Sahifa – Moljenja i šaputanja Imama Ali ibn Huseina Zeynul-Abidina (I dio)

Objavljeno apr 18 u Ostalo kategorijiod strane thekiterunnerPrint

Kad je on – mir nekaje na nj! – odlucio moliti,
pocinjao je s hvaljenjem i velicanjem Boga – Silan i Uzvišenje On!
Govorio bi:

1. Hvala Bogu,
   Prvom, bez prvog prije Njega,
   Posljednjem, bez posljednjeg iza Njega.
2. Oci gledatelja ne uspijevaju Ga vidjeti,
   zamišljanja opisivatelja nesposobna su prikazati Ga
3. On stvorove izvodi Svojom moci izvodjenja,
   izumijeva ih u skladu sa Svojom voljom izumijevanja.
4. Onda cini da hode putem volje Njegove,
   upucuje ih stazom ljubavi Svoje.
   Ne mogu izostati
   od onog cemu ih je On izaslao,
   niti mogu otici
   onom od cega ih je On zadrzao.
5. Odredio je iz riznice Svoje svakoj od njihovih duša
   ishranu poznatu i izdvojenu.
   Ni jedan umanjitelj ne moze umanjiti onima kojima On uvecava,
   niti uvecavatelj uvecati onima kojima On umanjuje.
6. Onda za svaku dušu dodjeljuje odredeno vrijeme u zivotu,
   jer za svaku postavlja ustvrdjen rok;
   ona ide prema njemu kroz dane svog vremena,
   dostize ga kroz godine svog doba.
   A kada zakoraci svoj korak posljednji
   i dosegne odbrojanost casova svojih,
   Bog je odvodi nagradi obilnoj
   ili kazni strašnoj,
   kojima ju je pozvao,
   da naknadi onima koji zlo cine za ono što cine
   i uzvrati dobrom onima koji dobro cine [10]
7. kao pravdu od Njega
   - Sveta su Imena Njegova
   i vidljive dobrote Njegove.
   On nece biti pitan o onom što cini,
   ali oni ce biti pitani [11]
8. Hvala Bogu, jer
   da je On uskratio robovima Svojim znanje da Ga hvale
   za neprekinute blagodati
   kojima ih iskušava
   i vidljive darove
   koje im obilno daje,
   kretali bi se u blagodatima Njegovim [12]
   bez hvaljenja Njega,
   i širili se u opskrbi Njegovoj
   bez zahvalnosti Njemu.
9. Da je bilo tako,
   napustili bi granice covjecnosti
   do granice zvjerstva
   i postali onakvi kakve On opisuje,
   u postojanoj Knjizi Svojoj:
   Oni su poput stoke -
   ne, vec su još više zalutali od puta [13]!
10. Hvala Bogu, zato što
    nam je dao istinito znanje o Sebi,
    nadahnuo nas da Mu zahvaljujemo,
    otvorio za nas kapije saznavanju Gospodstva Svog,
    uputio nas iskrenosti prema Njemu
    u svjedocenju Jednosti Njegove,
    i otklonio od nas odstupanje i sumnju
    u Zapovijed Njegovu;
11. hvala kojom
    mozemo dobiti dug zivot
    medju onim Njegovim stvorovima koji Ga hvale,
    i sustizu one poodmakle
    prema Njegovom zadovoljstvu i oprostu;
12. hvala kojom
    osvjetljava za nas tmine medju svijeta,
    olakšava za nas put ozivljenja,
    i uzdize polozaje naše
    na stajališta svjedoka
    u Danu kada ce duši svakoj biti naknadjeno
    za ono što je zasluzila -
    krivo im nece biti ucinjeno,
    Danu kada gospodar nece koristiti podaniku,
    niti ce im biti pomognuto [14];
13. hvala
    koja se od nas uzdize do najviših u Illiyunu
    u knjizi upisanih,
    od onih bliskih posvjedocenih [15];
14. hvala kojom se
    smiruju naše oci kada vid bude zaslijepljen,
    naša lica obijeljena kada koza bude ocrnjena [16];
15. hvala kojom
    se oslobadjamo bolne Vatre Bozije
    ulazeci u blazenu blizinu Boziju;
16. hvala kojom
    zbijamo meleke Njegove primaknute
    i pridruzujemo se vjesnicima Njegovim poslanim,
    u Kuci trajnosti koja ne prestaje i
    Mjestu Casti Njegove koja se ne mijenja.
17. Hvala Bogu,
    Koji je izabrao za nas dobre kakvoce stvaranja,
    darovao nam prijatnosti opskrbe
18. i odredio za nas izvrsnost
    kroz nadmoc nad stvorovima svim;
    svaki stvor Njegov nama se potcinjava
    snagom Njegovom
    i dolazi nam da se pokori
    moci Njegovom [17].
19. Hvala Bogu,
    Koji je zatvorio za nas kapiju potrebe
    osim prema Njemu.
    Kako cemo Ga onda hvaliti?
    Kada cemo Mu oduziti zahvalu?
    Doista, kada?
20. Hvala Bogu,
    Koji je smjestio unutar nas dijelove širenja,
    odredio za nas sredstva skupljanja,
    dao nam da se radujemo dušama zivota,
    ucvrstio u nama udove za poslove,
    nahranio nas opskrbom najljepšom,
    oslobodio nas od potrebe obiljem Svojim
    i dao nam imanja dobrotom Svojom.
21. Onda nam je zapovjedio,
    da bi iskušao pokornost našu,
    i zabranio, da bi provjerio zahvalnost našu.
    Tako, mi smo skrenuli s puta zapovijedi Njegove
    i odali se kršenju zabrane Njegove.
    A On nas ipak ne pozuruje kazni Svojoj,
    niti nas goni odmazdi Svojoj.
    Ne, On postupa s nama polahko milošcu Svojom,
    i u darezljivosti,
    i ceka naš povratak dobrotom Svojom,
    u blagosti.
22. Hvala Bogu,
    Koji nam je pokazao put pokajanja,
    koji ne bismo postigli bez dobrote Njegove.
    Da ništa ne smatramo dobrotom Njegovom osim tog,
    Njegovo iskušavanje nas bilo bi dobro,
    Njegova dobrostivost prema nama velika,
    Njegova darezljivost prema nama neizmjerna.