Smrt, smak svijeta i ahiret

Objavljeno Avg 11 u Ostalo kategorijiod strane Alma KominlijaPrint

Svakome od nas će doći smrt, prije ili kasnije. To je posve sigurno. Sigurnije od dana koji će nastupiti poslije noći, ili od zime koja će uslijediti poslije ljeta. Između čovjeka i smrti je samo jedan tren. Ona mu može doći svakoga časa, na svakom mjestu i u bilo kojem stanju.

Čovjek po svojoj prirodi ne želi nestanak, nego trajno postojanje. Kako god želi znati stanje puta na koji se sprema poći i stanje mjesta u koje putuje, također želi saznati o smrti i onome što slijedi poslije nje.

Jedini izvor iz kojeg možemo prihvatiti znanje o smrti i onome što slijedi poslije nje jeste Allahova Knjiga i Njegov Poslanik (s.a.v.s.). To je zbog činjenice što razum i osjetila nisu u stanju dokučiti taj svijet, te što se umrli ne vraćaju nazad.

Smrt je veoma bolan prolaz kojim počinje realni život. Svako ko dođe na ovaj svijet morat će proći kroz taj prolaz. Tako ćemo sa ovoga prolaznog svijeta, na kojem smo bili samo gosti, vratiti se svojoj pravoj kući. Ma koliko dugo živjeli i trudili se, smrt će promijeniti razliku između dugog i kratkog života (tj. kada nastupi smrt, uopće nije važno koliko smo dugo živjeli i koliko smo stekli na ovom svijetu, o.prev.).

Mu’min treba svakoga dana razmišljati o smrti i ahiretu. On na taj način treba postići svijest kojom će svaki uzdah (nefes) osjećati kao posljednji na ovom svijetu, svijest po kojoj će „smrt“ odgajati njegov život i omogućiti mu da pronikne u tajnu „umiranja prije smrti“, kako bi svoj čas smrti (edžel) mogao dočekati sa osmijehom na licu. Nakon što pronikne u spomenutu tajnu on neće osjetiti bol, agoniju i smrtne muke. Taj trenutak za njega neće predstavljati ništa drugo osim čas susreta sa Voljenim.

Prema učenju naše uzvišene Vjere smrt je toliko povezana sa životom da se čovjek, naprosto, rađa kako bi umro i sa smrću započeo potpuno novi život. Prema islamskom poimanju gradskog života i urbanosti mezarluci zauzimaju mjesto u samom središtu gradova, a ne na periferiji. Time se ogleda bliskost života i smrti, ali i pripravnost za smrt.

To je samo jedan od mnogobrojnih primjera bliske veze između života i smrti u islamskoj tradiciji.

Svi oni koji dođu ili napuste ovaj svijet razumiju smisao smrti. Međutim, među njima postoji velika razlika. Smrt, u njenom pravom smislu, istinski razumiju i prihvataju samo mu’mini. Uzvišeni Hakk je rekao: „Svaka duša će smrt okusiti!“ Što znači da je ona neizbježna realnost. Prema tome, za nju se treba pripremiti, što je, opet, moguće samo ako se sjećamo smrti i ne zaboravljamo je. Ponos Svijeta, naš Pejgamber (s.a.v.s.) rekao je: „Sjećajte se smrti koja uništava uživanja!“

Smrt, koju ljudi ne vole čak ni spominjati, od koje bi svako živo biće pobjeglo kad bi za to imalo mogućnosti, i pored toga što se na prvi pogled čini kao kraj i nestanak, ona ustvari predstavlja početak novog i vječnog života. Taj život nije kao ovosvjetski život. To je najbolji život za one koji su istinski robovali svome Gospodaru. Ovaj prolazni svijet, na kojem čovjek živi i umire, predstavlja mjesto na kojem treba steći bolji i vječni život. Vrijednost ovoga svijeta je zbog Ahireta, kao što na to ukazuje hadis-i šerif u kojem Resulullah (s.a.v.s.) kaže: „Dunjaluk je ahiretska njiva!“

Čovjek nikako ne smije zaboraviti da će mu smrt, koju ne voli, sigurno doći. Gdje god on bio ona će ga naći. Međutim, nije sigurno kada, gdje i kako će umrijeti. O tome nas naš Gospodar nije obavijetio. To je tajna u kojoj su sadržane mnoge mudrosti. Naime, kada bi ljudi znali čas svoje smrti, živjeli bi bez mira i rahatluka. Možda bi neki od njh živjeli u nemaru do nekog vremena, a onda bi se pokajali i pokušali se spremiti za smrt.

I Smak svijeta nam je, također, nepoznat. Baš kao i čas naše smrti. O tome nikome nije dato nimalo znanja. Nasuprot mnogobrojnim tvrdnjama, po ovom pitanju pri­sjetimo se ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Pitaju te o Smaku svijeta: ‘Kada će se dogoditi?’ Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna.“ (Naziat, 42-44)

Naravno, niko osim Allaha ne zna kada će nastupiti Kijametski dan. O njegovoj blizini postoje neka izvješća i predznaci. O tome nas obaviještavaju pojedini kur’anski ajeti i hadisi Allahova Poslanika (s.a.v.s.). Međutim, vrijeme u kojem će on nastupiti spada u „pet nepoznatih (gajb) stvari“ koje ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Život koji je kratak i čiji edžel ne znamo vrijedniji je od života koji je dug, a znamo kada će doći njegov edžel. Naš Gospodar je Svojom milošću zadržao za Sebe znanje o edželu čovjeka i svijeta. Na taj način su ljudi koji su živjeli u prvoj i srednjoj epohi vremena spriječeni da žive u nemaru, a oni koji žive u vremenu pred smak svijeta sačuvani su od tugovanja i teških iskušenja koja bi nastala u slučaju da znaju kada će nastupiti Smak svijeta. Skrivenost te tajne zahtijeva činjenica po kojoj ovosvjetski život predstavlja mjesto ispita za čovjeka.

