Sufijsko naslijeđe: Šebi Arus

Objavljeno dec 02 u Ostalo kategorijiod strane thekiterunnerPrint

Gazel o smrti

1) Na dan moje smrti,

kad ponesete tabut s mojim tijelom,

Nemojte misliti da ja žalim što ostavljam

ovaj svijet i da osjećam bol za njim.

2) Nemojte za mnom plakati i vikati:

“O žalosti, o žalosti!”

Kad đavo padne u jamu,

(tj. kad dospije u pakao),

to je tek prava žalost!

3) Kada vidite moju dženazu, nemojte govoriti:

“Ah, rastanak, rastanak!”

Jer, baš u to vrijeme,

ja idem na sastanak!

4) Kad me spuste u grob, nemojte vikati:

“Oproštaj, oproštaj!”

Jer grob je zastor

za koji se sklanjaju sve duše.

5) Kad mi grob zagrnu i kad me pokopaju,

nemojte misliti da je to moje iščeznuće i nestanak!

Zar ima štete za sunce i mjesec,

kad zađu? (kad se izgube ispod horizonta)?

6) Tebi se čini, da je to zalazak,

(nestanak čovjeka); ali. to je,

u stvari, izlazak (novo rođenje)!

Grob izgleda kao tamnica;

ali to je zapravo oslobođenje duše

(iz okova tijela).

7) Koje to zrno neće niknuti

kad se u zemlju baci?

Pa zašto onda sumnjati u sjeme čovjeka

(i misliti, da ono neće niknuti)!

8 ) Koja to kofa, kad se baci u bunar i potone,

neće izaći puna?

Pa zar će duša Jusufova plakati,

što je njegovo tijelo bačeno u jamu?

9) Kad zatvoriš jedan kraj usta,

drugi se kraj otvara

( tj. kad se završi ovaj život,

onda počinje drugi).

Zato naricanje zbog smrti

nema nikakva smisla!

(Hazreti Mevlana)