije promjenio, osim moje cvrste vjere – moje ponasanje je ostalo isto pa mozda i gorje a u najbolju ruku isto.
Mislio sam da ce mi se zivot popraviti sa upoznavanjem svoje religije u kojoj sam odgojen na neki nacin….ali nije.
Ali kada sam vidio druge ljude pa i moje bliznje da su slicni meni pa i kada pogledamo svijet i dalje, mislio sam da je to tako i tu nema ljeka…..pomirio sam se sa tom cinjenicom.
I tada odjednom, dogodilo se to jednog zimskog dana, katolicki svecenik koji obilazi cjelo selo i “sveti kuce” pred Novu godinu, dosao je na red i na nas stan,
cekali smo ga svi skupa u punom porodicnom sastavu(zacudo), zena ja i sinovi, stavili smo novac na stol za svecenika i sitnis za djecu (koji su ministrirali) i svi smo nestrpljivo iscekivali
da i tu vjersku obvezu ustvari rijesimo za ovu godinu, djeca su usla, miris tamjana iz dimne kutije jednog od djecaka-ministranta obisao je svaki kutak sobe,
svecenik je usao zadnji i nabrzake iscitao iz knjizce sto je vec iscitao i izdigao ispred nas poprilicno velik kriz koji je obrisao sa nekakvom platnenom maramicom izvukavsi je iz dzepa,
te je redom od najnizega sina do mene najvecega postrojenog u redu isao da ljubimo isti i……BUUUUUUUUUUUUM !!!!!!!!!!
puknulo/sjevnulo mi je nesto u glavi, nikada necu (cini mi se) doznati sta mi se taj tren desilo, mozda je Sam Uzviseni Allah swt to bio sa svojim NURom,
mozda sam se samo-explozivno poput munje u ocima na tren osvijestio, spoznavsi da tu nesto nije u redu,
mozda me je taj dogadjaj ljubljenja probudio iz sna-znanja koje sam imao citajuci Bibliju…..jednostavno neznam.
Ali jedno je sigurno, u taj tren mi je pala napamet 1. Bozija zapovijed iz Biblije iz Mojsije-vih (Musa a.s) ploca u kojoj nam se Uzviseni Bog prijeti sa tom zapovjedi
da je JEDAN jedini i da ne pravimo sebi lika ni oblicja koje cemo obozavati a upravo sam sada poljubio drvenu letvu (da tako kazem bez uvrede) na kojoj je plasticni covjeculjak prikovan ili zaljepljen vec.
usto mi je jos prohujala i jedna poprilicno gnusna misao da je tu “letvu” odnosno kriz poljubilo cjelo selo i to u zimsko doba godine kada je sezona gripe ustvari najveca
i da je ovo ljubljenje kriza koje je (izgleda mi) ionako grijeh, ustvari vise nego idealan nacin da se ljubljenjem prenese gripa i na one koji je nemaju jos u selu…..apsurd.
Ali gripa mi je bila manje vazna, ovo sto sam uradio ljubeci drvo tj. drveni kriz (citaj idol) me je iznenada probudilo da tako kazem iz mrtvih i dovelo u opasno razocaranje, ocaj i novo duboko razmisljanje.

-Zapocelo je doba razocaranja, sumnji i opustanja. Mislio sam se kako to da jedna tako velika religija kao moja u kojoj sam rodjen odnosno u kojoj sam odrastao sa roditeljima.
moze da ima takvu golemu gresku kao sto je bila ova “ljubljenjem kriza” odnosno izrezbarenog i sjepljenog u kriz drveta sa likom raspetoga covjeka (idola), i to jos da trazi netko od mene i mojih,
a to je svecenik mjesnih vjernika tj skolovani znalac …hmm….bio sam duboko razocaran sa svime i vrlo potresen cinjenicom ali i iznenadjen da to do sada osim mene
nitko nije primjetio niti pricao o tome okolo u mojih tada nepunih 40-ak godina zivota ….cudno. Nisam se nadao da cu naci odgovore jer nisam ni znao odakle da pocnem ni gdje da trazim.
