Samilost

Objavljeno sep 18 u Ostalo kategorijiod strane thekiterunnerPrint

Islamsko učenje obavezuje svoje sljedbenike na samilost, saosjećanje, sažaljenje prema ostaloj braći muslimanima i ljudima uopšte. Allah dž.š u Kur’an-i-kerimu, navodeći i objašnjavajući postupke koje On cijeni, veli: “… i koji preporučuje međusobno strpljenje i preporučuju međusobnu samilost” (Beled, 17)

Muhammed saws je u više svojih hadisi-šerifa ocrtao ovo svojstvo, jasno ukazao na njegovu vrijednost, cijenu i potrebu. Evo samo nekoliko takvih hadisa:

“Ko nema samilosti prema drugom, ni drugi se neće njemu smilovati” (Sahihu-l-Buharu, sv. IV, hadis br. 1461)

“Ko nije milostiv prema drugome, neće se ni prema njemu biti milostivo; ko ne oprašta neće mu biti oprošteno; ko ne prima pokajanje ni njegovo pokajanje neće biti primljeno. (”Binbir hadis”, br. 885).

Ovdje ćemo navesti još jedan primjer, vrlo karakterističan. U njemu se jasno vidi da islamsko učenje mnogo više cijeni suštinu nego formu, nakanu i podsticaj nego rezultate ili posljedice. Zbog velike vrijednosti donijeli smo ovaj detalj iz Pejgamberovog života u cjelosti, a preuzeli smo ga iz 336. stranice djela “Muhammed a.s.” od velikog islamskog učenjaka Muhammeda Hamidullah, u prijevodu i redakciji Nerkeza Smailagića, izdatog u Zagrebu 1977. godine.

“Jednoga dana Muhammed saws je svojim sljedbenicima da će na dan polaganja računa tri čovjeka doći pred Boga. Jedan će od njih reći: “Bože, čitav sam život proveo u molitvi, postu, hodočašćima i vršenju svega što si propisao”. Bog će reći: “Ne, ti si sve to radio samo da bi stekao glas pobožna čovjeka, i takav si glas uživao; čuvari vatre, bacite ga u džehennem”. Drugi će reći: “Bože, izučavao sam vjerske nauke i proveo život učeći druge toj nauci i šireći pravi smisao Tvoje vjere”. Bog će reći: “Ne, to si uradio da bi stekao glas učenjaka, a postigao si to na svijetu; čuvari vatre, bacite ga u džehennem”. Treći će se osloniti na svoju veliku hrabrost u svetim ratovima i reći će da je u njima proveo sav svoj život. i umro kao mučenik. Njegov je cilj bio samo steći glas hrabrog i srčanog čovjeka na svijetu. To je i postigao, a na posljednjem sudu Bog će zapovijediti da ga bace u džehennem.

Međutim, reče Muhammed, toga dana doći će pred Boga i jedna prostitutka. Ona je provela cijeli život u grijehu i nikada nikome nije učinila dobra. Njezin će položaj izgledati beznadan, ali će Bog reći: “Nije tako, tog i tog vrućeg ljetnog dana bila si kod bunara kraj kojeg je jedan pas umirao od žeđi, jer nije mogao doći do vode; nije bilo vjetra, ti si se sažalila, skinula cipelu, haljinu vezala u konopac i utalila žeđ tom psu; čuvaru dženneta, odvedi ovu ženu u džennet”.

To je priča kojom smo željeli ukazati od kolike je vrijednosti i cijene svojstvo prave samilosti kod Allaha dž.š. Ako se zna, ako se uvijek pamti da je blud jedan od najtežih grijeha, da islamsko učenje, zasnivajući svoj stav isključivo na kur’anskom tekstu, izričito i najstrožije zabranjuje svaki vid bluda; ako se zna da je blud jedan od veoma rijetkih prestupa zbog kojega počinitelji, pod određenim uslovima, treba da budu kažnjeni čak i smrću, onda je lahko shvatiti koliko vrijedi psojedovati svojstvo samilosti. Kazne zbog ovog teškog postupka su drastične, zato jer je i opasnost od ovog grijeha velika.

Hadži-Derviš Spahić (Pouke o moralu i bogobojaznosti)