Život

Objavljeno jan 29 u Ostalo kategorijiod strane adminPrint

Često čujem, vidim, pročitam, zaključim kako je svaka kriza, pa i ona ekonomska povezana sa krizom duha; dakle krizom morala… teško je doći do tačne definicije šta je to „kriza morala“? O tome ne treba puno ni raspravljati, kriza morala bi bilo stanje u kojem čovjekove ruke vlastitim htijenjem narušavaju njegovu urođenu prirodu ili urođene norme ponašanja. Oduvijek se znalo šta je to što valja i što treba činiti za svoju i dobrobit drugih ljudi. Kao i što se znalo šta je to što ne valja činiti i što ne treba činiti, niti u tajnosti niti u javnosti. Tako npr. Laž je oduvijek bila nemoralna rabota, bez obzira da li živjeli u vremenu kada su ptice i poštari poruke prenosili, ili pak u ovom vremenu „klikanja“ po tastaturi. Kako tada, tako i danas, „ u laži su uvijek kratke noge bile..“ I tako je to sa svakom drugom moralnom rabotom, ona je protivna stanju ljudske prirode, protivna stanju ljudskog duha. No, međutim, iako je skoro svakom pojedincu da je svijet po pitanju morala zaglibio do vrata u blato, niko skoro niko se ne odlučuje da učini nešto više, nešto bolje u tom pogledu. Svi pričaju, svi savjetuju, a svijet tone li tone… Svakako, najbolja promjena je ona koja se dešava u vlastitoj duši, kada je kao jedinka odlučim da neću više lagati, varati, ljenčariti na račun svojih roditelja, da neću ovo ili ono… vjerujem da bi tada došlo i do lančane reakcije u dušama mnogih ljudi… ipak na umu imam i to da ovovremene generacije nisu prve ( da li su posljednje to ne znam), koje su u glibu nemoralštine… Ipak, na sve njih se odnosi jedinstveni Božiji zakon; svaka generacija koja prevrši granicu nemoralnog ponašanja zaslužuje kataklizmu! Znaju to ljudi svih vjera i nacija, barem većina njih, ali promjene nema .. kao da svak očekuje da se prvo promjeni onaj „do mene „… živimo vakat u kojem nikada nije bila dostupna uputa kao do sada: savjet, knjige, multimedia sa sadržajima koji savjetuju upućuju, opominju, mole, kritikuju… ali, isto tako, nikada više nije bilo nemorala i „nedoličnog“ ponašanja… kao u inat!!!

I pitati se treba dokle će to tako da putuje… prije nego što je njegov narod potopljen, a to im je bila kazna za njihova zlodjela, Božiji poslanik, Nuh, a.s, obračajući se Onome Koji ga je sa istinom sa Istinom poslao, rekao je:

„ GOSPODARU MOJ, JA SAM NAROD SVOJ I NOĆU I DANJU, DOISTA POZIVAO, ALI GA JE POZIVANJE MOJE JOŠ VIŠE UDALJILO… I KAD GOD SAM IH POZIVAO PRSTE SVOJE U UŠI SVOJE SU STAVLJALI I HALJINAMA SVOJIM SE POKRIVALI – BILI SU UPORNI I PRETJERANO OHOLI..“ A, tako kažu, Historia est magistra vitae…

Pogledaj sebe i priznaj:

Kada si bio mali, ako još uvijek nisi odrastao, želio si SAMO da porasteš… pa si dočekao…

Kada si već odrastao i u školu počeo, želio si SAMO da je završiš , pa si vjerovatno i u tome uspio…

Onda si želio da SAMO da te prime na fax, prestižan i jak, pa su te primili, i ti si onda poželio SAMO da ga završiš… i završio si ga…

E, onda si poželio SAMO da dobiješ posao, i da oženiš ili te oženi osoba sa kojom se jedino vidiš zajedno do vremena kada kosa počinje da bijeli… i bi tako…

Posao si radio, djecu izrodio, pa si SAMO poželio da živ i zdrav do penzije dođeš… jer, dosta ti je više i posla i šefa i radnog ambijenta. Treba brate ovo malo duše odmoriti… i gle čuda.. u ponedjeljak te umjesto radnog zadatka čeka šef sa rješenjem o penzionisanju u njegovoj ruci … dakle, ispuni se i ta želja …