Moja se je krscanska vjera preko noci ugasila u tzv. “cekanje”, u jednom trenu sam znao da me Bog nije niti nece napustiti nikada a u drugom sam znao da “sve ovo” nesto nevelja …nikako,
samo nisam imao adekvatan odgovor na tu cinjenicu niti sam znao ni pretpostavljao gdje da trazim uopce odgovore…..poceo sam da se opustam od vjere jer je to ustvari tako najlakse,
kako se kod nas u narodu kaze: “pusti brigu na veselje”,… i pocelo je – danonocne video igre, kolektivne zabave svih tipova, dugi vecernji divani, opijanja i sve druge vrste zabava su bile dobrodosle.
Ali to nije potrajalo dugo, uvjek bi nocu u gluho doba ma kojim stvarima da sam se prije toga bavio, hvatila bi me nostalgija za Uzvisenim Bogom i znanjem oko istoga.
Tako sam i poceo po ko zna koji puta iznova i iznova, isao sam redom da vidim sta drugi vjere kazu o tome, budisti, hindusi, muslimani, daisti, ovi-oni…….i (onako letimicno gledajuci) ni u nijednoj nisam vidio
odgovore na moj problem, jer ni jedna nije slicna mojoj vjeri….no zadrzao sam se na jenom Islamskom sajtu jer sam primjetio da muslimani govore o jednom Bogu
i govore na sav glas da krscani ne govore istinu, sto me je poprilicno zainteresiralo jer sam mislio da muslimani vjeruju u tko to zna koga, odnosno u nesto svoje, ali kada sam
kasnije vidio da se spominju krscani i jevreji u raspravama, nije mi dugo trebalo da shvatim da tu ima nekih poveznica izmedju istih religija, i dao sam si truda ponovo….poceo sam pretragu
ovaj puta po temi ISLAM, ispocetka nisam nista shvacao, strane rijeci, hijeroglifi-kaligrafija, jedine slicnosti su JEDAN BOG, ali mi ne odgovaraju imena nikako, i onda sam shvatio da su neka
imena ustvari ista samo su iz drugog podneblja…..kada sam vidio da Islam spominje ime poslanika Isusa (Isa a.s.) ostao sam zaprepasten skroz ?????
Cudio sam se cudom kako to da muslimani vjeruju u Isusa, ja sam bio duboko uvjeren da oni vjeruju u nesto posebno kao Indijanci ili Bude ili Hindusi a gle cuda sad ???
Odmah me se zainteresirao Islam, sto sam vise “surfao” od sajta do sajta na internetu sve sam vise znao, svako pitanje koje sam si postavljao prije da mi je bilo sumnjivo ili netocno u krscanstvu
i to sam nekako u sebi znao da je tako, nasao sam u Islamu odgovor onako kako sam i mislio da bi trebalo biti ustvari, svaki puta kada bih se iznenadio odgovorom
srce bi mi zaigralo a mozak prokuhao, i tako iz dana u dan upoznavajuci Islam u jednom sam trenu rekao sam sebi gotovo u suzama: “pa Boze dragi pa ja sam ustvari musliman”.
Doslo je do velike-velike prekretnice u mojem zivotu, shvativsi da nisam ono sto ustvari jesam – odnosno da sam ono sto trenutno nisam, poceo sam se zanimati kako da budem musliman.
I poceo sam traziti kako da se vratim u “ono” sto mi zdrav razum govori da ja jesam ustvari i da napokon odhnem sa trazenjem istine i zabluda sa kojima se nosim.
