Ogovaranje

Objavljeno jan 30 u Ibro ef. Mulić kategorijiod strane adminPrint

1.1.2010.godine.
16.muharrem, 1431.h.god.
OGOVARANJE
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru i Vladaru svih svjetova, Vladaru
Sudnjeg dana, Milostivom, Samilosnom! Salavat i selam neka je Njegovom
poslaniku Muhammedu, a.s..
Danas bih htio progovoriti, ako Bog da, o jednom od najopasnijih
grijeha koje čovjek može učiniti svojim jezikom. Taj grijeh je
prisutan on samih začetaka čovječanstva, pa sve do današnjih dana!
Prisutan je, u manjoj ili većoj mjeri, kod svih nas, jer ga manje-više
svi rabimo u svojoj svakodnevnoj komunikaciji. Taj grijeh o kojemu
danas govorimo je ogovaranje.
Ogovaranje je jedna od najopasnijih i najoštrijih sablji čovjekovoga
jezika. Ono je znak slabosti i nemoći osobe koja, ogovarajući druge,
ustvari, iznosi svoje slabosti i mahane.
Ono dolazi kao posljedica nepravedne srdžbe, ljubomore, mržnje,
zavidluka, zlobe i oholosti. Često onaj koji ogovara nekoga, time želi
za sebe prigrabiti nešto veći ugled i položaj kod drugih ljudi, ne
znajući da tako samo još više pada u ponor nemorala i kufura.
Allah, dž.š., je, u Knjizi koja pametnom nudi uputu i sve odgovore,
strogo zabranio ogovaranje i svaku drugu zloupotrebu jezika kao organa
govora. Zabranio je i zloupotrebu usta u kojima se taj jezik nalazi, i
svih drugih čovjekovih organa koje dobismo na dar od Uzvišenog
Stvoritelja.
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ ۚ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ
وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا [١٧:٣٦]
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će
se, zaista, odgovarati. (El-Isra, 36)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنَ الظَّنِّ
إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ۖ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَبْ
بَعْضُكُمْ بَعْضًا ۚ أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَنْ يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ
مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ
رَحِيمٌ [٤٩:١٢]
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su,
zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!
Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a
vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima
pokajanje i samilostan je. (El-Hudžurat,12)
Svemogući nam ovim ajetom predstavlja svu odvratnost ovoga grijeha,
jer su na istom nivou kod Allaha, dž.š., ogovaranje i jedenje mesa
umrloga brata. Dakle, kada neko ogovara svoga brata ili sestru po
vjeri, morao bi biti svjestan da mu je taj grijeh toliko veliki kao da
je došao na dženazu svome bratu ili sestri, i umjesto dove i fatihe za
njega, on zasio za njegovo tijelo I jede njegove mrtve ostatke. Znam
da nam je to svima gadno ui odvratno, ali moramo već jednom shvatiti i
svu težinu i odvratnost naših grijeha koje činimo.
Na osnovu ovoga ajeta najbolje možemo razumjeti da je ogovaranje
drugih veliki grijeh.
Božiji Poslanik, s.a.w.s., kaže: La jedhulul-džennete men la je’menu
džaruhu bevaikahu.
“Neće ući u džennet onaj od čije zlobe nije siguran dnjegov komšija.” (Muslim)
Također, naš Resul, a.s., kaže I sljedeće:
“Kad sam bio na Mi’radžu, prošao sam pored jedne skupine ljudi koji su
imali bakrene nokte I njima su trgali svoja lica I svoje grudi.
-Ko su ovi?- upitao sam Džibrila, a on mi odgovori: – To su oni koji
su jeli ljudsko meso (tj. koji su na dunjaluku ogovarali druge)”. (Ebu
Davud)
Do nas se prenosi i sljedeća predaja,koja najbolje definiše
ogovaranje, a u kojoj stoji: “ Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Božiji
Poslanik a.s., upitao: Znate li šta je ogovaranje?  -Allah i Njegov
poslanik to najbolje znaju! – rekoše. Ogovaranje je kad spomeneš svoga
brata onim što mu ne bi bilo drago- reče poslanik. Na to ga je neko od
prisutnih zapitao: Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je to što sam o
svome bratu rekao, istina? Božiji Poslanik mu reče: Ako se kod njega
bude to nalazilo, onda si ga ogovorio, a ako ne bude, onda si ga
potvorio.!” (Muslim)
Kada je h. Aiša pred Božijim Poslanikom,a.s., rekla za Safiju, r.a.,
jednu od Poslanikovih žena, da je mala, on joj je odgovorio
(upozorivši je tako na veličinu i opasnost govora o drugima bez
njihovog prisustva, čak iako se iznosi istinita kvalifikacija): O
Aiša, rekla si jednu riječ koja bi mogla, ako bi pala u more, da ga
zatruje.” (Tirmizi)
Onda smo mi danas preko glave u otrovu i smradu naših grijeha jer,
naša sijela obiluju ogovaranjima. Neki čak kažu:Pa ako neću ogovarati,
šta ću onda pričati? Subhanallah! Kao da se nema šta drugo pametnije
pričati!
Završimo ovu našu današnju hutbu hadisom:
“Onaj koji ogovara I koji sluša, drugovi su u grijehu” (Buhari)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva od ovoga teškoga I opasnoga
grijeha, koji uništava zajednice i srozava pojedince!
Milostivi Allahu, molimo Te oprosti nam grijehe i smiluj nam se na
Sudnjem danu! AMIN!

Ibro ef. Mulić