A onda si jednog jutra, dok je u tvom krevetu, kraj tebe teško disala tvoj(a) bolesna/i suprug/a poželio-la SAMO kad bi insan mogao sve ispočetka … od drvene do zemljane beše … još jedanput tako, a ovu pamet imati… ALI…

DA, takvi smo ti mi insani i takav je ovaj naš život … zanoćiš sa sto želja, a budiš se sa sto i jednom… i čitav, ama baš čitav život želiš sve , SAMO jedno nikad.. Nikad SMRT poželjeti nećeš , radije bi sve opet, ispočetka.. i tako unedogled… do kraja vremena..

Jer, „Čovjek ti je Senada teški hajvan!“…

Svaki sekund moga života koji prođe, neupitno pripada knjigama prošlosti.. bez mogućnosti povratka,bez mogućnosti utjecaja na istu.. a koliko puta sa čežnjom i nekom vrstom ludosti gledam u prošlo vrijeme, kao da će se ono vratiti i ponuditi sebe da u njemu“ nepromjenjivo „mijenjam na bolje, da pogrešno ispravim, da porušeno popravim…

Zapravo, kao da hoću rijeku na izvor njen da vratim. Kao da hoću puštenu suzu u oku njenom da skrasim…

* A ko to još živi od svoje prošlosti? Ono što si bio nekada- bio si, na svoju sreću ili žalost- svejedno je. Jedina korist naše prošlosti je pouka koja u njoj netaknuta živi.

* Sve u njoj je mrtva i davno završena stvar. Sve u ovom životu ide naprijed… svaka rijeka teče pravo, vjetar također puše pravo, jedino ja i oni kao ja gledaju u prošlost sa tugomi žalom, kao da će je oni vratiti, ne shvatajući da se time opiremo zakonu života.

Dok prelistavam stranice prošlosti ne shvatam da već gubim sadašnjost i izvjesnu budućnost; sličim mlinaru koji melje samljeveno brašno, ili drvosječi koji reže piljevinu… kaže se da su jednom pitali magarca: „Zašto ne preživaš?“: a on im odgovori: „ Ne volim lagati!“…

Prošlost treba ostaviti na njeno mjesto, gledati je tek krajičkom oka, kako je ne bi iz vida izgubili. Ne zbog nje same nego zbog one pouke, koja u njoj živi… da sepete prošlosti sa leđa ovih treba skinuti.. Jer se u njih ni sadašnjostni budućnost ne može stavljati, a naprijed svakakao treba hoditi, najjednostavnijim načinom: „SUDBINI U SUSRET“.

Čemu tolika žurba??

K’o da svi kroz ista vrata valjmo proći, pa et žurimo… kao da nas ta ista žurba neće dovesti do istog tiskanja pred samim vratima?!

Ima nešto u nama ljudima… što nam ne da mira… nešto neopipljivo pod kožom nam diše… što nas odvaj jedne od drugih. Dosegli smo nivo da pričamo sa kraja na kraj svijeta, ali vremena za jednu kafu nemamo… što smo dalji jedni od drugih bližim se osjećamo….Ima nešto u nama što nas tjera da sa sto briga zaspimo a sa sto i jednom se budimo…Neko zlo je u nama ljudi… što nas tjera da svaku svetinju gazimo kao da je ona svetinja sama sebi,a ne zbog nas…

Odmorite svoje duše, barem na tren, jer nije ovog života hiljadu godina. Razmislite prije nego odete šta iza sebe ostavljate’???

Kakav ćemo odgovor pripremiti našoj djeci bolesnoj na upit: ŠTA JE TO BILO SA VAMA LJUDIMA PA SMO MI OVAKVI????

„ A islam je poput mora:

-dubine njegove su istiniti život,

-oluje i valovi su iskušenja.

-obale njegove su granice sa zabranama,

-a džihad je brod koji plovi ka Uzvišenom, On nam je pristanište

Autor: Unknown