Jedne veceri na divanu kod moga “najboljeg” prijatelja sam onako sretan i zanesen, glasno lanuo da je pitanje, ne dana, vec sata kada cu postati musliman,
on mi je otresito rekao da mu u kucu onda vise ne ulazim, no znajuci njegov status iz rata, nije me puno cudila takva reakcija (kasnije cu malo vise o tome),
Nisam cekao dugo, vec narednih dan sam upisao jednostavno u google: “kako postati musliman” i na prvi link ( http://www.sehur.net/html/ulazakuislam.php ) koji mi se ponudio
kliknuo sam i valjda je to bila Allahova swt volja da bude takav kakav je i on mi je ustvari bio uputa u moj Islam, jer ne moze jednostavnije biti (vidi link iznad)
Srca cista, uma cistoga, gotovo drhteci od srce, sa suznim ocima sam u sobi samo sa Uzvisenim gospodarom, izrekao sam Sehadet ……rekao sam hvala ti Gospodaru moj pa mi pokaza Islam,
bio sam izbezumljen od srece, i danas mi suze idu kada se sjetim Allaha swt i toga dana i svega sto sam upoznao u Islamu.
Nisam se dao omesti, biti musliman sigurno znaci i imati odredjene obaveze koje su i naglasene na onom sajtu, isao sam postepeno i redom.
nikuda se nisam zurio, bio sam oprezan da ne stanem na neku nedaj-boze zamku ili sta vec, posto sam apsolutno neznalica oko Islama.
Vidio sam da postoje neke razlike i u samom Islamu, poput Sijja i Sunnija i dr., znao sam da sam na pravom putu jer me Uzviseni Bog vodi samo nisam znao koji je to put pravi i ucio sam dalje.
Nasao sam si onlin-Kuran sa prevodom Besima Korkuta, Hadise Buharija, text kako obaviti namaz, kako postiti, kako se uzima abdest, sta je to sadaka i zekat, Hadzdz.
sta su to sartovi namaza, abdesta, imama, i dr…….puno sam naucio i poceo sam prakticirati svoju novu vjeru, no nikako mi nije bilo jasno koji je pravac bio onaj koji trebam.
Ispocetka je bilo naporno klanjati namaze, posebno jer sam se krio od svih, nisam nikada u narednih 3 godine pred nikim klanjao namaz pa ni pred djecom ni zenom.
Nitko nista nije ni znao ustvari, prijatelji su mi neki bili u ratu u BiH (spomenut je gore), padale su glave sa obe strane, a vec mi se najbolji prijatelj ocitovao da mu u kucu ne ulazim ako postanem muslim.
Iako sam i dalje isao kod njega povremeno, nisam mu vise nista ponaosob govorio, i on je kod mene dolazio, ali isto tako rijetko kao i ja kod njega.
Ali ne moze se to zauvjek kriti, shvatio sam da moram reci zeni i djeci jer je vidjela da se zakljucam u sobu vise puta na dan dok sam u namazu, a po noci se krijem po stanu
obavljajuci nafile, vitre i Sabah, tako da sam joj jednom rekao o svojoj odluci i nakani….bilo me je poprilicno strah kako ce reagirati i do cega ce me ovo sve dovesti jer djeca su jos nedorasli osmoskolci.
Prva reakcija joj je bila smirena i nezainteresirana oko svega toga jer je ustvari bila zbunjena a i prije toga sam bio dzehil i znala se smireno nositi sa mojim problemima….
no to se u prvi mah cinilo OK, ali zapravo nije bilo tako…….
Znao sam da moram otpocetka da to rijesim jer kao sto su i prvi muslimani u casnoj Mekki ispocetka se krili pa su naposljetku izasli na ulice, tako sam i ja morao to uraditi prije ili poslje.