Skrivenost časa smrti i Smaka svijeta predstavlja manifestaciju Božije mudrosti i milosti. Međutim, u toj tajni se nalaze išareti za posjednike znanja i imana. Naprimjer, lejletul-kadr je skrivena u mjesecu ramazanu. Međutim, naš dragi Pejgamber (s.a.v.s.) je nas obavijestio da je ona skrivena u drugoj polovici ramazana i preporučio nam da ju tražimo u neparnim noćima. Isto tako je moguće spoznati i vidjeti neke naznake blizine Smaka svijeta. Uzvišeni Gospodar, u nekim ajetima, obaviještava nas da su se ispunili mnogi mali predznaci, kao i da su se počeli javljati neki veliki predznaci.

U kur’anskim ajetima se opisuje i stanje svijeta u trenucima kada nastupi Kijametski dan. Taj strašni dan će zadesiti kako ljude, tako i brda, mora, zvijezde i sva stvorenja. U tom strašnom danu ljudi će izbezumljeno bježati na sve strane. Na kraju, i duše koje su bile razdvojene od svoga tijela bit će ponovo vraćene u svoja tijela.. Tada će ljudi biti pitani za ono što su radili.. To će biti dan velikog okupljanja (mahšer), Sudnji dan…

Na Sudnjem danu će sva stvorenja biti pozvana na odgovornost i shodno svom stanju bit će u radosti ili žalosti. Naš Gospodar, koji je Posjednik apsolutne pravednosti, presudit će pravedno i svako će biti poslan na mjesto koje je zaslužio. Njegovu presudu neće moći niko izmijeniti.

Iako će se smrt, smak svijeta i ahiret odnositi na sva stvorenja, ipak će u središtu tih događaja biti čovjek. Kao što je ovaj svijet stvoren zbog čovjeka, isto tako je zbog njega stvoren i ahiret. Naš Gospodar, koji je od kapi vode stvorio najsavršenije biće, sigurno će ponovo proživjeti kosti koje su istruhle i pomiješale se sa zemljom.

Čovjek, koji je sastavljen od duha (ruha) i tijela (be-den), u pravom smislu je čovjek po svom ruhu. Njegovo tijelo, koje je od zemlje, na kraju opet postane zemlja, dok njegov ruh, kojim je on postao čovjek, Uzvišeni Allah je učinio trajnim. Iz tog razloga čovjek ima želju da živi vječno, kao i da njegova djela i sjećanja ostanu trajna i vječna.

Vjerovanje u ahiret jedina je stvar koja čovjeka može spasiti straha od smrti i u cijelosti zadovoljiti njegovu želju za vječnim životom.

Učenjaci su definisali četiri stanice (prenoćišta) kroz koja će proći svaki čovjek, a od kojih je svaka koja slijedi veća od prethodne. Prva stanica je majčina utroba, druga – dunjaluk, treća – berzah (svijet kabura) i četvrta – na kojoj se završava njegovo putovanje i koja je vječna, a to je džennet ili džehennem.

Na koju god stranu svijeta odete vidjet ćete da su kod ljudi prisutne dvije želje koje ne nestaju: želja da ostanu mladi i želja da budu vječni. Kada bi im i cijeli svijet dali, to ne bi utolilo njihovu želju za vječnošću. Međutim, oni tu želju ne mogu ispuniti na ovom svijetu. Pa, ipak, naš Milostivi Gospodar nije nam uskratio mogućnost da ispunimo spomenutu želju i zbog toga je za nas, Svoje robove, stvorio ahiret na kojem će nam darovati vječni život.

S druge strane, ahiret je mjesto na kojem će se manifestovati „El-Adl“ (Pravedni), časno ime našeg Uzvišenog Gospodara, kojim će svako, prema svojoj zasluzi, biti nagrađen ili kažnjen. Božija pravda zahtijeva da zalim iskusi kaznu, a mazlum nadoknadi svoje pravo. Sigurno je da će naš nadasve pravedni i milostivi Gospodar silnike kazniti vatrom – zasluženom kaznom, a vjernike i one kojima se činio zulum nagraditi džennetom.

Vjerovanje u ahiretski život ostavlja velik i dubok uticaj na čovjekov ovosvjetski život. Samo tim vjerovanjem se može shvatiti realno značenje i smisao ovoga svijeta. Dunjaluk i ahiret međusobno su povezani. Kao što je dunjaluk ahiretska njiva, tako je i vjerovanje u ahiret neophodan faktor za pravilno uređenje ovoga svijeta.

Vjerovanje u ahiret omogućava popravak i uređenje ovoga svijeta, ali i stjecanje samog ahireta.

Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara…

pripremila Alma Kominlija