Tako sam krenuo prvo od mojih ukucana, zena nezainteresirana a djeca ko djeca puno toga nerazumiju uopce, otac i majka i brat koji su udaljeni oko 2 km od nas su takodjer bili zbunjeni i iznenadjeni,
susjedi vecinom suzdrzani i sumnjicavi neki cak i agresivnog-uvrijedljivog ponasanja no rijetki su ti, danas me susjedi i poznanici iskljucivo ispituju o pojedinostima u Islamu,
ako se po ovim ljetnim danima zadivanimo negdje vani hvatajuci nocne svijezine i osvijezenja koje smo preko dana onako znojni pozeljeli……
Ispocetkka kada mi je zena bila nezainteresirana i suzdrzana oko moje odluke i preobrazbe da tako kazem ne znaci da je to dobro za konvertita vec je to ustvari zatisje pred buru kako se kaze u narodu
jer se problemi slazu iz dana u dan zbog zabrana koje Islam ima, odnosno sloboda koje krscani imaju a ne slazu sa navikom muslimana i tu je trebalo naci dogovor a zbog nezainteresiransti supruge
je to predstavljalo poprilican problem, svinjetina, alkohol i mnoge druge stvari koje su bile svakodnevnica su postale prepreka…..a kod nje je izazivalo ljutnju jer je to sve utjecalo i na njezinu slobodu i izbor.
Ali hvala Allahu swt pa je sa vremenom to prebrodila uz mnoge trzavice, prepirke i nagovore…..pa se stanje bar sto se tice hrane i alkohola drasticno poboljsalo u kuci,
svinjetina je u 99,9% slucajeva potpuno izbacena iz uporabe, mozda da se dogodi (sto im ja ne mogu zabraniti niti zelim) da godisnje donese mozda jednu pastetu malu ili sl. koja ima svinjskih sastojaka
ali obicno ako to zateknem obavezno to popratim sa negodovanjem ili kakvom prikladnom pricom da im ogadim takve stvari nebili se okanili takvih proizvoda, ali izbjegavam prepirke jer one ne vode nikuda.
Odkad mi se Allah swt.smilovao od namirnica imam sve sto trebam i sto je dopusteno i zena i djeca su na to pristali jer uistinu je zdravija i bolja prehrana sa namirnicama koje su halal….
neke stvari doslovno nebih nikad ni kupovao da nije bilo ovih zabrana i potreba za novim namirnicama, jer u mojoj narodnoj tradiciji pa i kod mene je hrana bila maltene jednolicna i godisnja
i to pretezno od krmetine te piletine i malo sta drugoga poput zeca, puretine, ribe i sl. …..ali vecina je bila krmetina i piletina kao osnovne sirovine……
Vrijeme je odmicalo i sve sam prilagodio okolinu i obitelj da to bude tzv. status-quo koji do danas traje, svi su nekako skepticni prema Islamu, tek pojedini pitaju i vecinom ostaju sutljivi nakon odgovora.
molim Allaha swt da mi da snage i znanja da ne grijesim u svojim govorima prema Islamu jer ionako crna slika o Islamu se tesko da ispravljati jer jos uvijek nisam kompetentan da govorim o svemu
a i dzehili koji me okruzuju i ispituju pa i krscani koji to isto rade, najcesce pokusavaju u svim tim razgovorima samo da nadju dlaku u jajaetu nebi li naposljetku nasli nesto sto ne velja u Islamu
i s tim dosli do zakljucka kako sam ja ustvari pogrijesio i da je to sve bila samo obicna farsa i varka i promasena faza…… ali nikako im to ne ide za rukom, jer sto dalje idem to sam jaci u znanju i svi “oni” i njihovi sejtani prokleti bili
koji ih nagovaraju ne mogu nauditi iskrenom Allahovom robu ma koliko se trudili i zalagali na tom polju, svaki puta oni prvi zapodjenu price i teme ili pitanja nebili s (brijem losim namjerama ili vec) nesto postigli….
ali svaki puta izgube ili ostanu zateceni cinjenicama koje su suprotne njihovim ocekivanjma, cak sam im jednom rekao: “tko to sad stalno i iznova zapocinje price vezane za Islam kako ste to meni znali reci zadnjih godina”.
Prvu godinu moga Islama, po grigorijanskom kalendaru negdje u 3. mjesecu 2009. sa svojih 40 godina sam prihvatio Islam i poceo ga prakticirati
uz gore navedene trzavice sa zenom i hranom te blizom/daljnjom obitelji, prijateljima i susjedima, imao sam pune ruke posla i sa prakticiranjem Islama, pa sam poceo polako sa namazima,
odlucio sam odmah klanjati svih 5 farz namaza i na vrijeme da mi to ostane rutina odmah svih 5….bilo je naporno jer moj jedini izvor informacija je bio internet ustvari, no nisam se dao opustati….
nasao sam si link:( http://www.youtube.com/watch?v=hfvvrDDCnek ) kako se klanja i poceo tako (kasnije sam saznao da je to safijski nacin) no tako sam prvi puta naucio i tako sam radio….
U prvoj godini sam propusti mnoge namaze, jer sam se doslovno krio od svih, no vecinu sam uradio na vrijeme i ispravno…..prespavao sam cca. 15 Sabaha koje sam naklanjao….
prekinuo dosta namaza iz bojazni u raznoraznim situacijama i sl. no vecinu sam ih uradio tako da je taj broj godisnji bio cirka izmedju 30-50 namaza koje sam napustio iz straha ili prespavani…
no jos tada nisam skoro nista puno znao pa sam si stalno ponavljao dat ce Allah i bolje uslove InshAllah….slicno je bilo i sa mjesecom Ramazana u prvoj godini koji mi je dosao odmah u 8. mjesecu
u kojem sam izgubio oko 5-6 dana koliko se sjecam jer sam se svaki puta napio vode u vecernjim satima iz zaborava a prije vremena za iftar tako sam sam te dane morao namiriri u mjesecu sewala
cim ispostim i onih 6 dana Sewala da upotpunim godinu odmah sam i na KAZA dane koje sam dugovao pa i bjele dane sam odmah ispocetka poceo postiti pa evo i do danas elhamdulillah,
njih sam (bjele dane) samo jedan mjesec zaboravio postiti odkako sam u Islamu ni sam neznam kako i zasto, kada sam se sjetio jednostavno je prosao rok i ostalo mi je samo zaljenje za njima….
Druga godina je bila vec bolja, iako sam i dalje klanjao samo farz i na vrijeme, iza mjeseca Ramazana sam poveden primejrom mjeseca posta u kojem sam poceo klanjati i nafile u mubarek nocima Kadra,
odlucio(nijet) da cu klanjati i sunete koji idu uz farz i tako sam poceo odmah iza muberk mjeseca sa tim ibadetom jer sami farzovi su mi sada isli rutinski
i nekako mi se cinilo malo imati samo farzove…..i zaista je sunet uz farz upotpunila one praznine…….u ovoj drugoj godini sam se poceo zanimati i za dzemat
pa sam u nekoliko navrata pokusao pristupiti u dzemat Vinkovce no nisam ih mogao naci te sam mislio citajuci sa Gunja-nskog sajta IZ da su moze biti opet prebaceni U Osijek…pa sam tu potragu obustavio.
U toj dobroj drugoj godini moj Islama taman kada sam malo bolje uprakticirao svoju vjeru pocela su velika iskusenja sa mojim najboljim “prijateljem” kojega sam napocetku ovog pisanja spomenuo
pa cu ukratko o njemu malo i laznom prijateljstvu odnosno prijatelju koji je bio samo prividno taj no sa pricom ce se lakse naci najprikladija titula za takve i slicne njemu
jer ja ju neznam a u daljnjem tekstu zvat cemo ga Glava jer mu to i je nadimak, Glava mi je prijatelj od malih nogu i mladji je od mene 3 godine, ratovao je u BiH i Hr za vrijeme svoje sluzbe u gardi…
no u jednom periodu svog ratnog puta zapovjed je bila i za Gornji Vakuf gdje su bjesnile bitke izmedju Bosnjaka i Hrvata gdje su oni ostali nekih par mjeseci na tom terenu…
kao i u o svakim terenima tako mi je divanio i o tom gdje je kako kaze bio tolerantan prema muslimanima koji su bili zarobljeni za razliku od domacih postrojbi koje su ih maltretirali i radili svakojake grozote.
u jednoj svojoj prici mi je naglasio svoju mrznju prema muslimanima i djamiji koja je tamo bila istaknuta i u koju je ispalio 28 raketa tipa “OSA” 90 mm gadjajuci minaret iz kojega kako kaze
nije prijetila opasnost niti je otvarana vatra taj puta, kada sam ga pitao a sto ti je smetala munara kako on kaze “raketa” posto je vjerojatno (ne znam osobno) Turskog stila gradnja pa mu valjda slici na tzv. raketu.
rekao je sa mrznjom u ustima i srcu nesto pagano i ruzno o turcima i muslimanima sto je meni iako sam i sam bio dzehil, bilo poprilicno ksenofobicno, ruzno, ogavno i glupo…..pucati u zid vjerske zgrade
zato sto ne volim neki narod mi se cinilo poprilicno glupavo i sirovo…..sto od njega nekako i nisam ocekivao jer su price kruzile da je on bio poprilicno dobar i fer borac…..
no kako god, cinjenica je da je mrzio je ne Bosnjake samo vec i muslimane i sve vezano za njih valjda iz dna duse sto nije ni krio i po izrazima na licu i pogrdnim rijecima koje je iznosio u javnosti.
Onaj dan odnosno par dana nego sam odlucio svjedociti sehadet i biti ono sto jedam, kako sam to u pocetku ovog pisanja i rekao, tom mom prijatelju Glavi u njegovoj sam kuci rekao da cu postai muslim
na sto je on energino odgovorio da mu onda vise u kucu ne ulazim, dao mi je do znanja iako sam znao da ne voli ni malo muslimane dokle je njegov sovinizam spreman ici……i koliko je velik podlac, vidjet cete iz daljnjeg texta
Kako sam naveo vec nismo se bas nakon toga a ni koju godinu dvije prije bas puno posjecivali kako smo to nekad mladji imali prilike…..sad posebno nakon onih izjava sam nekako “ohladio” na njega
svoj Islam sam krio od njega maximalno iako sam mu i poslje dolazio kao i on kod mene jer se valjda ne mozemo tako lako osloboditi filinga cjelog djetinjstva koje smo proveli zajedno do danas……
Znao je doci i bahnuti dok klanjam (zakljucan u sobi) i pitao bi mog sina di sam a kada bi cuo da sam u sobi pitao bi: “jel klanja” sto bi mu djete potvrdilo a on bi se na to zgrozio (kasnije mi je to naglasio jednom porukom)
Dolazio je jos i posudjivao alat kojim je renovirao obliznji cafe-bar, ocekivao je da bi mu i ja trebao pomoci kako smo to inace radili no ja sam sutio jer je i on sutio iako bi mu moze biti da je pitao i pomogao opet,
jer sam mu i prije gradio gotovo sve imanje koje posjeduje a poprilicno je veliko sad vise ili manje sam ja uradio sa ostalim prijateljima ali uglavnom sam ja bio svaki dan….
stvarno sam mu puno pomogao da mi se nikad ne moze oduziti a on mi je poceo odbijati od sebe……
I tada se dogodilo jedan dan je poslao poruku na facebook vidjevsi moju sliku profila (neki covjek u dovi) u kojoj je pisalo: “sta ce ti taj mundjos na profilu) mundjos mu je valjda trebalo znaciti musliman pogrdno.
na sto sam mu ja onako iz sale odgovorio sa smajlom; da se lude cude…..iza cega je pocela paljba sa svim kalibrima po svetinjama islama a bogme i po meni…..da me Allah swt sacuva tog zla.
dugo jos poslje sam bezuspjesno pokusavao da mu objasnim kao je u zabludi gdje sam se na koncu posvadio sa njim i otpirio ga na pomalo grub nacin jer ocito je to i zasluzio sa svojim psovkama
a i nakon 3 mjeseca nije vise bilo smisla truditi se toliko dugo sa nekim tko ne zeli da slusa uopce sta drugi kazu vec samo JA JA JA i JA…..mislio sam da sam s njim zavrsio ali sam se prevario i to gadno.
Nedugo nakon toga stize nova poruka od drugog vojnika iz iste nam postrojbe koji mi govori prvo ruzne stvari o Islamu i muslimanima, potom da postoje ozbiljne prijetnje po mene,
zatim kako sam “digo” 100 ljudi na noge zbog toga sto je jedan njihov borac mogao to da ucini i da ode u njihove ajmo reci neprijatelje, naravno i njega sam otpirio
jer zaista vise nisam imao zivaca ni vremena slusati te ksenofobicne manijake kojih sam se vec podosta naslusao i sa Srpske strane tokom svih ovih minulih godina rata i kasnije….
Dogodilo se cudo, nakon par tjedana krenuo sam u gljive, volim taj hobi i danas i kada je sezona ili kada je dobra kisa odem redovito po sumi traziti i skupljati te ukusne darove od Boga.
ali u svom retrovizoru sam vidio da me prati jedan auto dok sam isao prema sumi, da to je bio on moj sad vec bivsi prijatelj Glava sa kojim sam u zavadi….
izsao sam iz auta i krenuo poljskim putom prema nedalekoj sumi, imao sam nozic u dzepu i najlon vrecicu za gljive, prolazili su mi trnci kroz ruku stiskajuci taj mali nozic u dzepu i misleci
sta sad ta ksenofobicna budala hoce, sami smo u prirodi a znam da on ima vartena oruzja a ja samo mali nozic u dzepu……..vozio je svoj mali auto tik pored mene brzinom moga hoda i gledao je u mene netremice.
ispocetka nisam uopce obracao paznju na tu provokaciju no kako se auto njije zaustavljao vec je i dalje isao brzinom moga hoda okrenuo sam pogled da vidim sta hoce jer sam znao da je to on…..
Osmjehivao mi se kroz otovoren prozor i rekao da stanem….stao sam……izasao je i krenuo prema meni, dovio sam Allaha swt. da me sacuva iskusenja i stisnuo mali nozic u dzepu jos jace…..
ocekivao sam bitku ili vec no on je ispruzio ruke kao da bi me zagrlio i rekao nesto ne sjecam se tocno ceka, poput: ma hajde necemo se svadjati vise ili slicno……prihavtio sam ispriku no nisam mu oprostio
onaj tko moze onako gadno-pogrdne rijeci govoriti o poslaniku Muhamedu saws i Allahu swt ne moze biti moj prijatelj vise, osim ako postane i sam musliman i zatrazi halala na one uvrede, no on to nije ucinio.
Samo se je dosao izmiriti samnom …ako je i to, jer mu vise nisam vjerovao nista……dosli smo do sume i ja sam otisao u sumu jer sam znao gdje su gljive a on je na drugu stranu otisao uz sumu,
obravsi gljive za par minuta otisao sam kuci i nismo se tu vise sreli….kasnije mi je poslao poruku kuda sam otisao onako brzo, iskreno ni nisam htio da vise divanim sa njim……i reko sam mu da ga nije bilo.
Primirje nije dugo trajalo pocetak 11. mjesec u gljivama a vec nove uvredljive poruke SMS-om na mobilni koncom 12. mjeseca a potom je nahuskao neke momke iz Zupanje da me prate,
pa su me u nekoliko navrata pratili dok nisam slucajno u Zupanji na nagovor jednog frenda ujednom kaficu i verbalno napadnut ali proslo je bez sukoba, jer sam svojim mirnim stavom napustio lokal
iz kojega su me zbog vejre istjerali vlasnik i pomagaci a pogodite tko je jos sjedio pored njih i cerekao se na sve to…….kada sam dosao kuci bio sam strasno ljut, otisao sam do njegove kuce autom
i rekao njegovoj zeni da ce netko ovako poginuti ako se ne smiri i on i njegovi jataci, on je kasnije dosao oko pola noci nazad meni na vrata vjerojatno se raspravljati o istom,
ali sam ga grubo povicima tjerao, ne izlazeci van iz stana prijeteci mu policijom ako se ne udalji, ali zena mi je izala van i bila su dvojica, policajac van duznosti i on,
kasnje je ovaj jadni policajac umalo dobio suspenziju a on mu je zet ustvari koji je ozenio od sestre kcer pa ga je on kao ajmo reci nekakvu zastitu ili svjedoka poveo ili sta vec…..
Kada je kontakt policajac na neznam ciju inicijativu dosao, a on mi je i prijatelj znani pitao o cemu se radi i kada sam mu objasnio tko sam i sto oni ustvari hoce,
nakon nekoliko razgovora prestali su me pratiti jer je policija angazirala specijalne agente koji nas prisluskuju i sl.a posto on zivi poprilicno bahato to mu nikako ne ide u prilog.
Evo do danas su elhamdulillah ostavili moju malenkost na miru a ni ja vise ne idem na sporna mjesta a preporucujem i drugoj braci i sestrama da ne idu u cafe-bar “Forum” u Zupanji
jer je vlasnik islamofobican i zadrt a takodjer ni u cafe-bar “Drag Star” u Gradistu jer je moj bivsi “prijatelj Glava” islamofobican i su-vlasnik je tog lokala…….pa da ne bude ajoj.
Treca godina mi je u Islamu bila najbolja i sto dalje to bolje, Allahov swt mir bez ikakvih natezanja, moj jedini problem su bili ibadeti i obitelj, no nekako se uvijek neko dezuran nadje koji ce mi davati do znanja da
postoje i oni koji se nikad nece slagati sa Islamom, a posto sam jos uvijek bio bez djemata odlucio sam jednog dana ipak po svaku cjenu pronaci Vinkovacki medzlis pa makar isao po kucama pitati gdje je….
Dosao sam na kucni broj koji je naglasen na internetu i nisam vidio nikakvu naznaku da tu ima ista, ali posto sam cvrsto odlucio da se prikljucim djematu i da pocnem obavljati i dzuma namaz obavezu,
usetao sam u ducan koji je ispred i pitao prodavaca koji mi je kimnuo da pozvonim tu na vratima dvorista i da pitam to sam i uradio ……otorena su mi vrata i izasao je ef. Mirza i uz kratki razgovor
i taj sam prag prekoracio, dobio sam elhamdulillah toliko zeljeni dzemat i dzumu namaz u kojem cemo Allahovom swt pomoci i dalje raditi ono sto nam je prenio nas miljenik Mumammed saws……
Do danas sam obavio nekoliko dzuma u svom novom predivnom dzematu, prezadovoljan sam sa istim s obzirom u kakvoj okolini zivim i sa kakvim poteskocama i ljudima….svakim danom sve vise ucim i postizm
i inshallah ici cemo dalje, nadam se inshallah da ce iz moga naroda sve vise ljudi prihvati istinu a i mi cemo si dati truda za dawu da prezentiramo Islam u najljepsem svijetlu svojim djelima i znanjem
da i oni insani koji jos nisu osjetili slast Islama a nasa su braca po uvjerenju samo nisu nikad imali doticaja sa istinom kao sto to ni ja nisam imao a vjerujem da ih ima jos i da traze istinu.
Neka je slavljen Velicanstveni Gospodar koji upucuje na pravi put od robova svojih onoga koga On hoce, On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu!
Molim Uzvisenog Gospodara da moj text ne ide krivim putom i da posluzi u dobre svrhe, molim Uzvisenog Gospodara da svakom insanu kojem ovaj text otvori put u Islam dadne ono sto je i meni dao i jos vise,
molim Uzvisenog Gospodara da se smiluje nasem Mualimu Muhemmedu saws njegovoj casnoj porodici i plemenitim ashabima i svim njegovim dobrim robovima do sudjnjega dana….AMIN.
Zahvaljujem se svima koji su imali sabr citajuci moju put ka Islamu zelim vam svako dobro i pouku iz ovoga te vas pozdravljam sa nasim vjecnim pozdravom:
Es-Selamu Alejkum Ve Rahmetullah Ve Berekatuhu

!!!